Siječanski fotozapis

Ikarske naranče rodile unatoč ekstremnoj hladnoći

Aleksandra Kućel Ilić

Otkada su temperature u našem kraju ekstremno niske, bilo nas je strah da će se ove »ikarske naranče« iz vrta naše susjede Roze Iorio koja inače živi u Udinama, smrznuti - otkrio nam je Radovan Trinajstić



IKA Dok se iz tople kuće ujutro zbilja ne može bez kape, šala i rukavica, a »minus« temperature u noćnim satima lede tlo, pa su se zaledile čak i fontane, iz Ike nam stiže »malo proljeća«. Fotografije nam je poslao Radovan Trinajstić koji je uz pomoć supruge Vali, u košaricu pospremio čak 25 originalnih, u Iki uzgojenih naranača.


– Mislim da je priča dosta zanimljiva. Naime, otkada su temperature u našem kraju ekstremno niske, bilo nas je strah da će se ove »ikarske naranče« iz vrta naše susjede Roze Iorio koja inače živi u Udinama, smrznuti. Zato smo ih na vrijeme ubrali i dok je posvuda okolo sve prekriveno jutarnjim mrazom, pa su čak i automobili bijeli i zaleđeni, evo, mali dašak agruma i najave toplijih dana iz Ike – odaslao je neuobičajene, ali u svakom slučaju optimistične tonove Trinajstić.


Inače, stablo naranče u vrtu Roze Iorio na adresi Borisa Zdrinšćaka 3 u Iki je samoniklo, te je izraslo jer je njezina pokojna mama bacala narančine koštice u nadi da će se neka od njih »primiti«. I to se uistinu i dogodilo, priroda je pokazala da je jača od svega, a kako je posvjedočio Radovan Trinajstić koji zajedno sa suprugom nadgleda susjedin vrt dok je ona u Italiji, za razliku od prošle godine kada su na stablu bile tek dvije-tri naranče, ove godine je urod višestruko bogatiji. Dakle, unatoč ekstremnim temperaturama koje već pomalo sliče na »ledeno doba«, ikarska je voćka ove godine iznimno dobro rodila.




– Stablo naranče je poludivlje i ima velike bodlje, pa je berba bila dosta zahtjevna. Ikarske naranče smo probali i vrlo su sočne, premda nešto manje slatke od kupovnih. No – u ovim hladnim danima kada treba konzumirati dosta vitamina C – prava su blagodat za organizam. Od kupovnih se razlikuju i po boji, jer im je kora dosta svjetlija, no u svakom slučaju, na stablu u Iki pružale su lijep prizor – zaključio je Trinajstić. I prizor iz ove starinske košarice koji je želio podijeliti s nama »ni za ća hitit«.


A diljem Liburnije, uslijed niskih temperatura, no istovremeno i sunčanih, vedrih zimskih dana, u jutarnjim, ali i večernjim satima nastaju doista nezaboravni prizori. Siječanjsku idilu u Iki 2017. godine, zimski izlazak sunca, te krošnju velikog hrasta s pogledom na more, od zaborava je tako spasila uvijek spremna kamera našeg fotoreportera Marina Aničića…