Riječki umjetnik, performer, aktivist i boem Krešo Kovačiček na neki je način eksplicitno najavio svoj »nestanak«, odnosno odlazak u neku drugu sredinu, prije otprilike mjesec dana, uvjeren da je u Rijeci životno ugrožen i da mu netko kome njegova pojava smeta, radi o glavi. Prestrašen čestim prijetnjama, zastrašivanjem i pritiscima, kako sam kaže, našao se u bezizlaznoj situaciji.

Proizlazi to iz razgovora koje je Krešo Kovačiček vodio s jednim od zadnjih ljudi koji su ga vidjeli pred njegov nestanak, dugogodišnjim urednikom kulture u Novom listu, Miljenkom Marinom. On je početkom kolovoza, pred svoj odlazak u mirovinu, na autobusnoj stanici preko puta redakcije Novog lista susreo Krešu Kovačičeka te s njim oko sat vremena razgovarao o problemima koji ga tište. Ne inzistirajući da se njegova priča objavi u medijima, Krešo Kovačiček samo je htio da negdje bude zabilježena, u slučaju da se njemu nešto loše dogodi.

Racionalan i suvisao

Prema bilješkama njihova razgovora, koje je Marin uspio pronaći nakon kratkotrajne potrage, može se zaključiti da je riječ »loše« zapravo preblaga da opiše sve ono što se Kovačičeku u posljednje vrijeme zaista događalo. Krešo Kovačiček svoju priču iznio je smireno, bez neke veće egzaltacije, djelovao je racionalno i suvislo, dojma je Marin, iako je neke elemente te priče teško ili nemoguće provjeriti. Prvenstveno se to odnosi na Kovačičekovu teoriju da ga moćne osobe pokušavaju istjerati iz stana na Piramidi, u kojem je godinama pravno bio u mirnom posjedu, a u međuvremenu je zadovoljio i pravni okvir da se stanje de facto prizna de jure. Stan koji je svojedobno skvotirao nije imao vlasnika, a Kovačiček je dobio sudski spor, koji je potvrđen i drugostupanjski. Krešo Kovačiček bio je uvjeren da je prije godinu dana pretučen u pothodniku na Piramidi, kod bivšeg caffe bara Guns’n’Roses upravo zbog situacije s tim stanom.

Međutim, kad govori o tome kako je isključen iz svijeta rada i iz svijeta javnosti, i stjeran u egzistencijalni kut iz kojeg ne vidi izlaza, ne djeluje nimalo paranoično. Posljednjih mjeseci u Harteri je uređivao svoj prostor za život i umjetničko djelovanje. Bavio se uređivanjem javnog prostora, suradnji s riječkim Muzejom moderne i suvremene umjetnosti, a usput je razvijao i projekt potencijalnog skloništa za beskućnike.

– Muzej moderne i suvremene umjetnosti prihvatio je moj projekt početka revitalizacije bivše tvornice u centar suvremene umjetnosti – u Harteri sam u posljednje vrijeme razvijao projekt skloništa za beskućnike koji bi riješio sve trenutačne riječke potrebe. Problem beskućnika u Rijeci ne bi trebao postojati već zbog svojedobne donacije braće Branchetta u te svrhe, ali u tom je prostoru smješten Medicinski fakultet. U zamjenu za tu zgradu mogao bi se dobiti prostor u Harteri koji zahtijeva relativno male intervencije i održavanje, ispričao je tom prilikom Krešo Kovačiček Miljenku Marinu.

Nova energija

Pretvaranje Hartere u prostor za jeftino stanovanje bio je cilj još davnog projekta Kreše Kovačičeka. Plan mu je bio da svatko može naseliti svoj mali prostor u Harteri bez ikakve naknade, koji bi onda bio dužan i urediti, u skladu sa svojim mogućnostima. S vremenom bi u tom mravinjaku Hartere djelovali i razni umjetnici te umjetničke galerije, bila je njegova vizija. Njegova prijateljica Tajči Čekada opisuje da je Krešo Kovačiček shvatio da nikad neće biti dovoljno novca da se Hartera uredi kako spada.

– Uvijek je govorio da taj prostor mora živjeti, prisjeća se Tajči Čekada.

Proteklu godinu Krešo Kovačiček s novom je energijom pokušavao prostor Hartere urediti i učiniti ugodnim za boravak, ne samo sebi, već i svim ostalim građanima. Iz toga je razloga uređivao i redovito od raznog otpada čistio susjedno korito Rječine, uz koje je zasadio mali urbani vrt. Njegova nastojanja uklapaju se i u plan u okviru programa Rijeke kao Europske prijestolnice kulture, te je u tome imao podršku EPK Rijeka 2020, kao i Muzeja moderne i suvremene umjetnosti.

– S velikom pažnjom uredio je i mali vrt, kao i prostor u kojem je boravio. Ujedno se bavio uređivanjem prostora u kojem je želio postaviti predstavu. Imao je jako pažljivi pristup prema prostoru kojeg je doživljavao kao javnim. Krešo je dao sve od sebe da uredi i oplemeni prostor Hartere, a njegova nastojanja upravo su i ideja riječke EPK: javni prostor transformirati u prostor u kojem ljudi žele boraviti. Prostor u Harteri kojim se intenzivno bavio proteklu godinu, Krešo je doživljavao kao dnevni boravak, i to ne samo svoj, već i svih ostalih građana, objašnjava Slaven Tolj, ravnatelj Muzeja moderne i suvremene umjetnosti.

Prijeteće poruke

Čini se da njegove ideje nisu bile najbolje prihvaćene među dijelom drugih skvotera koji su također na području bivše tvornice papira našli svoj životni prostor. Krešo Kovačiček, kažu njegovi prijatelji, bio je izložen njihovim prijetnjama i fizičkim napadima. Dan prije razgovora s Marinom u Harteri mu je bila otuđena plinska boca, što je, kaže, prijavio policiji. Krešin nestanak policiji je prošlog tjedna prijavio porečki umjetnik Refik Saliji Fiko, koji se s Kovačičekom intenzivno, praktički svakodnevno družio proteklih mjeseci. U policiju je odlučio otići, nakon što je, po povratku u Rijeku iz Poreča, shvatio da Krešu nitko nije vidio tjednima. Ubrzo je postalo jasno da ga od početka kolovoza nitko nije susreo ni na jednoj od njegovih uobičajenih lokacija u Harteri, na Piramidi, Kontu ili punktovima gdje je uobičajeno preuzimao plastične boce za povratnu ambalažu. Fiko također potvrđuje kako je Krešo posljednjih tjedana govorio da mu je svega dosta.

– Toliko sam se šokirao, da mi je trebalo dobrih deset minuta da se usudim to dotaknuti. Tad sam shvatio da se netko odlučio grubo našaliti i da su najlonske vreće bile ispunjene kojekakvim smećem. Vjerujem da je riječ o još jednoj u nizu prijetećih poruka, kojima je Krešo bio izložen u Harteri proteklih mjeseci, a kulminiralo je fizičkim napadom, pa na koncu i provalom u njegov prostor i uništavanjem njegovih stvari, nakon čega našem prijatelju više nema trag, objašnjava Refik Saliji Fiko.

Dok su mnogi Krešini prijatelji u uvjerenju da je za njegov nestanak svojevrsni okidač bila provala u njegov prostor i uništavanje osobnih stvari i umjetničkih radova, moguće je da je do toga došlo nakon umjetnikova nestanka. Krešo Kovačiček u posljednjem razgovoru s Miljenkom Marinom nije spomenuo da je do provale došlo. U svakom slučaju, ne bi bilo iznenađujuće da su ostali skvoteri u Harteri u prostor provalili nakon što su shvatili da Kreše već danima nema pa su porazbacali njegove osobne stvari u potrazi za kakvom sitnicom koju mogu iskoristiti.

Paralelno s događanjima u Harteri, Krešo Kovačiček bio je uvjeren da su se i institucije sistema urotile protiv njega zbog situacije sa stanom na Piramidi. Zbog svega toga Kovačiček je početkom kolovoza Miljenku Marinu ispričao da u Rijeci više ne može ostati ni dana. Mislio je da mu je ugrožen život i najavio je odlazak »preko granice, bez da je precizirao kamo namjerava otići. Dodao je tek da će možda morati potražiti neku »treću zemlju«, misleći pri tome neku zemlju izvan granica Europske unije.

– Nemam nažalost više načina i sredstava da riješim stvari u korist svog fizičkog održanja. Svi ti postupci imaju jedan cilj – da me se egzistencijalno stjera u kut – ne mogu dobiti nikakav posao, odrezani su mi svi izvori financiranja, doživio sam socijalnu smrt… Pojavljivanje u javnosti mi nije dopušteno, a sad se već radi o mojoj pukoj egzistenciji koja je totalno ugrožena. Morao sam izaći, odnosno pobjeći iz Hartere i tamo se sada ne mogu vratiti jer mi je ugrožen život, a ne mogu se vratiti ni u stan na Piramidi, rekao je Krešo Kovačiček, najavljujući svoj odlazak u nepoznato i ne precizirajući hoće li se i kada vratiti, i hoće li se ikome od brojnih poznanika i nekadašnjih partnera u performerskim izvedbama uopće javiti.

Velika potraga

Posljednjih dana za Krešom je pokrenuta velika potraga, u koju su se uključili brojni njegovi prijatelji i poznanici. Nitko ne želi vjerovati da je Krešo stradao, iako se razumljivo, mnogi oko toga brinu, pogotovo nakon što je postalo poznato kakva je maltretiranja na raznim stranama trpio posljednjih mjeseci. Svi se nadaju da se Krešo zbog ove situacije nakratko sklonio, u strahu za svoju sigurnost, i da će se ponovo pojaviti i da će s njime sve biti u redu. Neki koji ga duže znaju razmišljaju i o tome da je sve to možda Krešin najnoviji performans, u kojem želi ispitati koliko se društvo brine oko nestanka jednog beskućnika. Da možda cijelu potragu od negdje prati i da će se u pravom trenutku vratiti. Svi se prijatelji nadaju da će se Krešo ponovo pojaviti i da će s njime sve biti u redu. U njima i dalje tinja ta nada i neće odustati od potrage dok ga ne pronađu. Cijela će potraga biti zabilježena i na filmskoj vrpci, jer Zoran Krema, producent filma o Krešinom umjetničkom djelovanju, kamerom prati događanja proteklih dana. Snima izjave sugovornika i onih izravno uključenih u potragu, a zasad nije siguran hoće li snimljeni materijal jednog dana rezultirati posebnim filmom o ovom misteriju.

Želja je Krešinih prijatelja da policija i druge odgovorne institucije učine sve što je u njihovoj moći da se riječki alternativni umjetnik ponovo pronađe. Riječka se policija uključila u potragu za Krešom Kovačičekom. Policijski inspektori razgovarali su s Krešinim prijateljima i onima koji su ga zadnji vidjeli te krenuli istraživati dostupne tragove. Iz Policijske uprave Primorsko-goranske poručili su da poduzimaju mjere traganja i prikupljaju informacije od osoba koje bi mogle imati korisna saznanja o Kreši Kovačičeku. Pozvali su sve građane koji eventualno o njemu imaju korisna saznanja, a koja bi mogla pomoći u pronalasku, da se jave u najbližu policijsku postaju ili na telefon 192.