Otvorenje EPK

Nulto susjedstvo FKK: Riječki beskućnici su ničiji susjedi svih nas

Edi Prodan

Foto Vedran Karuza

Foto Vedran Karuza

Beskućnici i njihovi programi ne mogu se uvrstiti unutar procesa 27 susjedstava, tako da ih je udruga za poticanje i promicanje kulture kvartova FKK Kantrida 2020 definirala - Nultim susjedstvom. Pozvani su 1. veljače na Kont



RIJEKA – Jedan od najkompleksnijih programskih pravaca projekta Rijeka 2020 je svakako onaj naziva 27 susjedstava. Simbolički brojka označava 27 država koje u godini kad Rijeka predsjeda europskom kulturom participiraju unutar Europske unije.


Program koji je na toj numerološkoj osnovi razvijen povezuje 27 lokacija unutar Primorsko-goranske županije s jednako toliko lokacija EU-a, na način da svaka država daje jednu svoju lokaciju, grad, instituciju.


Ono što je najvažnije, lokacije u Primorsko-goranskoj županiji su unutar EU-a pronašle svoje pandane, mjesta kojima dominiraju slični procesi, vrlo često tradicijski, što ih zapravo zbližava. Proces je to vrlo sličan bratimljenju pojedinih gradova, što je desetljećima vrlo dobro poznati globalni proces.




Kad je sama Rijeka u pitanju, ishodište ideje jako se lijepo zrcali u – fontani na Jelačićevom trgu, poznatoj umjetničkoj kreaciji koja je na Kvarner stigla kao dar grada pobratima Rijeke, japanskog Kawasakija.


Mapa riječkog beskućništva


Doprinos pravca 27 susjedstava, procesa Rijeka 2020, riječke »nulte godine« je pak proces sjedinjavanja ideja te nakon toga oblikovanje novog, sinergijskog procesa koji će ostati kao trajni zapis, u bilo kojem obliku, ali i kao mogući temelj permanentne kreativne suradnje, trajne interakcije dviju lokacija – jedne iz PGŽ-a, druge iz neke od država EU-a.


Ono što je pak zajedničko svim članicama Unije, baš i po tome što je uvijek potisnuto na socijalne margine su – beskućnici. Oni su po samoj svojoj biti koliko ničiji, u naravi – susjedi svih nas. Ma gdje živjeli.


Pogledamo li na mapu riječkog beskućništva, oni su ti u čije se susjedstvo implementira svečana predstava otvorenja Europske prijestolnice kulture. Da bi ona mogla pokazati Rijeku u svoj njezinoj kreativnoj raskoši, upravo će beskućnici morati pokazati toleranciju i strpljenje.


Otvorenje će, naime, od riječke obale, sve tamo od Boonkera do sredine Molo Longa napraviti svojevrsnu arenu unutar koje će se izvoditi famozna »Opera industriale«. Kako je poznato, makar manjini, na nekim dijelovima tog prostora žive – beskućnici.


Riječ je o nekima od javnih zahoda kao i plitkih arkada, konstrukcijskih udubljenja magazinskih zgrada što okružuju tržnicu. Beskućnici su, dakle, naše – »nulto susjedstvo«. Oni i njihovi programi se ne mogu uvrstiti unutar procesa 27 susjedstava, tako da ih je udruga za poticanje i promicanje kulture kvartova FKK Kantrida 2020 definirala – Nultim susjedstvom.


Ručak za beskućnike


I baš zbog toga što će, naravno kao tolerantne osobe, beskućnici »Operi Industriale« ustupiti dio svog prostora, odmaknuti se iz svojih »domova«, FKK ih je 1. veljače, na dan otvorenja EPK-a, pozvao na ručak u svoj prostor, također integralni dio otvorenja EPK-a, u šator ispred Konta.


Za njih će se, kao i za ljude slabijeg imovinskog statusa za čiju inače svakodnevnu prehranu brine nekoliko ustanova predvođenih riječkom Kućom utočišta udruge Depaul, organizirati ručak, kao i prikupljanje donacija što će se uplatiti kako bi oni imali što jesti i nakon EPK svečanosti.



Bilo je na idejnoj osnovi i razmišljanja kako bi riječki beskućnici morali dobiti svoje parove iz EU-a, primjerice squattere iz Amsterdama ili pak stanovnike Christianije, države unutar Kopenhagena koja, istina, nije službena sastavnica EU-a, ali se zbog kompleksnosti organizacije takvog procesa prigodom samog čina otvorenja EPK-a od toga odustalo.


No ostaje nakana da će se ipak idućih mjeseci pokušati ostvariti ideju o Nultom susjedstvu po modalitetu rada 27 susjedstava. Tim više što upravo Danska, bolje rečeno Christiania, kao i Nizozemska imaju optimalno riješen problem stanovanja beskućnika.


Nije, naime, njima do imovine, njima je samo do elementarnih higijenskih standarda, kao i do želje provođenja života ne doslovno na ulici nego u nekom – suhom prostoru. Koji ne mora biti posebno uređen niti zagrijan.


Problem odgovornosti


Pravno se tu postavlja problem odgovornosti dogodi li se beskućnicima nešto loše u prostoru čiji je vlasnik Grad Rijeka. Jedan od lidera zagovora ublažavanja beskućništva u Rijeci, po uzoru na navedene države sa sjevera Europe, Mario Bakračić, koji je i sam beskućnik, rješenje tog problema vidi vrlo jednostavno – beskućnici naprosto kod javnog bilježnika potpišu izjavu u kojoj davatelja prostora, Grad Rijeku, izuzimaju od odgovornost za bilo što da se beskućnicima u tom prostoru dogodi.


FKK naprosto u jednom dijelu svoje participacije u otvaranju EPK-a uvrštava i najsiromašniji, pa u velikoj mjeri i najobespravljeniji sloj našeg društva – beskućnike. Stoga, svi koji se žele na aktivniji način uključiti u rješavanje dijela problema tog životno gledano nerješivog problema, jer beskućnika je uvijek bilo i uvijek će ih biti, mogu doći u subotu 1. veljače, iza podneva, u šator na platou ispred Konta. Dogodit će im se najmanje dvije dobre stvari – uvidjet će da koliko god sažalijevali svoje živote ima ljudi kojima je mnogo teže nego njima, a moći će uživati i u iznimno ukusnim obrocima »na žlicu«.


Radna akcija


Da je EPK kreativno dobar i poticajan projekt, pokazuju ideje koje su krenule i prije nego je proces počeo. Velike turbulencije što iskazuju EPK instalacije bliske socijalističkom razdoblju života grada, dobile su zanimljivu dopunu. Postavljanje zvijezde na Riječki neboder, čemu je cijena oko 75 tisuća kuna gradskog novca, moglo bi se supstituirati još jednim reliktom socijalizma – radnim akcijama!


U duhu toga vremena kad se samodoprinosima i radnim akcijama pomicalo granice, ostvarivalo projekte za koje u proračunskim kasama nije bilo novca, predložene su kao ideja kako od ljudi što podržavaju, tako i od onih koji se žestoko protive zvijezdi na neboderu. »ORA Rijeka 2020« bi dakle bila radna akcija, u kojoj mogu participirati ljudi svih dobi, a pobrinula bi se da se projekti koji nailaze na negodovanje, upravo zbog toga što se gradski novci troše na instalacije koje prema anketama ne podržava skoro 80 posto stanovnika Rijeke, realiziraju dobrovoljnim radom!


Navedeni iznos, 75 tisuća kuna, ostao bi u gradskoj blagajni za neke od socijalnih programa, zašto ne i za Nulto susjedstvo, a zvijezda bi na vrh Riječkog nebodera ipak stigla – rukama vrijednih akcijaša! I još jedna za kraj: Marx je prezadovoljan – ideje komunizma novcem kapitalizma.