Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 23° 4
Sutra: 23° 23° 4
14. studenoga 2019.

foto Nastavljamo vam otkrivati tajnoviti Kvarner: U ljepotama pitoresknih Grižana lako se izgubiti

Foto V. Karuza
Foto V. Karuza
Autor:
Objavljeno: 27. srpanj 2019. u 9:28 2019-07-27T09:28:17+02:00

I opet mi – njih dvojica i ja. Dan je bio kao rođen za misiju »Tajnoviti Kvarner«. Kuda, zašto i pošto ovaj put? Vjerovali ili ne, složismo se na prvu i krenusmo put Vinodola. I to ni u Drivenik, ni u Tribalj, ni u Bribir već u Grižane ili ako baš hoćete točno u Grižane-Belgrad. Zašto Vinodol?

Pa tko bi odolio nečemu što se predstavlja upravo ovako – zelena dolina mira i opuštenog odmora između mora i šumovitih planina. A i bila je sezona trešanja, a griške trešnje, e, to je nešto što se pamti. Jesmo li ih krali? A, ne, vi ste.

Bogata povijest

No dok dođemo do toga što jesmo, a nismo smjeli treba napomenuti da je čitav Vinodol prekrasan kraj bogate povijesti. I tako putujući put Grižana jer nisu samo trešnje bile okidač za ovaj izlet već i »priče iz davnina«, priče koje pričaju o utvrdama, borbama, težacima, vinima i vinogradima, one koje tiho na uho šapću legende i jednostavno mame, kolegi fotoreporteru održala sam sat povijesti i između ostalog rekla:

GR3
Tajnoviti Kvarner: Grižane su skroviti raj / Foto Vedran Karuza

– Slušaj Kruz, Grižane su dobile ime po »grižama«, odnosno liticama ispod kojih su se smjestile. Iznad njih su i ruševine starog frankopanskog grada. Kažu upućeni da je tu stolovao knez Martin utemeljitelj luke oko koje se kasnije razvila Crikvenica.

– Ma daj, odgovara Kruz.

Perila

Vinodol je područje bogato vodom, a bogme i perilima, mjestima koja su nekad služila kao današnji »facebook« samo što se ondašnji posjetitelji perila nisu »selfali« nego su na perilima robu prali, ćakulali i razmjenjivali najnovije vijesti, te jedni drugima podnosili izvješća. Bila su to mjesta na kojima se vodio zanimljiv društveni život.

– Imaju ti Grižane i Gradinu, e, to ti je posebna priča vezana uz stalne pokušaje osvajanja Vinodola. A gle kako je lijep, nikakvo čudo što su ga mnogi htjeli. Što se pak tiče sakralnih objekata, ne čudi se što mjesto s manje od tisuću duša ima tri crkve. Onu Majke Božje Snježne u Belgradu u kojoj se čuvaju orgulje na mih koje datiraju iz 17. stoljeća, a ima i brojne uklesane glagoljaške zapise. Pa Crkvu sv. Martina u Grižanama, i onu Sv. Ane u Barcima. A zamisli, tih osamstotinjak stanovnika živi u 17 sela i čak četrdeset zaselaka objedinjenih pod naziv Grižane-Belgrad. I baš kad sam mu htjela ispričati kako je 1498. godine u Gobićima rođen Juraj Julije Klović, jedan od najvećih predstavnika europske i svjetske minijature koji se svrstava uz bok Michelangela, Raffaela, El Greca i čija se djela nalaze u najvećim galerijama i muzejima svijeta, eto ti njega:

– Ok, ok, sve pet ali daj nešto iz novijeg doba, što tu ljudi rade, čime se bave, tko im je gradio ove prekrasne porte, zašto imaju toliko kapelica, što je ono kraj čega smo sad prošli, zašto toliko automobila sa stranim tablicama...

E, da, fotoreporteri! Da ih nema, trebalo bi ih izmisliti jer da nije bilo te bogate kulturno-povijesne baštine ne bi bilo toliko ni turista, a stanovnici ovog područja, za razliku od nekad kad su se bavili ratarstvom, stočarstvom i vinogradarstvom ili pak kad su kao vrsni klesari i zidari odlazili diljem svijeta, a neki znaju reć kako su baš Grižanci izgradili pola Južne Amerike, u današnjici se sve više bave turizmom.

Foto Vedran Karuza

I tu su pokazali koliko su dovitljivi. Stare kamene kuće ostavili su u originalnom izdanju, prilagodivši ih potrebama današnjice, ispred njih iskopali bazen i rasprodani su tijekom čitave godine.

Foto Vedran Karuza

Foto Vedran Karuza

Kameni stupi

Grižane kao i ostatak Vinodola idealni su za one koji vole aktivan odmor. Nude brdski biciklizam, planinarenje i šetnju, jahanje, paragliding i zmajarstvo, sportski ribolov i lov, a i bogatu i specifičnu gastro i eno ponudu.

Foto Vedran Karuza

Tko danju voli more i sunce, a noću se ipak voli naspavati onda mu je ljetovanje u Grižanama pravi pogodak jer ih od Crikvenice dijeli jedva sedam kilometra. I oni koji preferiraju šumu tu su svoji na svome jer ako netko ima šumsko zaleđe to ima Vinodol.

Legende Vinodola

Legenda kaže kako su iz šume zajedno izašli sv. Juraj i sv. Barbara. On na konju, a ona »hodeć«. Kad su došli na vrh Gornje strane pred njima se stvorila velika udolina zvana Vinodol. Sv. Juraj ju je preskočio na konju, a da je tome tako još i danas na živoj stijeni svjedoče tragovi kopita, sablje i čizme. Sveta Barbara nije mogla preskočiti dolinu jer nije imala konja, pa se spustila malo niže u mjesto koje se zove Podskoči i zakoračila preko doline. U Podskočima se još može vidjeti trag cipele i vretena. Na mjestu gdje je doskočio sv. Juraj Bribirci su izgradili crkvicu sv. Jurja, a na mjestu gdje je dokoračila sveta Barbara kapelicu sv. Barbare.

I još jedna svjetovna – na grižanskoj strani više je prirodnih udubina. Neke od njih se zovu Malikove škulje. Po vjerovanju naših starih u takvim udubinama žive Maliki, mali ljudi obučeni u crvenu odjeću, na glavi imaju crvenu kapicu.

I sve tako mic po mic, usporeni i smireni kao cijeli kraj kroz koji smo u našem Ignisu Suzukiću putovali, stigli smo do Grižana. Onaj isti kojem je bilo dosadno slušati povijest odmah je škljocajući fotoaparatom odletio pred tu istu povijest. Ignis se »zavalio« u hladu, a ja sam kao što bi i svaka normalna žena lijepo produžila u lokalnu oštariju. Na ča? Pa, na čašicu razgovora jer o nekom mjestu najviše saznaš družeći se s autohtonim stanovništvom. Recimo, za »Stazu kamenih stupi« nisam znala. A zapravo se radi o starom putu kroz brdo Klamarušu kojem je udahnut novi život, a nekad je bila »glavna prometnica« od sela do šume. »Karakter« joj je kružni, odnosno počinje i završava u Grižanama, duga je desetak kilometara, a baštini čak 1300 u stijene ugrađenih ili isklesanih kamenih stepenica, tzv. stupi.

– Tuda su ti naši stari nosili grožđe, smokve i trešnje, a u 2. svjetskom ratu i sol u Gorski kotar, a odozgora su se vraćali sa žitom, krumpirom i fažolom. A na njoj se nalaze i dvije spilje Gornja i donja Karlova peć, a u njima živi Malik, pričaju mi u oštariji.

Sve sam ja to zamislila, ali stazom nisam krenula jer nisam mogla naći fotoreportera. Izgubio se čovjek u ljepotama Vinodola. Zadnji put je viđen u Kući Klović. Bo, još uvijek ga čekamo i u griškim štorijama uživamo Ignis i ja.

Logici-VI35

 

 

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.