Na svečan, pa i spektakularan način, veselo se i bogato perlavši u prigodnim čašama, sinoć je u prepunom foyeru Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca zaživjela premijerna od ukupno 210 buteljki prvog ikad napravljenog riječkog pjenušca – RIJEKA 2020. Ideja o njemu rodila se u Udruzi vinara, vinogradara i voćara Srdoči, jedinoj takvoj na području Grada Rijeke. Ono što je također bilo obavezno prigodom osmišljavanja te ideje – grožđe je moralo biti iz riječkih vinograda. Sve se to uspjelo zahvaljujući imanju i podrumu Berislava Srdoča iz Markovića koji se za riječke prilike bavi uistinu raritetnim poljoprivrednim poslom. On naime u svom vinogradu podignutom nedaleko od Srdoča uzgaja chardonnay, ali i sorte od kojih nastaje poznata kupaža Belica: verdić, mejsko te divjaku.

Nakon velikih napora koje je imao u nedjelju na fantastičnom finalu 37. Riječkog karnevala, sinoć se prisutnima prvi obratio riječki gradonačelnik Vojko Obersnel.

Povijest pokušaja

– Isprva nisam mogao vjerovati da na ova naša 44 četvorna kilometra netko ima prostora i za – vinograd. Ali ne samo da je bilo mjesta za loze, iz njih je izniknuo i prvi riječki pjenušac. Moram priznati da večerašnji događaj doživljavam posebno emotivno, i ne samo zbog toga što je ovo prvi put da se u našem kazalištu predstavlja jedno vino, pjenušac, nego i zbog toga što sam zajedno s ocem uz vino, po recepturi moje bake, znao kretati i u proizvodnju Bakarske vodice, naglasio je Obersnel istaknuvši i veliko zadovoljstvo što je EPK dobio svoj apsolutno autohtoni pjenušac.

O samom procesu proizvodnje povijesnog prvog riječkog pjenušca govorio je pak Berislav Srdoč koji se proizvodnjom takvih vina amaterski bavi niz godina. S obzirom da je bio bez odgovarajuće tehnološke potpore u vidu skupih strojeva, u dogovoru s vodstvom Udruge Grad Rijeka dao je financijsku potporu za opremanje podruma aparatima koji su nužni u izradi pjenušca.

– Moja povijest je povijest pokušaja i realizacije u proizvodnji vina. Prvo sam napravio kad mi je bilo nekih sedam godina, u gizanoj kadi stana na Sušaku, da bi me kasnije stalno proganjala želja za kupnjom terena na kojem ću imati kuću, podrum i – vinograd. Naposljetku mi je to i uspjelo 1984. godine u Srdočima od kad stalno ulažem veliki trud u poboljšanje kvalitete vina koje stvaram, sjećanje je Srdoča koji je na projektu Riječki pjenušac posebno zahvalio gradonačelniku Obersnelu te dogradonačelniku Ivanišu.

200 godina tradicije

Na kraju o povijesti, ali i perspektivama proizvodnje pjenušaca na širem riječkom prostoru, kao i velikim pomacima ostvarenim na tom području vinarstva u Primorsko-goranskoj županiji zanimljivi je osvrt imao enolog s Odjela za biotehnologiju Tomislav Pavlešić.

– Rijeka i njezina regija se mogu pohvaliti s 200 godina tradicije u proizvodnji pjenušca. Uz uspone i padove, danas smo opet u jednoj jako dobroj fazi, pjenušci iz ove regije idu u red najboljih, nadam se kako će takva biti i budućnost Riječkog pjenušca, poruka je Pavlešića.

Svečanost su uveličali i članovi Bratovštine hrvatskih vinskih vitezova predvođenih Ivanom Marunom koji je Srdoču i Obersnelu darovao posebne srebrnjake zaželjevši im mnogo mudrosti u poslu kojim se bave – proizvodnji vina i vođenju Grada, posebno u njegovom EPK periodu. Iznimno emotivnim, sadržajnim govorom koji je u vezu dovodio vino, kulturu, umjetnost i ljubav sve je na kraju začinio akademik Josip Bratulić, također član Bratovštine. Virtuoznom izvedbom prigodnih skladbi na gitari prostor foyera ispunio je Natko Štiglić, dok je moderator programa bio glumac riječkog HNK Edi Ćelić.