Foto Marin Aničić
Unatoč hladnoći, zvončarići su prošli pola kilometra dugom rutom, a na četiri najatraktivnije lokacije, u izvornom ambijentu, na starom zvončarskom putu, napravili su zvončarska »kola«
Veli Brgud jučer je bio centar matuljske općine, ali i čitavog liburnijskog kraja. Unatoč izuzetno hladnom vremenu, u centru mjesta okupilo se više stotina posjetitelja koji su došli podržati miće zvončare iz regije. Preko tri stotine malih čuvara pusne tradicije okupljenih u dvanaest zvončarskih grupa napravilo je krug po selu i na nekoliko lokacija »storilo« zvončarsko kolo i svojom zvonjavom dozivalo proljeće i tjeralo zle duhove.
Miću zvončarsku smotru su tradicionalno otvorili maškarice iz Dječjeg vrtića Matulji i domaćini, mali Brgujski zvončari, čija zvončarska skupina ove godine ima ključeve Općine Matulji u doba karnevala. Mali brgujski čuvari tradicije svoje su prijatelje, Mučićeve, Zvonejske, Brežanske, Zametske, Rukavačke, Munske, Halubajske, Frlanske, Žejanske zvončare, te zvončare Korenskega i Vlahovega Brega i Grobničke dondolaše proveli pola kilometra dugom rutom, a na četiri najatraktivnije lokacije, u izvornom ambijentu, na starom zvončarskom putu, napravili su zvončarska »kola«.
Foto Marin Aničić
– Zvonci san počel nosit kad san imel osan meseci. Sako leto mama mi stori klobuk, a ja na se stavin košuju, kožu i zvonac i tiran zimu i duhove – govori Ian Bercoj, osmogodišnji Brgujski zvončar, a njegov devetogodšnji kolega Lovro Bakić dodaje kako današnja ruta nije teška, kako su oni već sudjelovali i na puno dužim pohodima, s velikim zvončarima, kada su uspjeli prijeći i dvadeset kilometara.
Voditeljica Miće zvončarske smotre Nina Dukić te lokalni bandovi »Briknski tri« i »Tri bajs«, uz pomoć pljeska publike, odlično su zagrijali atmosferu za hladnog dana, koji je najviše mirisao na snijeg. Organizatori manifestacije, Općina Matulji i Brgujski zvončari i mačkare bili su odlični domaćini, a žitelji Velikog Brguda pokazali su svoje veliko srce. Iz svojih su domova izašli među publiku s kroštulama, fritulama, ali i slanim delicijama.
– Kada remo z velemi zna nan bit teško. Mi ne pijemo ko veli vino, nas dočekuje sok i čaj – otkriva Lovro.
Iza dvanaestogodišnjeg Zametskog zvončara Adriana Krizmana već je sedam godina duga tradicija nošenja zvonca. Na sebe je stavio zvončarsku monturu – »črni postoli, bičve, bele gaće s črjenun rigun, mornarsku majicu, kožu, zvonac…« i krenuo.
– Volim nosit zvonci, želim održati tradiciju, a najviše od svega volim usred zime biti u kratkim rukavima – rekao je Adrian dok je nešto iza njega u koloni u dječjim kolicima bio možda i najmlađi zvončar smotre, devetomjesečni Munski zvončarić Leon.
