Nimalo lagan put

Naslijedila nedovršenu kuću, sve uredila vlastitim rukama: Danas je naj iznajmljivačica Hrvatske

Marinko Krmpotić

Foto Marinko Krmpotić

Foto Marinko Krmpotić

Radničko sam dijete i nikad se nisam bojala raditi pa sam i sama obavila puno najrazličitijih poslova pri uređenju kuće, a još više u okućnici i vrtu koji sam uredila s puno ljubavi i zadovoljstva



Priča Sabine Urbanc , vlasnice Apartmana Sabina u Fužinama, jedna je od onih koje pokazuju kako se uz veliku volju, upornost, rad i ulaganje u samog sebe i posao kojim se baviš može dosegnuti sam vrh. Naime, Sabina se prije samo deset godina vratila iz Jadranova u svoje rodne Fužine i krenula s iznajmljivanjem apartmana, a danas je jedna od najuspješnijih turističkih poduzetnica u Hrvatskoj, točnije najbolja iznajmljivačica Hrvatske, kako je nedavno ocijenjeno u poznatoj državnoj akciji Turistički cvijet. Ta je nagrada bila već četvrta s te državne razine, ali put do tih priznanja nije bio lagan, jasno je iz Sabinine priče.


– Sve počinje 2009. godine, kad mi pokojni tata koji je živio sam, ostavlja u nasljedstvo kuću građenu 1968. godine i praktično nikad u potpunosti dovršenu. Budući da je moja želja oduvijek bila, iako sam završila kemijsku školu i radila kao kemičar u Drvenjači, baviti se turizmom, odlučila sam krenuti u uređenje tog prostora i iznajmljivanje apartmana – počinje priču Sabina.


Radničko dijete


– Naravno, mogućnosti su u tom trenutku bile takve da sam mogla urediti tek jedan apartman pa sam tako i krenula, pri čemu mi je želja bila napraviti apartman u kojem će se čovjek osjećati kao kod kuće, odnosno nisam željela štedjeti na prostoru, već urediti prostor tako da svakome tko u njega dođe bude komotno. Nakon što sam uspjela i uredila taj prvi apartman, krenulo je uspješno i iznajmljivanje pa sam, logično, odlučila razvijati se, a to znači urediti najprije drugi, pa onda i treći apartman, te u konačnici danas imam tri apartmana od kojih je jedan s tri, a preostala dva s četiri zvjezdice i u kojima se smjestiti može 11 ljudi, uključujući i pomoćne ležajeve – govori Sabina opisujući kako se razvijala.




– Radničko sam dijete i nikad se nisam bojala raditi pa sam i sama obavila puno najrazličitijih poslova pri uređenju kuće, a još više u okućnici i vrtu koji sam uredila s puno ljubavi i zadovoljstva. Jako puno pomoći imala sam i od svoje dvije kćeri, Ive i Eve, a za one krupnije poslove uvijek sam, naravno, anagažirala majstore.



Sve to ne bi moglo biti realizirano bez znatnih financijskih ulaganja, pri čemu sam posebno zahvalna Turističkoj zajednici Kvarnera preko koje sam došla u mogućnost podizanja vrlo povoljnih županijskih kredita što mi je izuzetno koristilo, a isto tako sam zahvana i hotelu Bitoraj, posebno Andreju Kauzlariću, voditelju tog objekta, koji je višak gostiju često usmjeravao k meni. Također, karakteristika svih tih poslova je da se radilo gotovo stalno, što i nije bilo lako jer je trebalo uskladiti građevinske radove s boravkom gostiju. No, nisam si mogla priuštiti da ne primam goste pa sam nekako uspijevala sve povezati – priča Sabina koja se rado prisjeća i prvih gostiju u prvom apartmanu.


Gosti pa prijatelji


– S iznajmljivanjem sam počela 15. lipnja 2009. godine. Prvi su mi gosti, možda i u tome ima simbolike, bili vjernici, odnosno grupa baptista. Oni su mi, nakon što su saznali da su mi prvi gosti, blagoslovili kuću i apartman pa možda i u tome ima nešto kad je riječ o uspješnosti mog rada. Uz njih, sjećam se i niza drugih dragih mi gostiju iz te početne, ali i kasnijih godina. Mnogi od njih postali su mi prijatelji, primjerice zagrebačka obitelj Han, Draga i Josip, pa Dijana i Luka Težak iz Istre koji su došli kao dečko i cura, a sad čekaju bebu. Tu su i meni jako drage obitelji Klanjec i Bat iz Zagreba te mnogi drugi poput Mladena Boljuna iz Istre koji je slučajno došao ovamo jer u Bitoraju nije bilo mjesta, a nakon toga stalno dolazi – govori Sabina čiji je trud i rad polako iz godine u godinu donosio zadovoljstva, ali i sve bolje brojke.



– Prve godine ostvarila sam oko 150 noćenja. Druge godine već ih je bilo 700 i dobila sam nagrada Općine Fužine, što mi je u tom trenutku kad sam bila na samom početku zaista jako, jako puno značilo i strašno me motiviralo. Prošle, rekordne 2018. godine, zabilježila sam 1.577 noćenja. To znači da sam devet godina kasnije ostvarila deset puta veći broj gostiju – s pravom je ponosna Sabina Urbanc koja na pitanje koliko, u stvari, dnevno radi, kaže kako je to teško reći.


Posla uvijek ima


– Često se događa da puno više radim – kad nema gostiju! Jer, kad su oni tu, onda se pobrinem za ono što im treba i to je to. A kad ih nema onda je tu dodatno održavanje, nabava svega što treba, popravak nekih stvari koje trebaju osvježenje… Kuća je velika i posla je zaista puno u njoj i oko nje pa mi je ovo zaista posao s, kako se to kaže, punim radnim vremenom – kaže Sabina.


Na pitanje što dalje, jednostavno odgovara:



– Ovo što sam postigla je puno pa neke veće zahvate ne planiram, mada je moguće da ću u jednom prostoru od 38 četvornih metara u prizemlju urediti studio apartman za jednonoćne boravke, budući da za to ima interesa. Uz to, naravno, radit ću na obogaćivanju sadržaja postojećih apartmana te još prostora oko kuće. Ma, posla uvijek ima!


– Tijekom ovih nepunih deset godina uložila sam oko pola milijuna kuna u obnovu i uređenje kuće. To nije malo, ali velika kuća i u njoj tri apartmana i naš stan jako puno traže pa je logično da su troškovi veliki. No, sve se to može kad se dobro organizira i puno radi. Zahvaljujući tome, sve ide kako treba – kredite redovito plaćam te školujem kćeri Ivu i Evu koje završavaju Građevinski faks u Rijeci, smjer urbano graditeljstvo – zaključuje Sabina Urbanc , najbolja iznajmljivačica Hrvatske.



Uvijek se može naučiti nešto novo


– Uz puno ulaganja i truda veliku pažnju posvećujem i obrazovanju i praćenju svega što je vezano uz struku. Primjerice, za nedavne dodjele Turističkog cvijeta u Splitu organizirane su radionice koje su, na žalost, privukle jako malo ljudi. Kad sam ušla u polupraznu dvoranu, prišao mi je jedan novinar koji je noć ranije svjedočio kako sam primila nagradu i u čudu me upitao kako to da sam došla, kad bar ja sve znam, budući da sam dobila nagradu.



E, u tome je stvar. Odgovorila sam mu da sigurno ne znam sve i da uvijek treba nastojati saznati nešto novo i unaprijediti svoj rad. Naravno, i na tim sam radionicama saznala nešto novo što ću upotrijebiti u daljnjem radu – rekla je Sabina Urbanc .