Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 9° 1
Sutra: 9° 9° 1
10. prosinca 2019.
Folklorno nasljeđe Novljana

foto RAZGOVOR S BRANKOM BLAŽEVIĆEM Maestro Prašelj je, iz Matetića-Ronjgova, sačuvao naš melos za budućnost

snimio Franjo Deranja
snimio Franjo Deranja
Autor:
Objavljeno: 28. srpanj 2019. u 10:34 2019-07-28T10:34:00+02:00

Tako su ti naši stari originalni muški i ženski glasovi domaćih pjevača, koji pjevaju originalne novljanske netemperirane pjesme dočekali da se konačno povežu u jedinstvenu cjelinu teksta, notnog zapisa i tonskog zapisa. To je i najveća garancija da će se sve te pjesme u bilo koje vrijeme koje dolazi, moći rekonstruirati i reproducirati pjevanjem po starinsku, te ostati da kao tonski zapisi svjedoče o glazbenim biserima davno prošlog vremena i sačuvani od zaborava i uništenja.

Povoda za ovaj susret zaista je mnogo, ali jedan i neposredni jest vitalnost folklorne tradicije što se ogleda u više pojavnih oblika – narodni melos, folklorno naslijeđe, klapsko, pjevanje – ali i medija: narodna predaja, tiskane forme i elektronički zapisi. Uz Novljane, Katedru Čakavskog sabora „Novljansko kolo“ i ostalo tu su, prije svega živi i agilni ljudi, a uz Novljane i jedan maestro?! 

Razgovaramo s Novljaninom, dr. sc. Brankom Blaževićem, sveučilišnim profesorom, ali i dugogodišnjim društvenim aktivistom i dužnosnikom.

O fenomenu folklornog naslijeđa Novljana govorili ste i pisali, vaš izravan doprinos tome također je poznat, a razgovarali ste i na posve određen način i surađivali s maestrom prof. Dušanom Prašeljom. Kako objasniti tu vitalnost jedne tradicije davnih korijena – novljanske narodne, folklorne običaje? Pjesmu, melos, nošnje!

- U jednom od brojeva godišnjaka "Novljanske travice" vodio sam intervju s velikim prijateljem našega Grada, bardom istarskog i primorskog izvornog glazbenog izričaja, Matetićevim učenikom, dirigentom, skladateljem i organizatorom glazbenog života i počasnim građaninom Novog Vinodolskog, maestrom Dušanom Prašeljom. Pokušat ću dati odgovore na ova pitanja i pojasniti jednu tvrdnju vezanu uz četverostruke osvajače festivala u Omišu – novljansku mušku klapu Vinčace, - govori na početku susreta dr. sc. Branko Blažević.

Kakva je uloga Katedre Čakavskog sabora „Novljansko kolo“ kao i Dušana Prašelja u očuvanju pučkog glazbenog izričaja Novog Vinodolskog i novljanskoga kraja?

- Velika je zadaća Katedre čakavskog sabora „Novljansko kolo“ da pokuša sačuvati taj originalni pučki glazbeni izraz, ali to je i zadaća svih onih koji se još novljanskim pivanjem bave i koji ga vole kao zlata vrijednu narodnu baštinu. Zato je doprinos maestra Dušana Prašelja novljanskoj, ali ne samo novljanskoj već i primorsko goranskoj, istarskoj i konačno nacionalnoj kulturi nemjerljiv. To se konkretiziralo 1990. godine izdavanjem „biblije pučkog pjevanja Istre i Hrvatskog primorja“, knjige „Zaspal Pave“ Ivana Matetića Ronjgova. Ta je knjiga 2017. godine doživjela drugo dopunjeno izdanja a obje je pripremio Dušan Prašelj. Za nas Novljane posebno je važna i 2012. godina kada se izdaje knjiga „Polak običaja i navade stare – mesopusni običaji Novog Vinodolskog – usmena pučka drama“.

1

U prvoj knjizi „Zaspal Pave“ iz 1990. godine objavljena je zbirka 556 notnih zapisa što ih je Ivan Matetić Ronjgov zabilježio u različitim mjestima istre, te na otocima Krku, Cresu i Susku. Isto tako, drugo dopunjeno izdanje knjige, ovog možemo slobodno reći kapitalnog djela Ivana Matetića Ronjgova „Zaspal Pave“ (2017. godine), priredio je Dušan Prašelj i Ustanova Ivan Matetić Ronjgov. Upravo je to drugo dopunjeno izdanje, s dodatkom 114 novljanskih pjesama koje je između 1970. i 1973. godine melografirao priređivač i prvog izdanja Dušan Prašelj. Tako se „na pravi način“ nadopunilo prvo izdanje, te time kvalitetno i stručno popunilo ovu „krunicu“ narodnog pjevanja i tako spojilo Istru i otoke s Hrvatskim primorjem, odnosno Novim Vinodolskim i okolicom“.

I knjiga „Polak običaja i navade stare“ (izdana 2012. godine), još dok je bila u rukopisu i neobjavljena, bila je jedan od ključnih i najvažnijih izvora da Ministarstvo kulture Republike Hrvatske utvrdi da je Novljanski mesopusni narodni običaj, kao originalno sačuvana pučka drama nematerijalno kulturno dobro Republike Hrvatske.

Jedan od bisera ove knjige vezan je na starinske novljanske pjesme koje su sve zabilježene i objavljene u Spomen knjizi Narodne čitaonice iz 1977. godine, dok su tonski zapisi snimljeni na magnetofonskim vrpcama sedamdesetih godina prošlog stoljeća ostali neobjavljeni. I ovaj puta, zahvaljujući maestru Dušanu Prašelju i Katedri čakavskog sabora Novljansko kolo uspješno su presnimljene sve pjesme s tih starih magnetofonskih vrpci na nove nosače zvuka – CD-e i priložene u knjizi.

Tako su ti naši stari originalni muški i ženski glasovi domaćih pjevača, koji pjevaju originalne novljanske netemperirane pjesme dočekali da se konačno povežu u jedinstvenu cjelinu teksta, notnog zapisa i tonskog zapisa. To je i najveća garancija da će se sve te pjesme u bilo koje vrijeme koje dolazi, moći rekonstruirati i reproducirati pjevanjem po starinsku, te ostati da kao tonski zapisi svjedoče o glazbenim biserima davno prošlog vremena i sačuvani od zaborava i uništenja.

2

Sve je to razlog da je naša Katedra čakavskog sabora Novljansko kolo predložila, a Gradsko vijeće prihvatilo i proglasilo maestra Dušana Prašelja počasnim građaninom Novog Vinodolskog za njegov nemjerljiv doprinos kulturnoj baštini.

Koliko je UNESCOV-a atribucija i zaštita nad netemperiranim pjevanjem uopće prepoznata ne samo u Novom Vinodolskom nego i puno šire, te koliko je poznato Novljanima da su i njihove narodne pjesme, netemperirani dvoglas u malim intervalima, a koje se bitno razlikuje od pjevanja u dur-ljestvici a naročito od dalmatinskog „tercnog dura“, zaštićene UNESKO-vom klauzulom o nematerijalnom kulturnom dobru?

- Moj je dojam da takvog svjetskog rariteta, naše netemperirane pjesme i pjevanja u malim i umanjenim tercama s unisonim završetkom a koje je pod UNESC-ovom zaštitom, nismo još dovoljno svjesni. To se odnosi i na nas u Novom Vinodolskom, ali i na nedovoljnu prepoznatost povijesne šanse da se to naše originalno narodno blago, puno snažnije može pokazati svijetu projektom Rijeke kao europske prijestolnice kulture, jer to je konačno naša iskonska kultura i identitet ovoga kraja. Tek sada možemo realno sagledati što nam znače ljudi koji su uspjeli svojim mukotrpnim cjeloživotnim radom ukazati nama i svijetu na taj biser domaće pjesme. Nezaobilazna su tu dva velika imena ovoga primorsko-goranskog i istarskog kraja poput Ivana Matetića Ronjgova i Dušana Prašelja. Harmoniziranjem tog originalnog pučkog pjevanja kojeg su u svojim radovima upotrebljavali skladatelji poput Brajše, Matetića, Zlatića, Milottija, Prašelja, Cosetta i drugih, a koji su s tim obradama domaćih pjesama postigli senzacionalne uspjehe. Ukupna slika ne bi bila realna niti cjelovita bez nezaobilaznih imena poput Ivana Pavačića s otoka Krka i brojnih, istarskih, bodulskih (otočkih) pa i naših novljanskim pivača, sopaca, kantura i kanturica, koji još uvijek ne samo njeguju već i stvarno žive svoj i naš kanat, sopnju i tanac.
Zato se ne bi smjelo događati da se u hvalevrijednom projektu kojim bi se trebalo digitalizirati sav ovaj ogroman trud koji je konačno završio i UNECO-vim pa i našim nacionalnim zaštitama tog pučkog glazbenog i ukupnog folklornog blaga, svjesno ili nehotice, preskaču upravo oni koji ne bi smjeli biti preskočeni?!

kolo novljansko

Klapa Vinčace je i četvrti puta osvojila Omiš i dobila ponovno klapskog Oscara. Isto tako ta je klapa izvela nekoliko novljanskih pučkih pjesama u obradi Dušana Prašelja, posebice pjesmu „Pjesme od kola“, koja na najbolji način pokazuju put kojim bi trebalo ići. Upravo je ova tvrdnja i dokaz pravoga puta da ta naša pučka glazba harmonizacijom u obradi vrhunskih skladatelja a u izvedbi autentičnih i autohtonih, vrhunskih izvođača, ostaje u duhu domaćeg kanta trajno svjedočiti o izvornim muzičkim vrijednostima ovoga kraja.

- Zato ostaje na neki način i obveza koju su zdušno prihvatili naši oscarovaci - klapa Vinčace, da će nastaviti u svoj repertoar ubacivati harmonizirane Prašeljeve, Matetićeve i druge pjesme, ali isto tako to čini i činiti će i ženska klapa Puntape za koje je u obradi maestra Prašelja komponirano pet novljanskih narodnih pjesama. Mislim, osobno, da je upravo to put kojim treba usmjeriti domaću klapsku pjesmu, i mušku i žensku, posebno zato što se muška klapa Vinčace već potvrdila na nacionalnoj i međunarodnoj razini, tako da bi ovakva orijentacija bila njihova nova dodana vrijednost i originalnost na već i tako zasluženo stvorenu, dokazanu i potvrđenu najvišu kvalitetu i izvrsnost. Time će i ime Vinčace, kao ime najljepše novljanske svatovske pjesme i Vinčace kao ime najkvalitetnije muške klape postati u simboličnom smislu jedno te isto. To znači da će klapa Vinčace dobiti uz sve to što su i zaslužili svojim mukotrpnim radom i jednu posebnu povijesnu težinu za umjetnički izraz našega domaćeg primorsko-istarskog i otočkog pučkog pjevanja.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.