Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 23° 4
Sutra: 23° 23° 4
8. prosinca 2019.
Akcija 'Uključi se' Rijeke 2020

foto Kružna miriše na dobro, pa čak i kad se kuhača okači o klin i otvori konzerva

U društvu se veselije kuha i slađe jede - Ivančica Celevska, Toni Bauk, Miranda Bralić i Neda Mikuličić / Snimio Roni BRMALJ
U društvu se veselije kuha i slađe jede - Ivančica Celevska, Toni Bauk, Miranda Bralić i Neda Mikuličić / Snimio Roni BRMALJ
Autor:
Objavljeno: 16. lipanj 2019. u 17:02 2019-06-16T17:02:02+02:00

Dvaput tjedno, ponedjeljkom i petkom, Kružna »miriše na dobro«: riječki umirovljenici, cure i dečki u najboljim godinama pod vodstvom uvijek nasmiješene Ivančice Celevske, pripremaju zanimljiva, laka i zdrava jela od sezonskih namirnica

Ostvari san, skuhaj si sam! – naziv je tečaja kuhanja namijenjenog svim umirovljenicima koji žele naučiti pripremiti osnovna, ali zdrava i cijenom pristupačna jela. Matica umirovljenika Rijeke, uz volontersku inicijativu poduzetne i agilne Ivančice Celevske osmislila je program osnovnog tečaja kuhanja za umirovljenike.

Jer mnogo umirovljenika samaca nisu imali priliku naučiti kuhati i nemaju koga pitati, a kako je tanjur prvi korak do zdravlja osmišljen je projekt pod nazivom »Ostvari san, skuhaj si sam«.

Ekipa je tečaj ukratko opisala ovako: Polaznici će imati priliku naučiti spremati maneštrice, jela od lisnatog povrća, jela od krumpira, jela od žitarica (palente, tjestenine ili ječma), jednostavna mesna jela, povoljna riblja jela, poneku jednostavnu slasticu (palačinke, puding…), grah i grahorice. Jela će biti odraz primorske kuhinje i namirnica često korištenih u našem podneblju.

Osim samog kuhanja i spremanja jela naučit će i odabrati zdrave i povoljne namirnice, planirati budžet i mjere obroka za samca. A što su osmislili, to su i prijavili na prvu akciju »Uključi se!« Rijeke 2020 – Europske prijestolnice kulture u sklopu Civilnih inicijativa za kulturne i društvene događaje.

Riječki "penzići" u kuhinji pod budnim okom Ivančice Celevske / Snimio Roni BRMALJ

A što su osmislili i prijavili, to je Vijeće građana prihvatilo i projekt tečaja kuhanja u Matici umirovljenika u riječkoj Kružnoj ulici zaživio je u punom sjaju. Dvaput tjedno, ponedjeljkom i petkom, Kružna »miriše na dobro«: riječki umirovljenici, cure i dečki u najboljim godinama pod vodstvom uvijek nasmiješene Ivančice Celevske, pripremaju zanimljiva, laka i zdrava jela od sezonskih namirnica.

Bilo je tako i ovog petka kad je naš mali novinarski tim svratio na ručak, a na meniju fina zapečena palenta sa salsom od pomidora i dinstane gljive, uz naravno salatu od krastavaca, malo češnjaka i kiselog vrhnja.

Kružna je doista mirisala na dobro, fino i zdravo, no ono što nas se posebno dojmilo bila je atmosfera – toliko pozitivna i vesela da smo počeli brzo brojati dane do penzije.

Mirisna Kružna

– Na ideju sam došla na jednom sastanku Matice umirovljenika na kojem se razgovaralo koje su naše potrebe i ideje, a na kojem je bio i Boris Turčić. Teme su nam bile različite, no u jednom trenu Boris se ustao i kazao: »Ja sam mislio da ću ja ovdje naučiti kuhati!«

Tu je sastanak završio, no kasnije sam razmišljala i shvatila da je to stvarna potreba, da ljudi koji žive sami moraju naučiti kuhati. Naime, umirovljenici koji su ostali sami nažalost teže tome da se zatvore u svoja četiri zida, da se izoliraju od društva, kupuju gotovu ili smrznutu hranu, ručaju u menzama i restoranima.

Na taj način gube i jedan važan socijalni moment – druženja s drugim ljudima oko hrane, a to znači i nabavke hrane i pripreme jela. Ideja mi se stoga jako dopala, ima i zabavnu i edukativnu, ali prije svega i tu važnu društvenu komponentu. Korisno je i psihološki, i zdravstveno, i financijski, kaže nam Ivančica Celevska, inače novinarka u mirovini.

Tečaj je zamišljen na temelju prijateljske razmjene i ugodnog druženja. Nisu uključili profesionalne kuhare, nemaju ozbiljna nutricionistička predavanja, već sve uče zajedno, opušteno i bez straha ili srama pitati ako nešto ne znaju.

– Htjela sam izbjeći moment profesionalizma. Svaka domaćica pa tako i ja, ima svoje male trikove u kuhinji, trikove od kojih bi se profesionalnim kuharima najvjerojatnije dizala kosa na glavi, ali to su male tajne koje olakšavaju naš svakodnevni boravak za štednjakom. Uostalom, mi se bolje razumijemo, u istim smo godinama, lakše komuniciramo, imamo isti ritam. Radimo najjednostavnija jela s malim brojem namirnica i najvažnije od svega – znamo kad je trenutak da se kuhača okači o klin i otvori konzerva. Jer da, ponekad se dogodi da ne miriše na dobro pa je najbolje otvoriti konzervu, šali se Celevska i dodaje: »Soli svak’ za sebe, jer ja uvijek presolim!«

Društveni pršut

Posebnu pažnju daju receptima koje netko zove »obziranci«, netko »specijalitet kuće«, a netko »frižider-pita«.

– Zašto obziranci? Pa obazri se oko sebe i vidi što ima u frižideru ili špajzi. To su oni recepti s namirnicama koje svatko ima doma i od kojih se da spraviti dobar obrok. Kod mene je to »specijalitet kuće«: pašta s tunom jer doma smo uvijek imali malo pašte, malo tune u konzervi, malo češnjaka i maslinovog ulja. I to je dovoljno za jedan brzinski i fin ručak. Ne pretendiramo na visoku kuhinju, složene recepte ili skupe namirnice. U planu imamo i jedan važan društveni projekt: otkrila sam da se može kupiti kost od pršuta, riječ je o vrlo jeftinoj namirnici. A zašto je to društveni projekt? Jer ja je kuham 5 minuta, onda ju proslijedim susjedu u drugi lonac koji ju kuha 10 minuta, on šalje dalje u treći lonac na 15 minuta, a sve završava u četvrtom loncu i kuhanju od pola sata. Tako se od jedne kosti da napraviti dobra osnova za odlične maneštre, opet u veselom tonu priča »šefica Ivančica«, kako ju od milja zovu polaznici tečaja.A da je Ivančica osmislila sjajnu stvar, pokazalo je i zanimanje umirovljenika za tečaj.

– Vrlo brzo formirali smo dvije grupe. I odmah nakon prve radionice, ekipica se raspitivala o terminima i idućim tečajevima. Nitko nije odustao, svi dolaze na vrijeme, donose svoje pregače, krpe za suđe i pribor...Ivančica ističe kako su zanimanje podjednako pokazali i muškarci, i žene, dapače u jednoj grupi sve su dečki i tek jedna cura.– Znate, inzistirala sam da imamo vatrogasni aparat, pribor za prvu pomoć, a u grupama imamo i dvije umirovljene liječnice. Zlu ne trebalo, mi smo spremni na sve, šali se Celevska.

No šalu na stranu, slažemo se s Ivančicom kad kaže da su kod ovog tečaja hrana i kuhanje važni, ali ipak je važniji socijalni moment – prilika za druženje s vršnjacima, upoznavanje novih ljudi i kvalitetno provedeno vrijeme u društvu.

– Ma svi možemo osnove kuhanja naučiti gledajući brojne televizijske emisije ili pronalazeći online tečajeve na YouTubeu. No druženje je ono neprocjenjivo. Prilika je to za upoznati nove ljude, različite ljude, prilika da kvalitetno provedemo vrijeme u opuštenoj atmosferi. Uostalom, hrana ujedinjuje svijet, zaključuje Celevska.

Poput obiteljskog stola

A što o tečaju misle polaznici? Mišljenje smo prvo potražili kod Borisa Turčića, onog s početka teksta čija je rečenica »Ja sam mislio da ću ja ovdje naučiti kuhati« i pokrenula ideju.

– Meni vam je ovo prva radionica. Jako sam zadovoljan, našao sam se u društvu ljudi koji su imali istu želju i potrebu, a to je učiti kuhati od osnova. Ma znamo mi da na internetu ima milijardu recepata i video-uradaka koji objašnjavaju kako skuhati obrok. No, sve i kad slijedimo korak po korak te recepte, bez da nam netko dok kuhamo da savjet ili usmjeri, to ne ispadne baš dobro. Ovako nam je bolje, veselije, uz našu instruktoricu Ivančicu koja ima razumijevanja i strpljenja za sva naša pitanja i greške, a ponekad i zaboravljivost, kaže nam Boris.

I on ističe tu društvenu komponentu tečaja.

– Ma socijalna nota je možda i najvažnija. Jer sve dok si sam u vlastitoj kuhinji, jelo može biti savršeno, ali nije zabavno, ni kuhati, ni jesti sam. Hrana jednostavno nema dobar okus. A ovdje nas to zajedničko kuhanje, a potom i uživanje u skuhanom podsjeća na vremena kad nismo bili sami, već smo se okupljali za obiteljskim stolom. To su lijepi osjećaji. Drago mi je da je Rijeka 2020 inicirala akciju na koju smo se prijavili. To znači da osluškuju potrebe i nadam se i kad ta 2020. godina prođe, da će ta praksa malih projekata koji utječu na naš svakodnevni život ostati, nada se Boris i vraća pranju suđa rečenicom: »Pranje suđa je jedan kreativan posao – prvo imaš prljavo, a potom čisto posuđe. Postoji konkretan rezultat, što kod kuhanja nije baš uvijek sigurno!«

Pranje suđa je kreativan posao - Boris Turčić (prvi s lijeva) u akciji / Snimio Roni BRMALJ

Osjećam se ispunjeno

No nisu na tečaju samo kuhari-početnici, ima tu i onih koji imaju staža za štednjakom.

– Imam ponešto iskustva, ali svejedno sam svašta naučila jer svatko ima svoje male kuharske tajne. Naša mentorica je odlična, ima strpljenja za razna pitanja i detalje. Druženje je odlično, upoznala sam nove ljude i primjerice danas mi je kolegica s kojom kuham u paru malo kasnila, a meni je odmah nedostajala. Kao da se znamo sto godina. Svi smo se lijepo uklopili, svi se lijepo nadopunjavamo. Ovih bi radionica trebalo i više, i češće. Jer se osjećam baš ispunjeno, pa čak i kad dođem doma, prenosim što sam ovdje naučila i svi me slušaju s užitkom. U dva sata pripremimo namirnice, skuhamo i pojedemo obrok i operemo suđe, kazala nam je Miranda Bralić.

A dio »medicinske ekipe u pripravnosti« je Neda Mikuličić.

– Ma ja sam ovdje kuharica, ali u slučaju nezgode, intervenirat ćemo! Ovaj je tečaj jako koristan i svakome bih ga preporučila. Došla sam s kolegicom i puno toga smo naučile. Brzo pripremljena jela, jednostavna i kvalitetna hrana, mediteranski recepti, ma sve je super, veselo nam priča Neda.

A slatko?

Da je puno toga naučio i stekao nove prijatelje potvrđuje nam i Milan Zagorac, ali ima jednu »zamjerku«.

– Trebalo bi to i proširiti!

– Proširiti – pitamo.

– Da, na slatice, na štrudle, biskvit s jabukama ili sirom. E to bih ja htio naučiti. Nikad nije na odmet oplemeniti svoje znanje. Ako na jesen budem živ, upisati ću tečaj za kompjutere, za internet. Jesam ostario, ali ne želim da me vrijeme pregazi, vuče me da učim nove stvari. Znatiželjan sam, otkrit ću vam malu tajnu: upisao sam i tečaj šnajderaja. Imam vam ja puno želja i interesa, ali me vrijeme bogami dobro pritislo. Druženje nam je odlično, tu su moje dame, moj partner za štednjakom... Svi smo mi tu negdje s godinama, oko šest banki, da ne uvrijedim dame. I da se malo pohvalim: moja vam je maneštra bila najbolja. Nekima je ispala pregusta, kao pire, nekima prerijetka, kao voda. Nekima se ječam, grah i leća prekuhali. A moja taman kakva treba biti, za prste polizati! Pohvalila me i naša Ivančica, za ogledni primjer je rekla da je moja maneštra, a ja odmah pedalj narastao. Pa sam predložio da malo i ribu radimo, malo brudet, malo lešadu, nema ni tu puno mudrolija, veli nam simpatični Milan.

Milan Zagorac želio bi naučiti pripremati i slastice / Snimio Roni BRMALJ

A po onome što priča, učinilo nam se da ipak ima iskustva za štednjakom.

– Znate, supruga mi je malo bolesna pa se ja rado prihvatim pregače i kuhače. Radim vam ja i slatko, palačinke, biskvite, štrudle, ide mi to. Ako volite to što radite, onda će sve ispasti ukusno, zaključuje Milan.

A nakraju ona dama koja je sama u »muškoj« grupi – nekadašnja balerina Milica Pulko.

Bivša balerina Milica Pulko s pregačom krenulo u nove avanture / Snimio Roni BRMALJ

– Na tečaj sam se prijavila jer me zanimalo kako što manje bacati hranu, a kad kuhate za jednu osobu, zna se dogoditi da skuhate previše.

No na kraju se ispostavilo da su ova druženja super, odlična ekipa i odlična voditeljica. Pomažemo si, dijelimo savjete, učimo jedni od drugih. Vrlo je interesantno da smo baš svi jako različiti, različitih profila, ali možda je tajna uspjeha jer nas je udružio ovaj projekt. Uostalom, ja i volontiram, idem na tečaj informatike, ma ne mirujem, zaključuje Milica ovu lijepu priču iz Kružne. Priču puno finih mirisa i širokih osmjeha.

 

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.