KUTEREVO – U svim tekstovima o Kuterevu neizostavno spominjemo medvjede. Utočište za medvjede postalo je zamalo planetarno popularno i u njega hrle posjetitelji iz mnogih dijelova svijeta. Baš kao i volonteri koji na ovaj način žele u velebitskim gudurama osjetiti zadnji dašak iskonske slobode i suživota s prirodom koji je u Europi gotovo sasvim nestao. Manje se piše i govori o šetlandskim ponyjima iz Kutereva.

Ove životinje je voditelj utočišta Ivan Crnković Pavenka prigrlio prije nekoliko godina kada su postali višak splitskom zoološkom vrtu. Da ne bi završili u klaonici, Pavenka je tada organizirao prihvat i smještaj pet konja. Bile su to vrlo stare životinje i veterinari su im prognozirali još godinu-dvije života u Lici. Umjesto ubožnice, dogodilo se čudo: dolaskom u Kuterevo stari ponyji su se počeli razmnožavati! Ivan Crnković Pavenka pripovijeda.

– Sada imamo ukupno 10 ponyja. To su divne životinje. Očito im planinski zrak, bistra voda, tišina i zdrava hrana odgovaraju pa smo umjesto ubožnice za konje dobili dječji vrtić. Ne znam je li novo okruženje postalo afrodizijak, ali su se stari i iznureni konji ovdje u Kuterevu prometnuli u veseljake željne ljubavi. Godine ipak ne možeš prevariti pa smo ove godine imali samo jedno novo ždrijebe koje je na svijet donijela jedna vrlo stara kobila. Trava i sijeno s obronaka Velebita su potpuno ekološki ispravni, nema zagađenja niti bilo kakvih kemijskih primjesa. Prehranu konja pojačavamo sa žitaricama i u ovo doba godine konji obožavaju mandarine, ushićeno priča Pavenka.

Uz odlično sijeno i bogatu ljetinu za ponyje je svakako važno da ih nitko ne sedla, ne vuče na ularima, bez primisli na bič.

– Bičeva u Kuterevu nema, nastavlja Pavenka. Samo draganje konja, obraćanje po imenima, čistoća i dobra prehrana. Ovakvo su ponašanje prema životinjama odmah prigrili svi naši volonteri. Životinje ili voliš, ili ne. Sredine tu nema. Kada se sve ovo zbroji, onda svima postaje jasno kako se u Velebitu dogodilo čudo pa smo umjesto starih i ugibajućih konja dobili razigrane životinje željne ljubavi i razmnožavanja, dodaje Pavenka.

Prostor za ponyje malo je izmaknut od dijela utočišta za medvjede da bi obje vrste štićenika bile mirne. Sam miris velikih zvijeri i malih konja dovoljan je razlog za uznemirenost obaju životinja. Toga u Kuterevu nema.