Vrijedno otkriće

Na Rabu arheolozi pronašli prapovijesno naselje i rimsku vilu

Hrvoje Hodak

Foto: K. RABIEGA

Foto: K. RABIEGA

Suradnja hrvatsko-poljskih arheologa i studenata nastavljena je u rujnu istraživanjima na području uvale Podšilo i rta Kaštelina u Loparu te se tom prilikom došlo do novih otkrića i spoznaja



LOPAR – Bogata, no nedovoljno poznata arheološka baština otoka Raba u fokusu je istraživanja Instituta za arheologiju od 2013. godine, kada su započeti sustavni terenski pregledi i dokumentiranje svih arheoloških lokaliteta na otoku u sklopu projekta Arheološka topografija otoka Raba. Tim je istraživanjima, uz utvrđivanje stanja poznatih lokaliteta, otkriveno još desetak novih, dosad nepoznatih lokaliteta koji pripadaju svim razdobljima – od prapovijesti do ranog novog vijeka.


Ti se novootkriveni lokaliteti nalaze po čitavom otoku koji se promatra kao jedinstvenu cjelinu. Zahvaljujući suradnji s arheolozima iz Poljske, Institutom za arheologiju Sveučilišta Cardinal Stefan Wyszynski iz Varšave, od 2017. g. zajedničkim se snagama pristupilo drugoj fazi projekta tijekom koje se provode nedestruktivna geofizička i geoarheološka istraživanja te probna iskopavanja na pojedinim lokalitetima.


Suradnja hrvatsko-poljskih arheologa i studenata, koju koordiniraju dr. sc. Ana Konestra s Instituta za arheologiju i prof. Fabian Welc sa varšavskog Sveučilišta, nastavljena je tijekom rujna ove godine kampanjom istraživanja koja je obuhvatila provjeru rezultata geofizičkih mjerenja na području uvale Podšilo i rta Kaštelina u Loparu. Provedena su i daljnja geofizička mjerenja na više loparskih i lokaliteta na području grada Raba te zračno snimanje i terenski pregled izabranih područja.


Spasonosni nanosi




Tijekom prošlogodišnje istraživačke kampanje rezultati geofizičkih mjerenja na rtu Kaštelina ukazali su na postojanje niza struktura čiji tragovi, zbog debeloga nanosa sedimenta, nisu vidljivi na površini. Stoga su ovogodišnji radovi, koje je vodila arheologinja Paula Androić Gračanin, obuhvatili iskopavanje manjeg područja lokaliteta s ciljem uvida u očuvanost i karakter tako naznačenih ostataka.


Na veliko iznenađenje arheologa, ostaci su sačuvani na gotovo dva metra ispod današnje površine i bez multidisciplinarnih metoda bilo bi gotovo nemoguće njihovo lociranje. Istraženi su ostaci dijela jedne kuće i većeg ognjišta, uz koje su sačuvane gotovo čitave posude i niz sitnih nalaza koji nam govore o životu ove zajednice: pribor za predenje vune, žrvanj za mljevenje žitarica te ulomci keramičkih posuda čije se porijeklo veže uz zapadnu obalu Jadrana.


Osim toga, utvrđeno je kako su kuće bile građene kombinacijom kamena i drva te je naselje u kojem se živjelo u razdoblju 5.-4. stoljeća prije Krista, po svoj prilici stradalo u vatri, nakon čega je zatrpano prirodnim nanosima sedimenta, zahvaljujući čemu se tako dobro sačuvalo. Ovo otkriće, koje potvrđuje ranije pretpostavke o postojanje naselja iz željeznoga doba na rtu Kaštelina, značajno je za širi kvarnerski prostor na kojem dosad nisu istraženi stambeni objekti iz prapovijesnih razdoblja, a ono na Kaštelini iznimno je i zbog specifične loparske geologije, koja je u ovom slučaju omogućila dobru očuvanost prapovijesnih struktura.


Foto: P. ANDROIĆ GRAČANIN


Foto: P. ANDROIĆ GRAČANIN



»Pomaknuti« ostaci


U uvali Podšilo, sa sjeverne strane Loparskoga poluotoka, ranijim su istraživanjima otkrivene rimske keramičarske peći i niz ostataka arhitekture, čiji su precizni karakter i međusobna organizacija dosad izmicali arheolozima. Tu je otegotna okolnost u proučavanju bila snažna erozija koja je izrazito izmijenila krajolik uvale od antičkoga razdoblja do danas, a djeluje i dalje na arheološke ostatke noseći ih i na desetke metara od originalnog položaja. Zahvaljujući novom setu geofizičkih mjerenja te probnim iskopavanjem manjeg dijela kompleksa, tijekom kampanje 2019. otkriveno je postojanje većeg arhitektonskog kompleksa organiziranoga oko središnjeg, vjerojatno otvorenoga prostora.


Takav raster upućuje na tipičan tlocrt rimskih vila s unutarnjim središnjim dvorištem oko kojeg se smještaju stambene i gospodarske prostorije. Dio jedne takve prostorije ove je godine istražen probnim iskopavanjima, a nalazi upućuju na njeno korištenje kroz 4. st., no i na pregradnje i adaptacije, što bi upućivalo na moguće ranije nastajanje cijeloga sklopa.


Kako ističe arheologinja Ana Konestra, ovogodišnja su otkrića rezultat korištenja multidisciplinarnih metoda, kao što su geofizička mjerenja, geološke analize i zračno snimanje, što omogućuje upravo suradnja s kolegama iz Poljske, a važne su i informacije koje su s njima nesebično podijelili brojni žitelji Lopara i Raba, a koji najbolje poznaju svoj kraj i njegov krajolik.


Foto: F. WELC


Foto: F. WELC



Niz manjih objekata duž uvale


Loparska vila je, osim dimenzijama središnje zgrade (30x 30 m), specifična i zbog niza drugih, manjih objekata smještenih duž cijeloga zaleđa uvale koji su po svoj prilici činili jedinstveni posjed. Oni su mogli služiti kao skladišta, objekti za neku proizvodnu aktivnost, npr. preradu maslina ili grožđa, a značajne su i keramičarske peći koje su također dio ovog rimskog ruralnog gospodarskog kompleksa, a na istočnom su Jadranu vrlo rijedak nalaz.