Grad pisane riječi

TAJNOVITI KVARNER Posjetili smo biserni gradić smješten na visokoj litici koji nas je očarao

Slavica Mrkić Modrić

Fotografije: Vedran Karuza

Fotografije: Vedran Karuza

Vrbnik je biserni gradić smješten na 49 metara visokoj litici. Vrbnik more gleda »s visoka«, a istodobno u njemu »toća noge«. Ima prebogato kulturno naslijeđe, ali i očaravajuću eno i gastro ponudu. Ima i more, i gore, i polje



Dan kao rođen za izlet, a i da nije, nama bi bio jer ne zna se, sanjajući putovanje, tko više »šlajfa« on, Ignis ili ja. Dakle, kad tijelo pita – daj mu, a to znači da je ova uvrnuta trojka, u sklopu misije »Tajnoviti Kvarner« krenula put Vrbnika. Već na Krčkom mostu sam pametovala. Priznajem.


Brižnom sam Kruzu punila glavu pričama o Zlatnom otoku, njegovoj flori i fauni, o endemskom bilju, o knezovima Frankopanima, o bogatom kulturnom naslijeđu, a nisam izostavila ni božansku eno i gastro ponudu. Baš ću vas začuditi ako kažem da ga je ta, zadnje navedena tema, najviše zainteresirala.


– Hoćemo preko Dobrinja, ili od Punta gore, pita Kruz, a meni pitanje totalno besmisleno jer kojim god putem kreneš, oči će uživati.




– Probaj dva u jedno, možda ti uspije, odgovorim tek da odgovorim, na što kolega frkne nosom i skreće prema Rasopasnom. Nižu se tipična krčka mjestašca, na svakoj drugoj kući obavijesti o iznajmljivanju apartmana, soba, kuća… A onda turizam »iš«, vrijeme je za poljoprivredu. Vrbničko polje!



Onaj tako specifičan miris vinograda u nosnicama, pred očima zeleni redovi, a između njih staze kao da su ih vlasnici vodili na depilaciju.


– Reda i poretka, majke ti mile, kad bi ga samo deset posto od ovog bilo u mojoj glavi, izlanuh.



Srećom se ukazao prelijepi Vrbnik, pa Kruz osim »vauuuu« nije rekao ništa. Ignisa Suzukića ostavismo na parkiralištu nek’ se druži sa sebi sličnima, sudeći po registarskim oznakama, pristiglima iz cijele Europe, i vježba jezike, a nas dvoje brzom brzinom na Škujicu pa uzbrdo, jer Vrbnik je biserni gradić smješten na 49 metara visokoj litici.



Vrbnik more gleda »s visoka«, a istodobno u njemu »toća noge«. Bilo je i »puf«, i »pant«. Njegov je fotoaparat »škljocao« suludom brzinom, skoro pa brže nego što je moj jezik mlatio i sipao informacije.


Iako svjesna da me u najboljem slučaju sluša »s pol’ uha«, nisam se dala smesti. Bilo je »gle Kruz ovo, gle Kruz ono«, sve migoljeći između turista koji su u Vrbnik svratili istim poslom kao i mi. Kojim? Pa, da bi mu se divili.



– Kruz, slušaj! Vrbnik je kulturom prebogato mjesto. Samo ću ti sad nabrojiti što sve ima ovaj grad pismenosti i kulture, knjige i pisane riječi, a onda ću ti i pokazati. Tu je župna crkva Blažene Marije od uznesenja iz 1325. godine, knjižnica obitelji Vitezić u kojoj se nalazi četvrtina svih glagoljskih dokumenata, glagoljska preša, etno zbirka, zvonik, pa…



– Žlahtina, šurlice, janjetina…


Shvatila sam i uvrijeđeno »začepila«, frknula nosom i odlučila druženje s Vrbnikom nastaviti sama. Pozdravila sam sva sakralna, a i poneko svjetovno mjesto i završila, tamo gdje uvijek završim. U najužoj ulici na svijetu zvanoj Klančić ili Grškovićev prolaz.



Tamo uvijek provjeravam koliko još smijem jesti jer ako Klančić moram proći »po boku«, e onda »riti rogi«! Prošla sam »na normalno« i još nisam morala »u rikverc« jer s druge strane nije naišao nitko.



Nakon toga sjela sam u park i odmarala misli na valovima Vinodolskog kanala. Nirvanu mi je prekinula Njegova poruka u kojoj je stajalo – idem se bacit’ u more. Neću daleko, samo do Zgribnice. Sa mnom ili…



Odgovorila sam »ili« i uputila se u vrbničko polje, legla ispod trsa, brojila oblake i na sav glas pjevala »Vrbniče nad morem, visoka planino«! Kruz kaže da sam konačno našla svoju kristalnu kocku vedrine. Ja šutim, jer će prije biti da sam otkrila žlahtinu.



Krčka priča


– Samo da ti kažem, ako nisi znao, da kroz Krk prolazi 45. paralela, da mu je obala duga oko 190 kilometara. Ima tri potoka, dva jezera, a na njemu raste oko 1400 vrsta kopnenog bilja, gotovo polovica ukupne flore u Hrvatskoj.



A kraljica među njima je »Barbašova lazarkinja«. Svjetski je raritet, a jedini dom joj je bašćanska uvala.


I u fauni Krk ima raritete – supove i orijentalnog stepskog »vrškog tića«. Ima Vrbnik i gradove slične njemu koji pričaju tisućljetnu otočnu priču.