Dišeš šumu punim plućima

TAJNOVITI KVARNER Kad na moru zaprži nije problem skočiti u hladovinu Stare Sušice

Slavica Mrkić Modrić

Fotografije Vedran Karuza

Fotografije Vedran Karuza

U 19. stoljeću dvorac je bio vlasništvo grofa Lavala Nugeta, znaš onog koji ima veze s Gradinom na Trsatu, a 1890. godine prelazi u vlasništvo riječkih trgovaca Feliksa i Josipa Neubergera. I Nuget i Neubergeri izveli su na dvorcu temeljite restauracije u romantičnom duhu vremena u kojem su živjeli, a kakvim su ga napravili, takav je i danas.



Znate one dane kad se i zgrade znoje od vreline ljeta? E, pa jedan od takvih je i ovaj koji je iznova, i u njegovom, i u mom mozgu pokrenuo priču zvanu »Tajnoviti Kvarner«. A to znači, sjedaj u Ignisa Suzukića i kreći u nepoznato. Nikakvo čudo što je u ovom slučaju nepoznato traženo u gorju, a ne na moru, jer sjetite se – dan je bio zvizdan.


I krenusmo nas troje put Stare Sušice. Zašto baš tamo? Pa, kad uz ime nekog dvorca pročitaš »upoznaj, nauči, istraži« zbilja bi bio blesast da ne probaš. 


Prva stanica na putu ka Staroj Sušici bila nam je Inino maloprodajno mjesto na Lepenicama. Preporučamo svakom koga put nanese u tom smjeru jer tamo sve štima – i priroda, i društvo. Recimo naš je Ignis dobio vrhunski napitak, a bogme je i kolega fotoreporter »omastio brk«.


Crkva Svetog Antuna Padovanskog čuvara Stare Sušice i Sušičana


Crkva Svetog Antuna Padovanskog čuvara Stare Sušice i Sušičana





Kako nije mogao iz bogate ponude odlučiti što bi izdvojio, u »suzukiću« se našlo čuda delicija. Poharao je Inin Fresh Corner i to brzinski. Na upit zašto tri vrste hot doga odgovorio je:


– Ti to ne razumiješ. Ovaj ovdje je originalna verzija. U ovoj vrećici je wild dog, a u ovoj cripsy bacon. Tebi evo kava i kroasan.


I nisam razumjela dok nisam probala. 



Osim svih blagodati koje nudi boravak u Staroj Sušici postoji još jedna, a ta je da su joj »nadohvat noge« mnoge prirodne ljepote Gorskog kotara. Primjerice u Lokvama spilja Lokvarka, park šuma Golubinjak i njezina Ledena spilja, a o jezeru da ni ne govorimo.


Onda Fužine sa svojim jezerom, šetnicama, kaubojskim naseljem, spiljom Vrelo… U Delnicama Popovićev mlin. U Ogulinu svijet bajki Ivane Brlić Mažuranić i Klek kojeg nastanjuju »vještice«. Tu je i Nacionalni park Risnjak sa svim svojim posebnostima, pa Kaštel Zrinski u Brodu na Kupi, a u Skradu Zeleni Vir i Vražji prolaz, dakako i spilja imena Muževa hižica.


U Vrbovskom je Kamačnik, raj na zemlji, a, u Lukovdolu muzej pjesnika Ivana Gorana Kovačića. I na kraju Ravna Gora – e, tamo treba krenuti poučnom stazom »Plodovi gorja« pa saznati od čega i kako nastaju neke od goranskih delicija kojima nitko ne može reći ne.



Bremenita povijest


Siti i napiti odmarali smo oči na zelenilu Gorskog kotara i razgovarali o tome kako Kvarner ima Bogom dan geografski položaj.


Ono, super – sad se kupaš, a za pola sata »dišeš« šumu punim plućima. U čas je došao odvojak za Ravnu Goru, općinu kojoj Stara Sušica pripada, a to je značilo da kolegi fotoreporteru moram brzo ispričati sve što znam o lokaciji koju istražujemo.


– Kruz, ti sigurno ne znaš…


– Zašto uvijek počinješ rečenicu s tim da ja nešto ne znam?


– Zato jer mi je tako najlakše. Dakle, Kruz ti sigurno ne znaš da je u prošlosti Stara Sušica bila često na meti Turaka, a najteže joj je bilo u periodu nakon Krbavske bitke kad su Turci napravili dar-mar.


Ubijali su stanovnike, odvodili ih u roblje, a oni koji su uspjeli pobjeći, pobjegli su preko Kupe na prostor današnje Slovenije.


Šumsko ogledalo


Šumsko ogledalo



Devastirali su selo, opljačkali i zapalili crkvicu Sv. Antuna Padovanskog, ali stari frankopanski grad nisu uspjeli zauzeti. Naseljavanje odbjeglog stanovništva pomogli su knezovi Zrinski pa su se u Sušicu početkom 17. stoljeća počeli vraćati starosjedioci.


Stara Sušica je izuzetno polazište za izlete


Stara Sušica je izuzetno polazište za izlete



– I, putujući »googleu«, što je dalje bilo?


– A što bi bilo? Živjeli su sretno do kraja života. Ma, šalim se, recimo za razliku od stanovništva okolnih mjesta, Sušičani se nisu bavili poljoprivredom. Oni su bili stolari, kolari, staklari ili radnici u pilani. I samo da znaš, u Staroj je Sušici postojala staklana, a uzvodno od nje, uz potok, bila je i pilana.


Pitoresknost goranskog mjesta


Pitoresknost goranskog mjesta



Istina Bog ne u isto vrijeme, ali ta je pilana i dvorac i imanje, uključujući tvornicu pokućstva opskrbljivala »strujom«. 


I tko zna što bi mu još rekla da se ispred nas nije pojavio prelijepi dvorac, simbol Stare Sušice i njezinog vjekovnog opstanka. U glas smo ispustili jedan dugi »vauuuu«.


U ovoj peći žive Domaći


U ovoj peći žive Domaći



Lakoća postojanja


A da mi je znati tko ne bi kad vidi tu povijesnu ljepotu sazdanu, kako kažu upoznati – na 800 metara nadmorske visine, u netaknutoj, stoljetnoj šumi raznolike flore i faune. 


Baš nalik najčešćim »stanovnicima« dvorca – djeci, jer dvorac je u vlasništvu Grada Rijeke, a vlasnik je omogućio svojim vrtićarima i osnovnoškolcima uživanje u njegovoj bajkovitosti.


U Sušici i alata i zanata


U Sušici i alata i zanata



– Kruuuz, ja nisam imala tu sreću da me na ferije pošalju u Staru Sušicu. Ti?


– Jesam.


– Mrzim te.


Ovim putem noge same hodaju


Ovim putem noge same hodaju



Ali dobro je da jesu jer je sad Kruz meni održao mali sat povijesti frankopanskog dvorca u Staroj Sušici. Pa kaže:


– U 19. stoljeću dvorac je bio vlasništvo grofa Lavala Nugeta, znaš onog koji ima veze s Gradinom na Trsatu, a 1890. godine prelazi u vlasništvo riječkih trgovaca Feliksa i Josipa Neubergera. I Nuget i Neubergeri izveli su na dvorcu temeljite restauracije u romantičnom duhu vremena u kojem su živjeli, a kakvim su ga napravili, takav je i danas.


Fresh Corner na Ininom maloprodajnom mjestu


Fresh Corner na Ininom maloprodajnom mjestu



Nakon što smo se nadivili vanjštine, ušli smo pa se nastavili diviti »nutrini«. Zbilja bajka.


I što da vam još ispričamo? Kako smo lovili leptire po obližnjim cvijećem posutim livadama, ili kako smo se ogledali u jezercu? Možda kako smo odbudalasali za jednom prelijepom pticom koju smo nazvali »vrtirepka« pa završili u šumi šumovitoj nalik Ivici i Marici.


Zdravi sendvič uvijek dobro dođe


Zdravi sendvič uvijek dobro dođe



Naravno da i naša bajka ima sretan završetak koji glasi – i sladili se borovnicama i aronijama dok nisu zaspali u hladu divovske jele. Da ne kažemo – dok skoro nisu pukli od prejedanja.