Politička farsa

DILETANTIZAM I IRACIONALNOST Detaljna analiza dramatičnog dana u riječkoj Gradskog vijećnici

Damir Cupać

Foto: R. BRMALJ

Foto: R. BRMALJ

Postoje fraze koje narod koristi kako bi se objasnilo što se sve skupa događalo, ali novinski tekst ne trpi vulgarizme pa ih nećemo navesti



Sve ono što se događalo 20. prosinca 2017. godine u riječkom gradskom parlamentu prilikom donošenja proračuna za 2018. gotovo je nemoguće posložiti u nekakav racionalan kontekst.


A ne može se jer je ponašanje stranaka okupljenih u Srednji blok bilo u potpunosti iracionalno.


Podsjetimo, nakon cjelodnevnog političkog mrcvarenja koje je počelo u devet ujutro, a trajalo je do 21.30 sati i koje je bilo isprekidano nizom stanki, gradski vijećnici prihvatili su proračun Grada Rijeke za 2018. godinu s 29 glasova za, i šest glasova protiv. Za proračun su glasovali vijećnici SDP-ove koalicije, HNS-a i Srednjega bloka, odnosno Liste za Rijeku, Akcije mladih, Mosta, Živog zida, te nezavisni vijećnici Marinko Koljanin i Josip Kukuljan. U trenutku glasovanja na sjednici nije bilo Kristjana Staničića (HDZ) i Hrvoja Burića.




Izglasovani proračun rezultat je prijedloga gradonačelnika Vojka Obersnela i niza amandmana koje je prihvatio, a to su amandmani HNS-a, djelomično HDZ-a i potpuno restrukturirani prijedlozi koji su bili obuhvaćeni u dva amandmana neformalne političke grupacije Srednjega bloka. Iako se u jednom trenutku činilo da glasovanja o proračunu neće biti jer su izgubljeni vijećnici Srednjega bloka tražili odgodu za sutrašnji dan, to je spriječio Obersnel koji im je poručio da je on napravio sve što je mogao i da dalje neće ići kada je riječ o ustupcima Srednjem bloku. Nakon još jedne u nizu stanki koje je odredio predsjednik Gradskoga vijeća Tihomir Čordašev, ipak se pristupilo glasovanju koje je rezultiralo prihvaćanjem proračuna.


Foto: R. BRMALJ


Foto: R. BRMALJ



Ponšanje vijećanika okupljenih u Srednji blok bilo je iracionalno zbog toga što nisu imali političke hrabrosti staviti na glasovanje svoj prijedlog amandmana koji je gradonačelnik Vojko Obersnel odbacio kao neprihvatljiv zbog toga što nije u skladu sa zakonom. Cijela politička farsa u režiji Srednjeg bloka rezultat je činjenice da nisu bili sigurni da imaju većinu za izglasavanje svoga prijedloga.


Upitan je bio glas Marinka Koljanina koji je i s govornice poručio da neke stvari neće prihvatiti, recimo amandmane Mostovca Zvonimira Peranića, koji ih je tijekom dana, usput, i povukao. Upitan je bio i glas podrške Hrvoja Burića kojega je Srednji blok izbacio iz bilo kakvih mogućnosti političke suradnje.


Predsjednik Gradskoga vijeća Tihomir Čordašev u potpunosti je bio nedorastao ulozi predsjednika predstavničkoga tijela, a u jednom trenutku, ili u nekoliko njih, ničim izazvan je prekidao sjednice zbog toga što se ekipa iz Srednja bloka najprije dogovorila s gradonačelnikom, a onda ipak kao da nije. Politička farsa trajala je tijekom cijeloga dana, a tijekom cijeloga dana bilo je jasno da oni koji tvrde da imaju većinu i kontroliraju Gradsko vijeće to ustvari nemaju ili se boje provjeriti kako im stoje političke akcije.


Činjenica je da im je Obersnel izašao na ruku, čak je za njih vadio kestenje iz vatre, ali nije bilo političke hrabrosti da se prijedlozi daju na glasovanje.


Rušenje kvoruma


Najsmiješniji je bio pokušaj kada su u totalnoj nemoći vijećnici iz Srednjega bloka htjeli onemogućiti nastavak rada jer su htjeli srušiti kvorum, a u tome nisu uspjeli zbog toga što su u vijećnici ostali i Švorinić i Briščik i, što je logično, Čordašev kao čovjek koji je vodio sjednicu.


Srednji blok, iako se kune u nužnost kohabitacije, pokazao je potpunu nespremnost za kompromis, a što je još gore, pokazali su strah od mogućnosti novih izbora. Pokazali su i politički diletantizam i nedostatak odgovornosti koja je nužna da bi predstavničko tijelo funkcioniralo kao protuteža izvršnoj vlasti, odnosno Vojku Obersnelu.



U cijeloj političkoj farsi i u demokratskom sumraku najpošteniji je bio Hrvoje Burić koji je cijeli dan odsjedio u vijećnici i od prvoga trenutka je bio poznat njegov stav da neće prihvatiti prijedlog Vojka Obersnela i cijelo vrijeme je predlagao da se prijedlozi stave na glasovanje jer se ne boji novih izbora.



U jednom trenutku čak je i HNS koji je najavljivao podršku proračunu, i iako je Obersnel prihvatio njihove amandmane, također sudjelovao u pokušaju rušenja kvoruma.


Drugim riječima, cijeli problem je nastao zbog toga što su neki vijećnici za koje je Srednji blok mislio da će podržati bespogovorno njihov amandman otkazali poslušnost, a kada se to dogodilo i iako je Obersnel prihvatio dio prijedloga koji su bili u dva amandmana, nitko nije imao političke hrabrosti razriješiti politički Gordijev čvor na način da izvuče mač i izabere između mogućnosti koje su bile na stolu – glasovanje o proračunu koji bi uključio amandmane Srednjega bloka ili glasovanje o proračunu s amandmanima koje je ponudio Obersnel, ili preuzimanje rizika da proračun ne bude izglasovan, a što bi značilo nove izbore.


Petra Mandić iz Mosta u nekoliko je navrata, čak i prije nego što je sjednica prvi put prekinuta, ponavljala je da su spremni na dogovor, a politička grupacija kojoj pripada sve je činila da dogovora ne dođe.


Foto: R. BRMALJ


Foto: R. BRMALJ



Politički teret


Postoje fraze koje narod koristi kako bi se objasnilo što se sve skupa događalo, ali novinski tekst ne trpi vulgarizme pa je nećemo navesti. Nebrojene stanke koje je određivao predsjednik Gradskoga vijeća bile su pokušaj kupovanja vremena jer nije bilo političke hrabrosti i tako često spominjane odgovornosti za građane Rijeke.


Politička tragikomedija počela je u devet sati ujutro, potrošeni su nebrojeni sati, stiglo se i do 21 sat, a u Gradskoj vijećnici se nisu makli s početne točke. Jedini razlog je nedostatak političke hrabrosti i višak demagogije.


Vijećnici HDZ-a bili su u jasnoj situaciji jer je bilo teško očekivati da će oni proračun podržati, Hrvoje Burić je jasno rekao da on neće podržati ništa što Obersnel podrži, no Srednji blok se našao u nebranom grožđu zbog otkazivanja poslušnosti nekih vijećnika , a očito je bilo da je strah od novih izbora toliko jak da ih je prebacio u iracionalnu sferu.


Ono što se jučer dogodilo nije stvar koja će se zaboraviti to je politički teret koji će svi akteri političke farse morati nositi. A najgore što su se sami doveli u situaciju da ispadnu politički diletanti koji ne znaju što hoće.