Svjedočenje Murisa Mujičića

Najdulje liječenje u svijetu: U Rijeci živi Guinnesov rekorder koji već 42 godine ide na dijalizu

Barbara Čalušić

Snimio Vedran KARUZA

Snimio Vedran KARUZA

Muris Mujičić je u riječkoj bolnici na vlastitom primjeru iskusio cjelokupnu povijest transplantacije i dijalize. Mladim ljudima na dijalizi poručuje da moraju biti aktivni i svjesni činjenice da se uz malo pažnje može voditi normalan život



Muris Mujičić jedan od svjedoka začetaka dijalize i transplantacije bubrega u Rijeci, koji je u riječkoj bolnici na vlastitom primjeru iskusio cjelokupnu povijest transplantacije i dijalize, ušao je u Guinnessovu knjigu rekorda kao osoba koja je najdulje liječena dijalizom u cijelom svijetu. Mujičić se, naime, dijalizom liječi više od 42 godine.


– To je danas najduže poznato vrijeme liječenja dijalizom kod jednog bolesnika na svijetu. Mi kao centar možemo samo biti ponosni na tu činjenicu, jer iako ne možemo govoriti o pojedinačnim slučajevima bolesnika, to sigurno govori o dugogodišnjoj kvaliteti liječenja u ovom centru, u Rijeci, kaže prof. dr. Sanjin Rački, pročelnik Zavoda za nefrologiju, dijalizu i transplantaciju bubrega u Kliničkom bolničkom centru Rijeka.


Čak 12 sati dijalize


Mujičić je na dijalizu upućen prvi put davne 1974. godine, nakon što mu je kao 28-godišnjaku dijagnosticiran glomerulonefritis. Na prvu dijalizu krenuo je u Tuzlu koja je tada uz Sarajevo bila jedini centar za dijalizu u Bosni i Hercegovini.




Prema njegovom svjedočenju, tehnologija je tada bila jako zaostala i sama dijaliza tada je trajala 12 sati, a on sam nije polagao previše nade u dijalizu vjerujući da mu je sam da nije preostalo više od šest mjeseci života. Danas sedamdesetogodišnji Mujičić nakon šest mjeseci liječenja dijalizom u Tuzli stigao je u Rijeku, ne bi li mu ovdje bio presađen bubreg sa živih davatelja, odnosno nekog od njegovih braće i sestara. Nakon što je ustanovljeno da oni zbog nepodudarnosti ne mogu biti davatelji, Mujičić je već bio na odlasku za svoju rodnu Bosnu, no zbog nesretnog slučaja prilikom kojeg je uslijed ozljede glave jedan radnik poginuo na kopanju tunela iznad Bakra, pojavio se odgovarajući bubreg.


– Operaciju je vodio sam dr. Vinko Frančišković, no moje je tijelo odbilo novi bubreg i on je nakon mjesec dana izvađen, a ja sam iznova krenuo na dijalizu, ovaj put u Rijeci, prisjetio se Mujičić za kojim se tada cijela njegova obitelj iz Bosne preselila u Rijeku. U Rijeci je krajem sedamdesetih bio jedan od osnivača prve hrvatske Udruge dijaliziranih i transplantiranih bubrežnih bolesnika.


Pozitivna poruka


Mujičić je još jednom pokušao s transplantacijom, ovaj put u bolnici »Edouard Herriot« u francuskom Lyon, no njegovo tijelo odbacilo je taj bubreg nakon četvrtog dana. Još dvaput je dobio šansu za transplantaciju bubrega – još jednom u Francuskoj kad mu je pronađen bubreg s pet podudarujućih faktora te prije desetak godina u Rijeci kad je postojala šansa da dobije bubreg s čak šest podudarujućih faktora.


Prema vlastitom priznanju, za transplantacije osobno više nije bio spreman te je nastavio liječenje dijalizom koje sad traje više od četiri desetljeća. Mladim ljudima na dijalizi koji poput njega ne prihvaćaju bubrege, uvijek poručuje da moraju biti aktivni i svjesni činjenice da se danas uz malo pažnje na dijalizi može voditi normalan život.