Dolaze 30 godina

Par iz Vicenze vjeran Klenovici: Prijatelji i gosti u ratu i u miru

Anto Ravlić

Snimio Anto RAVLIĆ

Snimio Anto RAVLIĆ

Oduševljava nas neposrednost ljudi, hrana, raznovrsnost plaža, okolne uvalice koje obilazimo barkom, krmpotski kraj gdje nalazimo osvježenje, nabrajaju Galliano de Rosso i Gilberta Motterle, koji su Klenovici i Hrvatskoj pomagali i u vrijeme Domovinskog rata



KLENOVICA  Galliano de Rosso i Gilberta Motterle iz Vicence stigli su prvi put u Klenovicu 1985. godine i kao turisti joj ostali vjerni do danas. Zašto dolaze upravo u Klenovicu?


–  Već prvim dolaskom u Klenovicu imali smo osjećaj da smo došli u svoj drugi dom. Pored domaćinske atmosfere od strane Milke koja je najzaslužnija da se iznova i iznova osjećamo kao da smo došli svojoj kući, oduševljava nas pristupačnost i neposrednost ljudi u Klenovici. Hrana, raznovrsnost plaža, okolne uvalice koje redovito godinama obilazimo svojom barkom, zaleđe Klenovice, krmpotski kraj gdje možemo pronaći i osvježenje, blizina šume što posebice voli Galliano kao pasionirani lovac koji je nebrojeno puta došao van turističke sezone uživati u svom hobiju, kaže Gilberta Motterle.


 Talijani posebno naglašavaju jednu činjenicu koja se u Klenovici,  unatoč razvoju turizma, u tri desetljeća nije promijenila.




–  Mir, tišina, romantika, čist zrak, čisto more, božanstveni morski specijaliteti. Ne mali broj puta smo znali otići na more s klenovarskim ribarima.



Galliano de Rosso i Gilberta Motterle u Klenovicu su na odmor doveli najmanje 30 obitelji. Puno puta se punilo susjedne kuće i apartmane jer nije bilo dovoljno mjesta za obitelj, rodbinu, prijatelje,  kolege sa posla. Gosti koje su Talijani doveli iznova se vraćaju u Klenovicu. Domaćini kažu za svoje prijatelje iz Vicenze da su najbolji promotori Klenovice i čitavog kraja.



 Naši susjedi nisu zaboravili na Klenovicu tijekom domovinskog rata. Nakon nekoliko godina  njihovih dolazaka, došao je Domovinski rat. Turistička mjesta zjapila su prazna, izuzevši rijetke »avanturiste«. Talijani ne samo da su dolazili u Klenovicu na godišnji, već su s gradonačelnikom Vicenze organizirali prikupljanje humanitarne pomoći koju su dopremili  1991. godine. Pun kombi lijekova dopremljen je u Novi Vinodolski i predan u novljansku ambulantu.  Gosti iz Vicenze s cijelom delegacijom su otišli na crtu bojišnice i donirali robu i lijekove braniteljima. Jedan kombi odjeće podijeljen je u Klenovici i okolici domicilnom stanovništvu. Tada je organiziran prijem s tadašnjim načelnikom Općine Crikvenica Lukom Poborom, s obzirom da Novi još nije imao status grada. Domaćini  ističu da je izuzetno bitno naglasiti da njihovi gosti i prijatelji nisu zaboravili na njih u najtežim danima i da to govori o kakvim se plemenitim ljudima radi.


Kad Talijane pitamo, imaju li zamjerki, pogledavali su se da li uopće imaju nešto za dodati i zaključili da su toliko sentimentalno vezani za mjesto da i neke moguće sitne »nedostatke« nikada ne gledaju kao da su to nedostaci. Toliko je ljepote da ih uvijek samo ona zaokuplja, kažu gosti koji nisu tip turista koji se pojave tjedan-dva i nema ih više do sljedeće godine. Znaju doći i više puta godišnje pa makar samo »skoknuli« preko vikenda.