Ne treba im znanje naših

U upravama domaćih kompanija sve je manje domaćeg kadra: Hrvatskom zavladali – inozemni menadžeri

Jagoda Marić

Foto: Marko Lukunic/PIXSELL

Foto: Marko Lukunic/PIXSELL

Kod bilo koje strategije, energetske ili telekomunikacijske, država će morati voditi računa, odnosno prilagođavati se i u nju uklapati korporativne strategije. Njezini sugovornici sada su zapravo ljudi u sjedištu tih korporacija, napominje ekonomski analitičar Željko Lovrinčević



ZAGREB Odlaskom Davora Tomaškovića s mjesta predsjednika uprave Hrvatskog telekoma i objavom da će od 1. travnja sljedeće godine tu kompaniju voditi Grk Konstantinos Nempis, najznačajnija domaća telekomunikacijska tvrtka prvi će put, od ulaska Deutsche Telekoma u vlasničku strukturu, na svome čelu imati stranca. Tomašković je HT vodio pet godina, a na toj je poziciji naslijedio Ivicu Mudrinića koji je čelni čovjek te kompanije bio čak 15 godina. Prije četiri godine na čelo Vipneta, sada A1, došao je Čeh Jiří Dvorjančanský pa se tako može reći da su u velikom dijelu telekomunikacijskog sektora u Hrvatskoj, koji je u stranom vlasništvu, sada upravljači inozemni menadžeri. Slična situacija dogodila se i u domaćem bankarskom sektoru, s izuzetkom dviju najvećih banaka – Zagrebačke i Privredne banke, gdje su predsjednici uprava Miljenko Živaljić i Dinko Lucić, s time da je generalni direktor u Zabi Claudio Cesario, koji je ujedno i zamjenik predsjednika Uprave. Menadžere strance na čelu imaju i uprave Erste banke, Raiffeisen banke, OTP banke… Već dugo na čelo uprave Ine, još od 2010. godine, MOL postavlja svog čovjeka iz Mađarske, pa nakon Zoltána Áldotta tu kompaniju sada vodi Sándor Fasimon. Ne znači to naravno da su na čelu svih kompanija koje su preuzeli investitori iz inozemstva stranci, jer se to nije dogodilo, primjerice, ni u Zagrebačkoj pivovari, ni u Ericsson Nikoli Tesli.


Očekivan potez


Ipak, praksa većine inozemnih ulagača u značajne domaće kompanije bila je da u početku zadrže postojeći menadžment koji je sudjelovao u preuzimanju, te da ti ljudi vode tvrtku i kroz najteže razdoblje restrukturiranja koje u pravilu znači i smanjenje broja zaposlenih. Jesu li se lokalni menadžeri pokazali lošim za zadatke koji su trebali uslijediti nakon tih prijelaznih godina, ili vlasnici naprosto žele ljude koji su prošli sve stepenice njihovog korporativnog upravljanja?Ekonomski analitičar Željko Lovrinčević ističe da je taj potez bio očekivan, da su domaći menadžeri vodili tvrtke dok je to bilo bolje za period prilagodbe specifičnim domaćim uvjetima poslovanja i poslovnim običajima.


Vlade će svoj utjecaj više pokušavati ostvariti kroz javna poduzeća, što nije baš uvijek bila najsretnija kombinacija, a ostale, posebice manje tvrtke, upozorava Lovrinčević, moći će tako poslovati ili s javnim tvrtkama, gdje je jak utjecaj dnevne politike, ili s kompanijama koje su dio velikih međunarodnih korporacija. – U hladu ta dva velika oraha, multinacionalnih kompanija i javnih poduzeća, neće biti lako rasti malim i srednjim domaćim poduzećima – zaključuje Lovrinčević.


– Taj period prilagodbe je sada po mišljenju vlasnika završio, oni više nemaju potrebe za specifičnim znanjima domaćih ljudi, koji su navikli na lokalne običaje i postavljaju na čelo svojih kompanija ljude koji su menadžerske vještine stjecali kroz njihovo korporacijsko upravljanje. Sada se zapravo i na vrhu upravljačkih struktura događa ono što se odavno s tim kompanijama dogodilo u vlasničkom smislu, a to je da one imaju svoje privatne inozemne vlasnike. Samo je imenovanje stranaca na čelo tih tvrtki dodatno građanima osvijestilo činjenicu da te tvrtke imaju strane vlasnike – napominje Lovrinčević. Dodaje da će još više takvih slučajeva biti kad se završi preuzimanje Agrokora, gdje se može očekivati da na čelo pojedinih kompanija novi vlasnici postave menadžere iz inozemstva. Prije nekoliko dana Maxim Poletajev iz Sberbanka najavio je da će glavni čovjek Agrokorovog lanca maloprodaje, odnosno Konzuma biti Davis Morris, bivši glavni menadžer Tescoa.


Korporativna pravila


– Naše tvrtke koje su preuzeli stranci postale su dio velikih multinacionalnih kompanija i logično je da vlasnici žele na čelu imati ljude koji će u svakom trenutku znati što je njihova politika i kakva su korporativna pravila u određenom trenutku. To su uglavnom ljudi koji su napredovali poštujući korporativnu politiku – napominje Lovrinčević. Što se tiče domaćih menadžera u takvim kompanijama uvjeren je da će oni u budućnosti i dalje biti većina u srednjem i nižem menadžementu. Takav rasplet može tvrtkama donijeti vrijednosti koje dosad nisu imale, ali pitanje je koliko će Vlada, odnosno država moći preko tih kompanija koje su značajne, poput, Ine, HT-a ili bankarskog sektora, pa i Agrokora, utjecati na politike koje želi provoditi u pojedinom sektoru, ali i cijelom gospodarstvu?

– Sve što se bude događalo u tim sektorima bit će posljedica korporativnih strategija, planova velikih multinacionalnih kompanija. Naše je tržište malo da bi se tako velike tvrtke osvrtale na njegove posebnosti. Menadžeri su tu da provode politiku korporacije, a svaka ima svoje jasne ciljeve i nikako ili rijetko prilagođava se specifičnostima pojedinih zemalja gdje ima svoje kompanije. To je jasno od trenutka kad su domaće kompanije preuzeli inozemni vlasnici, samo je s promjenom čelnog čovjeka to vidljivije. Kod bilo koje strategije, energetske ili telekomunikacijske, država će morati voditi računa, odnosno prilagođavati se i u nju uklapati korporativne strategije. Njezini su sugovornici sada zapravo ljudi u sjedištu tih korporacija – napominje Lovrinčević.