Priča o Orašarima je priča o međuovisnosti, odnosu i povezanosti koja se odavno zaboravila. Baš onako kako je Opatija zaboravila zvoje zaleđe, zaboravila ljude koji su na teškim hrptima nosili taj grad, zaboravila i na drugu stranu povijesti. Puno se češće spominju primjerice Isadora Duncan, Franz Jozef ili Gustav Mahler, a često se zaboravlja primjerice Marija Kantabelka, teta Olimpija iz Imperijala, doktor Najman sa sestrama Irenom i Dunjom ili cijela skupina Ćića koji su Opatiju opskrbljivali karbunom (ugljenom) i tako je održavali. Ćićke koje su dojile djecu opatijske gospode. To su (među ostalim) ljudi koji su ovaj grad zadužili. Možda čak i više nego ovi prethodno pompozno ispjevani – smatra opatijski kreativac Petar Banda u čijoj su radionici nastale živopisne skulpture Orašara koje »nose« ovogodišnje dane Adventa u Opatiji.

Mladi odlaze

– Sve ovo kažem, jer mislim da je potrebno da ljudi shvate da Opatija ne bi trebala zaboravljati ni svoje zaleđe, kao ni svoju manje pompoznu povijest. Opatija ne treba uvoziti ni dekoraciju, ali ni znanje, jer je prebogata predivnim talentiranim mladim ljudima koji grizu da naprave nešto za svoj grad, ali ih se uz sve svoje talente ne čuje. Baš kao ni one Ćiće koji su brižni od ujutro do navečer zijali: »Karbuna! Karbuna«! (D. Gervais). I onda svi ti talentirani i sposobni mladi ljudi u jednom trenu odu ili nestanu, jer Opatija ne nudi platformu za te mlade ljude – objašnjava nam Petar Banda.

Pitamo ga kako su i gdje Orašari koji su postali hit nastali?

– Svi Orašari su stvoreni u malom selu Brgudac na Ćićariji od kuda su krenuli u svijet. Izrazito sam ponosan na svoje ćićke gene kao i na opatijske. Ta dva toponima su uvijek bila međusobno povezana, u suživotu i prava je šteta da se to zaboravilo. Na stvaranju Orašara, jednakim žarom i s ljubavlju radila je Sara Gortan. Predivna i pretalentirana mlada umjetnica/ilustratorica iz Vrsara, koja, kao i ja živi na Ćićariji. Proces izrade je trajao gotovo mjesec dana s time da smo radili cijele dane. Nerijetko i do kasno u noć. Izrađeni su od kombinirane tehnike; od stiropora do betona.

Zimska bajka

Moram naglasiti da je sve ručne izrade, dakle nikakvi gotovi elementi koje smo mi slagali (jer su me i to pitali ljudi na cesti; gdje smo nabavili te elemente koji se spajaju tako ?). Ideja je da nakon što prođe Advent da ih se uskladišti i da se eventualno svake godine radi još novih kako bi Opatija postala kao jedna zimska bajka. Ove godine smo ih izgradili ukupno 15 (5 velikih i 10 manjih) koji su sada po cijeloj Opatiji – odgovorio je, dodavši i da je u suradnji s Borkom Širola i Ladom Sega koje imaju »studio« koji se bavi organizacijom i dekoracijom, došlo i do ideje da stvore velike Orašare koji su zapravo u suštini duh – simbol europskog Božića, bez obzira na svoje originalno rusko porijeklo. U dogovoru s Gradom i Turističkom zajednicom, projekt se uspio realizirati.