Istraživanja

Arheologinja Ana Konestra o zakopanoj prošlosti Raba: Od prapovijesnih gradina do antičkog grada

Aldo Pokrajac

Ana Konestra, Foto: Ivica Tomić

Ana Konestra, Foto: Ivica Tomić

Željeli smo pregledati cijeli otok takoreći ispočetka, jer Rab nikada nije arheološki cjelovito sagledan. Već nakon dosadašnjih istraživanja možemo pratiti naseljavanje, sva prapovijesna i povijesna razdoblja otoka, sve do ranog srednjeg vijeka, kaže Konestra, skrećući pažnju na niz zanimljivih nalaza, od onih iz brončanog doba, preko prapovijesnih utvrda do rimskih keramičarskih peći



U istraživačkom radu zajedno sa svojim kolegama, arheologinja Ana Konestra iz Instituta za arheologiju u Zagrebu posebno se zadnjih godina posvetila otoku Rabu, s naglaskom na pojedine lokalitete u Općini Lopar. Na tom tragu s njom razgovaramo o prapovijesnom i antičkom Rabu u kontekstu Kvarnera, pa i šire. Na temelju dosadašnjih nalaza i mogućih analogija, Konestra nas vodi otokom od najranijih tragova naseljavanja do ranoga srednjeg vijeka. 


– Naša istraživanja provode se u okviru projekta »Arheološka topografija otoka Raba« kojeg je 2013. pokrenuo Institut za arheologiju u Zagrebu u suradnji s Konzervatorskim odjelom u Rijeci, posebno s kolegicom Mijom Rizner, a uz podršku Ministarstva kulture, lokalnih samouprava te lokalnih kulturnih ustanova. Pomoć nam je pružio i Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja ustupanjem dokumentacije i terenskom suradnjom. Unutar projekta želja nam je bila pregledati cijeli otok takoreći ispočetka, jer Rab nikada nije arheološki cjelovito sagledan. Već nakon dosadašnjih istraživanja možemo pratiti naseljavanje, sva prapovijesna i povijesna razdoblja otoka, sve do ranog srednjeg vijeka s kojim arheoloških nalazi postaju nešto oskudniji.



Ključni za uspjeh naših dosadašnjih istraživanja na Rabu bili su i brojni Rabljani, a posebno Loparani, koji su nam ukazali na pojedine arheološke ostatke, i time podržali i uvelike pomogli naš rad. Osim dobivanja znanstvenih rezultata, arheološkim se istraživanjima na neki način otkrivaju novi sadržaji koji postaju dio kulturne turističke ponude pojedine destinacije. U Loparu su tako, u suradnji s Centrom za kulturu, već održane dvije izložbe na kojima su predstavljena dosadašnja istraživanja, a tijekom terenskoga rada mogli smo se uvjeriti kako za arheološku baštinu postoji snažan interes i Loparana i brojnih gostiju. Dio rapske arheološke baštine već nekoliko godina predstavljamo i u sklopu Noći muzeja u samostanu u Kamporu. Nadamo se da će i najnovija istraživanja pronaći svoj put do šire javnosti, bilo na samom lokalitetu ili putem nekog drugog vida prezentacije, jer to će obogatiti kulturnu ponudu otoka Raba.





Zašto ste započeli s Loparom, i Loparu nastavljate? 


– Arheologija loparskoga poluotoka privukla je interes znanstvenika od druge polovice 20. st. kada su utvrđeni brojni prapovijesni lokaliteti, a jedan manji dio je i istražen. Riječ je o položajima u uvali Siće, gdje je Mirko Malez utvrdio nalaze kamenih alatki i oružja datiranih u najranija razdoblja ljudske povijesti, od paleolitika do neolitika. Uslijedila su istraživanja Radmile Matejčić na gradini Gromačica na uzvisini južno od Loparskoga polja, gdje je iskopano nekoliko grobnih humaka unutar kojih su pronađeni i brojni nalazi – nakit, oružje, dijelovi nošnje i slično – koji ovaj lokalitet datiraju u kasno brončano doba. Još jedna gradina, datirana u željezno doba, locirana je na rtu Kaštelina, no osim terenskih pregleda koje su proveli Šime Batović i Zdenko Brusić, taj lokalitet nije podrobnije istražen. Kaštelina se smješta na prijelazu iz željeznog doba u antičko razdoblje – na tom lokalitetu ima čak helenističke keramike te tako obilježava prijelazno razdoblje prema rimskome.



O antici na Kvarneru govore i amfore pronađene u podmorju otoka Raba, na jugu kod rta Glavina i na sjeveru kod Sorinja.– Amfore pronađene kod rta Sorinj su iz helenističkog razdoblja i malo su starije od onih otkrivenih na rtu Glavina. Potonje potječu iz 1. ili 2. st. prije Krista i u njima se vjerojatno prevozilo vino. Amfore nađene kod Sorinja isto su vjerojatno prevozile vino, no s njima je povezana i jedna zanimljivost. U jednoj od njih pronađen je orah, a u drugoj možda masline – tako se pretpostavlja jer još nisu objavljeni rezultati toga istraživanja. Iako se amfore takvog oblika inače povezuje s prijevozom vina, ipak je moguće da je trgovina bila malo složenija, odnosno da se trgovalo različitim proizvodima.


Keramičarske peći


Prvi nalazi antičkoga, odnosno rimskoga razdoblja koje na našoj obali obuhvaća prva stoljeća poslije Krista, evidentirani su na rtu Zidine i u uvali Podšilo, gdje je 2009. g. tim s Instituta za arheologiju s voditeljicom Gorankom Lipovac Vrkljan istražio rimsku keramičarsku peć. Potaknuti tim otkrićem, 2013. g. pokrenuli smo projekt »Arheološka topografija otoka Raba« s ciljem kartiranja svih arheoloških ostataka na Rabu unutar GIS sustava te obrade pokretnih nalaza. Na području Lopara proveli smo i niz aktivnosti unutar projekta Hrvatske zaklade za znanost »RED – Rimska ekonomija u Dalmaciji: proizvodnja, distribucija i potražnja u svjetlu keramičarskih radionica«, s obzirom da se upravo u Loparu nalaze čak dva lokaliteta s rimskim keramičarskim pećima – spomenuta u uvali Podšilo te u uvali Mahućina.


Nedugo prije otkrića peći u Loparu, u Crikvenici je pronađena prva keramičarska radionica iz rimskoga razdoblja u cijeloj tadašnjoj provinciji Dalmaciji, a ustanoviti da je postojala proizvodnja na našoj obali, doista je značajno. Otkriće peći iz 2. ili 3. stoljeća u Loparu, na potpuno neočekivanom mjestu, i malo-pomalo otkrivanje još tih peći, bili su poticaji za daljnji rad. U crikveničkoj peći su se, znamo, uz ostale predmete proizvodile i amfore, a u loparskoj krovne opeke, tzv. tegule.


Istraživanja u Loparu su, dakle, intenzivirana pronalaskom peći za keramiku?


– Nakon pronalaska peći, uslijedio je niz terenskih pregleda uvale Podšilo i cijelog poluotoka Lopara. Provjerili smo i pregledali sve lokalitete koji su poznati u stručnoj literaturi, a mahom je riječ o prapovijesnim lokalitetima iz najranijih razdoblja ljudske povijesti, od paleolitika na dalje. Posebno se ističu, jer su u krajoliku još uvijek vidljivi, spomenuti gradinski lokaliteti brončanoga i željeznoga doba smješteni na rtu Kaštelina, te na uzvisinama Gromačica, Pećina i Trbušnjak. Brojnim terenskim pregledima koji su potom uslijedili pronađeni su ranije nepoznati antički lokaliteti, a njihovo se rasprostiranje uglavnom bilježi uz Loparsko polje te u nekim od brojnih uvala.


»Rendgenska« snimanja


Radili ste i »rendgenska« snimanja terena?


– Na temelju tih spoznaja, 2016. g. započela su multidisciplinarna istraživanja u uvali Podšilo koja obuhvaćaju geofizička, geoarheološka i arheološka istraživanja, a provode se na više položaja unutar uvale. Takav pristup istraživanju omogućava dobivanje velike količine podataka o lokalitetima, primarno ostacima arhitekture, na nedestruktivan i brz način. Zahvaljujući suradnji s kolegom Fabianom Welcom s Instituta za arheologiju Sveučilišta Cardinal Stefan Wyszynski iz Varšave, proveli smo geoarheološka i geofizička istraživanja čiji su nam rezultati ukazali na postojanje niza arhitektonskih ostataka na raznim položajima u uvali. A zahvaljujući izvrsnim rezultatima tih mjerenja, 2017. g. pristupilo se, surađujući i s Arheološkim muzejom u Zagrebu, prvim probnim arheološkim iskopavanjima.


Najzanimljivija otkrića zasad su zabilježena na položaju Podkućine, južnom obronku uvale Podšilo, gdje su arheološkim iskopavanjem potvrđeni rezultati geofizičkih istraživanja. Ovdje je pretpostavljeno postojanje četvrtaste građevine, dimenzija 11 x 11 m, podijeljene na više prostorija. Upravo je dio jedne od tih prostorija iskopan, što nam je omogućilo uvid u način gradnje te prikupljanje sitnih nalaza, a njihova analiza govori u prilog dataciji ove građevine od 4. pa do 6. st. poslije Krista. Svakako je najzanimljiviji i pomalo neočekivani nalaz kamene baze stupa koja nam signalizira određena arhitektonska rješenja – postojanje kolonade ili trijema – odnosno upućuje nas na to da se nalazimo pred kompleksnijom i moguće luksuznijom građevinom.


Što se zaključuje iz nalaza u uvali Podšilo?


– Rezultati daju naslutiti postojanje kompleksnijeg naselja koje se razvijalo od 3. st. koristeći prirodne pogodnosti uvale. Po svoj je prilici to naselje napušteno na samom izmaku antičkog razdoblja, kao što je to slučaj i s nizom drugih ruralnih sklopova duž Jadrana. Budućim istraživanjima prikupit će se dodatni podaci koji će nam pomoći u jasnijem definiranju drugih, zasad geofizički identificiranih objekata te u boljem razumijevanju karaktera ovog, po svoj prilici gospodarsko-rezidencijalnog sklopa i njegova odnosa s ranije istraženom keramičarskom peći.



Liburni i Japodi


Općenito, koja su obilježja rimskog utjecaja na Rabu, posebno u Loparu?


– Razdoblje rimskoga zaposjedanja prostora Kvarnera i istočne obale Jadrana, obilježile su znatne promjene u krajoliku i naseljavanju loparskoga poluotoka. S krajem prapovijesti, tijekom 1. stoljeća naše ere život se seli na niža mjesta, u Loparsko polje. Upravo kako se danas razvija naselje uz polje, tako se na tome mjestu i u antici vjerojatno smjestilo ili veće naselje ili niz manjih kompleksa. No, od njih danas ima jako malo ostataka jer je područje izrazito urbanizirano. Naselja, vjerojatno ruralnoga karaktera, tzv. vile rustike, smještaju se uz rub Loparskoga polja, na rtu Zidine te u uvali Podšilo.


Vratimo se dosta unatrag: Koliko je poznata prapovijest na Rabu?


– Na cijelom Kvarneru nam je život u prapovijesti još uvijek teško rekonstruirati jer su terenska istraživanja tih lokaliteta dosta rijetka. Mislim da nijedna od gradina na Rabu nije sveobuhvatno istražena, no ipak, na temelju pokretnih nalaza i nekih drugih podataka možemo pretpostavljati da su žitelji prapovijesnog Kvarnera bili dosta orijentirani na more i na komunikaciju s kopnom i unutrašnjošću. Primjerice, s unutrašnjošću Like, s bližim nam dijelom Slovenije, sa zadarskim područjem, a i s italskom obalom. Vjerojatno su ovdje u jednom razdoblju živjeli Liburni, moguće i Japodi, što je omogućilo razvoj katkad specifičnih kulturnih obilježja. Tadašnji stanovnici otoka su sigurno puno plovili i trgovali, vjerojatno je stočarstvo bilo malo više zastupljeno od poljoprivrede, a živjelo se u zaštićenim naseljima na brdima koja su omogućavala sigurnost i kontrolu šireg područja.


Na Rabu je više takvih većih lokaliteta, a i sam grad Rab je vjerojatno nastao na jednome od takvih naselja. U Loparu su to već spomenuta Gromačica, Pećine i Trbušnjak koji tvore jezgru prapovijesnog naselja. U Barbatu je takav lokalitet Košljen i to sdosta značajnom gradinom, jer tamo smo našli veliku količinu materijala iz toga vremena. Međutim, to nikada nije istraživano, i osim da su bili opasani moćnim suhozidnim bedemima, znamo vrlo malo detalja o izgledu i organizaciji tih prapovijesnih naselja.


Oktavijanove zidine


Kažete da se prapoviješću na našem području smatra razdoblje do dolaska Rimljana, odnosno rimskog utjecaja. – Da, to znači do druge polovice 1. stoljeća prije Krista. U to vrijeme grad Rab navodno dobiva zidine, a to znamo po u prijepisu sačuvanom u manjem dijelu jednog natpisa kojeg se povezuje s Oktavijanom Augustom koji je, po tom natpisu bi se moglo reći, gradu Rabu donirao zidine. Na prapovijesnoj jezgri, na mjestu današnjeg grada Raba, nastaje rimski grad koji dobiva rimska obilježja, ali zidine koje danas postoje su srednjovjekovne. Znamo da je na otoku jedini rimski grad Arba.


Prije spomenutog projekta nije bilo poznato puno drugih antičkih lokaliteta na Rabu. Znalo se za pojedine nalaze, i dosta toga se čuva u lapidariju u gradu Rabu i u samostanu sv. Bernardina u Kamporu. Sada je, s nešto intenzivnijim prehodavanjem terena, ustanovljen cijeli sustav kako obalnih, tako i kopnenih, u smislu ruralnih, lokaliteta iz kasnijeg rimskog razdoblja, 3. i 4. stoljeća. Te lokalitete možemo pratiti od uvale Pudarica i nekoliko sljedećih uvala, zatim kroz cijelo mundanijsko polje, takoreći od Banjola do Supetarske drage te u Loparu. Znamo i za Kaštelinu u Kamporu, koja se nalazi u blizini Gonara. Svi su ti lokaliteti smješteni uz, i danas, plodna polja. U Barbatu, od naselja bliže Pudarici, dva su lokaliteta većih ruralno-obalnih kompleksa.


Na jednome od njih su kolege sa Sveučilišta u Zadru podmorskim istraživanjima utvrdili postojanje antičkog privezišta, što upućuje na važnost plovidbe i u antici, a na samoj Pudarici istražili smo kasnoantički grob s više dječjih ukopa. Važne su zatim uvale Valmartina i Mirine, jer i tamo ima i zidova i keramike. Kod crkve sv. Stjepana je sigurno moralo postojati veće ruralno naselje, unutar kojeg je moguće podignuta i crkva, jer tamo je pronađen sarkofag iz 5. ili 6. stoljeća. Ulomci keramike i slični tragovi nalaze se i na drugim položajnima uz obale Barbata, no sve to još traži istraživanja. Na Rabu je praktički u svim selima u kontinuitetu postojao život. U prvim stoljećima poslije Krista je otok definitivno intenzivno naseljen, a grad funkcionira kao središte koje u svom zaleđu, kao i donedavno, ima svoja sela i poljoprivredu.


Rab je imao veze sa cijelim rimskim svijetom. Poznat nam je importirani materijal iz Italije, npr. amfore iz 1. i 2. stoljeća prije naše ere. Kako se zatim na cijelom Mediteranu mijenja tržište, tako se mijenja i kod nas, te dolazi npr. keramika sistočnog Mediterana, Male Azije, Egeje, Sjeverne Afrike. Na taj način Kvarner sudjeluje u mediteranskom tržištu i kulturi. Kako Rim odluči da mu je bolje, tako funkcioniraju i provincije, pa i Rab.


Brončani vrč


Je li istražen sv. Damjan u Barbatu?


– Sv. Damjan pripada kasnoj antici, 6. stoljeće, i smješta se u sustav tzv. justinijanskih utvrda koje su podignute duž Jadrana u kontekstu Gotskoga rata, a uglavnom su služile kao osmatračnice. I u toj utvrdi je crkva, što znači da je neka mala postrojba morala tamo biti određeno vrijeme stacionirana. S obzirom na nešto kompleksniju arhitekturu utvrde, možda je sv. Damjan služio i kao zbjeg za stanovništvo sruralnih lokaliteta. No ni na tom lokalitetu nikad nisu učinjena iskopavanja, već samo analiza arhitekture, koju su proveli kolege sa Sveučilišta u Zagrebu i Padovi. Isti je tim proveo istraživanja i na Kaštelini u Kamporu, a nedavno su kolege počele istraživati i crkvu sv. Lovra u Banjolu, lokalitet uz kojega je moralo biti naselje jer je ta crkva dosta velika. Na otočiću Lukovcu u Loparu, ispred Rajske plaže, nalazi se utvrda vrlo slična sv. Damjanu i evo, taj lokalitet je posljednjih godina počeo istraživati tim arheologa iz Francuske. Morana Čaušević-Bully i Sébastien Bully sa suradnicima proveli su preliminarna istraživanja na Lukovcu, gdje su istražili ranokršćansku crkvu nastalu u sklopu utvrde čije zidine opasuju cijeli otok.



Koliko je istražena crkva sv. Petra u Supetarskoj Dragi?


– To je možda jedan od lokaliteta koji je preživio prijelaz iz antike u srednji vijek, dakle jedan od lokaliteta na kojima su se ljudi možda okupili u trenucima velikih promjena, a kasnije se ondje razvio samostan. Sada taj lokalitet istražuje kolega Ranko Starac, arheolog kustos Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja u Rijeci.


Kada nastavljate istraživanja na Rabu i koji su vama osobno lokaliteti posebno zanimljivi?


– Istraživanja u uvali Podšilo se vjerojatno nastavljaju u rujnu ove godine, uz sufinanciranje Ministarstva kulture, podršku Općine Lopar i Centra za kulturu Lopar. Osim toga, osobno bi me zanimalo nastaviti istraživanja na lokalitetu Za Markovićem – sv. Anastazija na granici Mundanija i Banjola, jer se vjerojatno radi o vrlo sličnom lokalitetu kao u uvali Podšilo, tj. o kasnorimskom ruralnom lokalitetu.


Možda je na tom lokalitetu, za razliku od Podšila, arhitektura bolje sačuvana u visinu, pa bismo mogli dobiti više podataka, a s obzirom na nalaz brončanoga vrča, sigurno je riječ o rezidencijalnom, a ne samo ruralno-gospodarskom objektu. Također su mi zanimljivi lokaliteti oko Pudarice, gdje je otkriveno antičko pristanište i grob. Međutim, kada se krene s terenskim istraživanjima, ona mogu potrajati i godinama.