Tako blizu, a tako daleko. Ma koliko nerado koristili poslovice, ova je bila toliko sugestivna da ju naprosto nismo mogli izbjeći: svega nekoliko stotina metara naime dijeli tržnicu Brajda i Demetrin zeleni kutak.

I dok na iznimno lijepoj Brajdi voće i povrće nude tek rijetki prodavači, a kat paviljona, pravog secesijskog arhitektonskog bisera, zjapi potpuno prazan, u Demetrinom stanu koji gleda na Park dr. Vinka Frančiškovića neviđena gužva, veseli glasovi i zanimljiva, kako tvrde i apsolutno zdrava, ponuda svega što jedemo.

– Ovo je jubilarno, 50. izdanje Demetrinog zelenog kutka. Mada, i inače je ovako, uvijek je mnoštvo prodavača i kupaca. Počeli smo 2012. godine, nismo stalno bili na ovoj lokaciji, ali zanimanje je oduvijek golemo, informirao nas je na početku obilaska energični Ranko Lipovšćak. Razgovoru se pridružila i njegova supruga Milena za koju postoji »opravdana sumnja« da je Demetri i kumovala. Ranko je naime formalno pravno, prema naobrazbi i nemalom broju predstava – glumac.

Milena je, pak, oduvijek bila povezana s tijelom i jelom. Od kineziološke naobrazbe, joge i svega onog što običavamo nazivati – zdravim životom. A kad je Ranko zapeo na svom glumačkom putu, otkrio je – Demetru. Zapravo nije ju otkrio već ju je osnovao. U osnovi riječ je o pekarskim proizvodima koji nastaju isključivo od apsolutno ekoloških namirnica.

Ekstremno pozitivno

– Probajte. Sušeni pelin. Jako je dobar za želudac. Žvačite i na kraju popijte vode. Fantastično, vidjet ćete, ponudio nas je Ranko. Pa smo krenuli u obilazak. Prodavača iz svih krajeva Hrvatske. Najmanje iz Rijeke. Što je s jedne strane lijepo jer zorno ocrtava kolika je privlačnost Demetrinog zelenog kutka, ali i na neki način tužno jer ističe kako su Rijeka i njezina županija na samom začelju po poljoprivrednim aktivnostima.

– Nekad sam imao servis za čišćenje. Bilo je relativno uspješno, a onda sam odlučio iskoristi našu zemlju. Pokrenuo sam OPG Slatko moje zeleno, a prvi proizvod bila je stevia. No, nisu baš mnogi zainteresirani za to sladilo tako da sam vrlo brzo proširio proizvodnju. Jedan od najvažnijih proizvoda su nam batate, a misija naše proizvodnje je sustav uzgoja koji isključuje ma kakvu »kemiju«.

Postoji, naime, način da se uz pomoć sustava plodoreda nametnike suzbija – biljkama, pojasnio nam je Zvonko Hursa iz Donje Stubice koji na Demetru dolazi od kako je počeo s poljoprivrednom proizvodnjom. A Ranko, ponosan, poput brzog vlaka probija nas svojim placom smještenom na prvom katu. Tople boje, ugodna glazba.

– Kad pregledate profesije ljudi koji dolaze kod psihologa uočit ćete da na tim listama nema – poljoprivrednika. A kad sam se i sama počela baviti uzgojem povrća shvatila samo i zašto: jer zemlja liječi dušu. Ljudi kad ih nešto muči uzimaju cigaretu, ja uronim ruke u zemlju. I odmah mi je dobro – ponosno nam je rekla Dijana Superina, jedna od rijetkih riječkih poljoprivrednica, sa Seadom Osmanagićem suosnivačica Socijalne zadruge Put koja i uzgojem ekološkog povrća pomaže u resocijalizaciji ljudi koji su posrnuli na svom životnom putu.

Atmosfera? Ekstremno pozitivna. Mada, moramo priznati, voće i povrće istina oduševljava izgledom i pravom eksplozijom boja, no ipak nam je nedostajalo onog što se nalazi u svakodnevnom fokusu naših prehrambenih navika: meso. A onda se pojavila naša spasiteljica, s feticom pancete ponudila nas je Ervina Vodopivec iz labinske pršutane Bani.

– Naravno da i suhomesnato može biti zdravo. Kako da ne! Uvjet je da meso bude uzgojeno na prirodni način te da ga se tako i obradi. I nikakvih problema nema, pojasnila nam je nasmijana Ervina.

A da možda i nismo u pravu kad poljodjeljstvo Rijeke i Primorsko-goranske županije guramo na hrvatsko začelje, ističu proizvođači meda. Jedan od njih je Radomir Mićić čije pčele pašu dobivaju i u Gorskom kotaru i na Cresu.

– Moj je med isključivo ekološki. Nema nas ekoloških proizvođača meda mnogo, tridesetak, a kupci itekako cijene naš trud i želju da im pružimo zdravlje u teglici, rekao nam je Mićić.

Tužna Brajda

A mi se pak vraćamo tužnoj Brajdi. Subotnje jutro bi trebalo biti toliko gužvovito da se štandovima zapravo i ne može prići. A tamo – tuga. Ponuda klasična. Rijetki kupci. Kiosci zatvoreni. Nikad iznajmljeni. U prizemlju paviljona određena živost, na katu baš nikog. A za nešto više od mjesec dana, prvih dana siječnja, navršit će se četiri godine od kako je obnovljen. S razlogom jer riječ je o objektu iznimne arhitektonske, povijesne, trgovačke, socijalne, gastronomske ma zapravo – životne vrijednosti. A – prazan.

Razloga je mnogo, ponajviše totalni zaokret kupaca prema velikim trgovačkim centrima, no, s druge strane, svjedoci smo bujanja čitavog niza malih proizvođača i prodavača voća i povrća kao i njihovih prerađevina koji se mogu svrstati u vrlo privlačni i poželjni eko trend. Što nam uostalom pokazuje i Demetrin zeleni kutak. Pa smo se mi lijepo obratili gradonačelniku Rijeke Vojku Obersnelu. I pitali – postoji li mogućnost da se makar jedna dan u tjednu, primjerice subotom ili nedjeljom, dozvoli da svi ti ponuđači, koji bi dakako bili uredno evidentirani i verificirani, dobiju mogućnost da u paviljonu Brajde nude svoje proizvode?

– Grad Rijeka je putem trgovačkog društva Rijeka plus preuzeo upravljanje gradskim tržnicama u srpnju ove godine s ciljem poboljšanja usluge na tržnicama, ali i unaprjeđenja same djelatnosti. Na tom tragu promišlja se i budućnost Tržnice Brajda, u želji za jačanjem interesa proizvođača, trgovaca pa tako i kupaca za ovu lokaciju. Projekt još nije u potpunosti definiran, no razmatra se mogućnost organizacije raznih prodajnih manifestacija kroz koje bi se kupcima nudili domaći, autohtoni proizvodi prvenstveno s područja naše županije, Like i Istre.

Primjerice, jedna od ideja je prodajna manifestacija posvećena poznatom ličkom krumpiru čiju kvalitetu ne treba posebno opisivati ili pak prezentacija i prodaja istarskih autohtonih proizvoda. Naravno, ako krenemo u tom smjeru bit će mjesta i za male proizvođače voća i povrća koje spominjete. Također, bit će nužno proizvođačima odnosno prodavačima ponuditi za takvu vrst rada drugačije uvjete stoga se razmatra mogućnost davanja prostora na Tržnici Brajda u najam do maksimalno 30 dana bez natječaja, i to uz smanjenu početnu naknadu.

Ponavljam, projekt je još u fazi razvoja stoga se razmatraju i brojne druge mogućnosti i ideje pa je tako, jasno, i sve navedeno podložno promjenama. No, smjer kojim želimo ići svakako ide prema promociji i prodaji domaćih, autohtonih i ekoloških proizvoda – istaknuo je Obersnel, dodavši kako je u planu i izmjena radnog vremena tržnice o čemu se građani mogu izjasniti i kroz Savjetovanje o tržnom redu koje je trenutno otvoreno i dostupno na portalu Grada Rijeke putem e-konzultacija.

Poljoprivredni zamah

Pa natrag na Demetru. Gužva se pojačala. Prodavača sa svih strana Hrvatske i Slovenije. Pune vrećice u rukama i Ksenije Šode.

– Prvi sam put ovdje, došla sam na nagovor prijateljice i moram priznati kako sam ugodno iznenađena. Uistinu ima svega, a jako me veseli i činjenica kako je riječ o ekološkim proizvodima, istaknula je Šoda. Ugledali smo i jaja. Ni ona baš nisu omiljena u naglašeno biljnoj prehrani koju preferiraju ekološki osviješteni potrošači. No Stipe Štavlić iz Podoštre nedaleko Gospića demantira sve predrasude.

– Naše koke se slobodno kreću dvorištem, jedu isključivo prirodnu hranu uzgojenu bez ikakvih aditiva tako da su i naša jaja – zdrava. Ne treba pretjerivati ni u čemu i sve će biti u redu – pojasnio nam je Štavlić.

A Ranko Lipovšćak, »otac« Demetre i nejzinog zelenog kutka podržava našu inicijativu da se kat »Brajde« pretvori u ekološku tržnicu. Ona ne samo da bi Riječanima omogućila najkvalitetniju moguću prehranu nego bi objedinila slične prodaje inicijative, i, što je možda i najvažnije, konačno inicirala snažniji poljoprivredni zamah u Rijeci te na prostorima jedinica lokalne samouprave nastalim na nekadašnjim njezinim prostorima.

Na taj bi se način sasvim sigurno dogodila i ona tako potrebna gospodarska transformacija nekad dominantno industrijskog grada. Svakako i apsolutno nužna nadopuna cijele lepeze ponude koju će nam donesti EPK proces. Uostalom, a zašto ne – kat tržnice Brajda mogao bi se, pa i morao pretvoriti u gastronomski kutak riječke, primorske autohtonosti čije bi radno vrijeme moglo biti i do – duboko u noć. Sve čestitke Demetri na ustrajnosti i pokazivanju puta, a nas baš veseli novinsko izvješće, tekst o susretu Ranka Lipovšćaka i Vojka Obersnela. Sigurni smo da će i to biti jedan od iskoraka u – novu Rijeku.