Siniša Žulić

‘Trećemajci i uljanikovci bi nam dobro došli’: Pričali smo s čelnikom grada koji ne zna za nezaposlenost

Edi Prodan

Foto Milivoj Mijošek, Glas Istre

Foto Milivoj Mijošek, Glas Istre

Cimosu danas nedostaje stotinjak radnika i zapošljavanje ljudi iz brodogradilišta »3. maj« te »Uljanik« bila je samo privremena mjera da se prebrodi nedostatak radne snage. Uprava Cimosa sigurno bi voljela da dio njih i trajno ostane u njihovim proizvodnim pogonima



U moru skoro pa katastrofičnih gospodarskih vijesti, posebno onih prema kojima uskoro u brodograđevnoj industriji sjevernog Jadrana možemo očekivati ni malo ružičaste scenarije, poput melema odjeknula je vijest kako Grad Buzet praktično nema nezaposlenih! Riječ je, da priča bude bolja, o sredini s nešto više od šest tisuća stanovnika i nizom ozbiljnih tvrtki koje većinom, prema broju zaposlenih, pripadaju metalskoj i plastičarskoj industriji. I podatak po kojem je najmanje pedeset posto stanovništva u radnom odnosu, s prosječnom plaćom nešto većom od pet tisuća kuna, je također indikativan.


Preneseno na nacionalne okvire, značilo bi to da u Hrvatskoj radi više od dva milijuna ljudi. Istina je, kako znamo puno – gorča. Kako i zbog čega dakle Buzet može, a veći dio ostalih hrvatskih sredina ne, imati postotak nezaposlenosti manji od dva posto, kako naprosto preslikati na ostatak države njegov gospodarski recept?


O tim smo temama razgovarali s gradonačelnikom Buzeta, Sinišom Žulićem. Iza njega je bio blagdan Grada koji se tradicionalno obilježava pučkom svečanošću Subotinom, feštom koja se tradicionalno slavi dan uoči Male Gospe, a ispred njega jedna od najznačajnijih hrvatskih sportskih manifestacija – brdska automobilistička utrka za prvenstvo Europe na koju dolazi od 15 do čak 20 tisuća gledatelja. Žulić je inače diplomirao na riječkom Pomorskom fakultetu, kroz svoju se karijeru niz godina bavio i novinarstvom.




Ovo mu je drugi mandat, a na mjestu gradonačelnika zamijenio je današnjeg istarskog župana Valtera Flega. Susret smo dogovorili u starom dijelu Buzeta, na brdu gdje se prožimaju povijsni mir i lagano gibaje sve većeg broja turista.


Vratimo li se nedavno održanim feštama, stari dio Buzeta nije baš tako živ prije i nakon »Subotine po starinski«. Istina, recentni hotel »Vela vrata« u tom je pogledu napravio veliki preokret, no i dalje je Stari grad nekako najnenapučeniji uspoređujemo li ga sa sličnim mjestima iz vašeg susjedstva?


– Buzetska starogradska jezgra desetljećima nije bila prepoznavana kao veliki turistički potencijal, za razliku od Huma i Roča. No, posljednjih osam godina uložili smo značajna sredstva u rekonstrukciju komunalne infrastrukture i novo popločenje gotovo svih pješačkih zona. Sredstvima iz Europskih fondova uređeno je nekoliko zapuštenih prostora i zgrada, a milijunske nas investicije očekuju i u nadolazećem razdoblju. Stari grad su svakako značajno upotpunile i investicije poput hotela »Vela vrata«, a u posljednje vrijeme otvara se sve više apartmana.


Foto Milivoj Mijošek, Glas Istre


Foto Milivoj Mijošek, Glas Istre



Međutim, za razliku od susjednih gradića, naša starogradska jezgra još uvijek ima pretežitu stambenu namjenu, jer u Starom gradu živi petstotinjak ljudi, dok su susjedni gradići gotovo u potpunosti iseljeni. Nama je cilj stvarati održivi turizam i imati živi grad tijekom cijele godine, a ne samo dok njime prolaze izletnici i turisti za sunčanih i ljetnih dana. Tako da u ovom trenutku ipak prednost dajemo stanovništvu koje tamo živi. No, bez obzira na to ulice žnisu prazne, naprotiv ima sve više stranih turista, gužva je sve veća.


Bezbolna tranzicija


Kako izdržavate ovako žestoki ritam koji je za Buzet karakterističan svakog rujna?


– Nama Buzećanima to je već nekakva rutina. S obzirom na to da je u cijelu organizaciju manifestacija povodom Dana Grada uključen veliki broj ljudi i da se one uspješno priređuju već niz godina, neke su stvari već dobro uhodane i drago mi je da to svake godine primjećuje veliki broj ljudi koji nam tim povodom dolaze u goste.


Zahvaljujući blagdanima i zanimanju medija koji oni pobuđuju, na vidjelo je izašla činjenica kako u vašem Gradu praktično nema nezaposlenih?


– Grad Buzet već je niz godina grad s najmanjom stopom nezaposlenosti u Hrvatskoj i na tome svakako prije svega treba zahvaliti našim gospodarstvenicima koji su tijekom ovih 25 godina uspjeli sačuvati većinu postojećih te otvarati nova radna mjesta. Buzet je možda i nešto bezbolnije prošao tranzicijsko razdoblje u prvoj polovici devedesetih, kada nismo imali većih gospodarskih potresa kao neke druge sredine.


Foto Milivoj Mijošek, Glas Istre


Foto Milivoj Mijošek, Glas Istre



Naši najveći gospodarski subjekti poput Cimosa, Istarske pivovare, Drvoplasta i ostalih bez obzira na tadašnje poteškoće u radu nisu gasile svoje pogone, a Buzetu je tih godina pogodovao i njegov geografski položaj, gdje je dio ljudi svoja radna mjesta nalazio u susjednoj Sloveniji i Italiji. Ugašenu tekstilnu industriju zamijenilo je nekoliko manjih privatnih radnji, a po gašenju tekstilnih pogona pretežito ženska radna snaga svoja je mjesta našla u ostalim gospodarskim subjektima.


Kada se kriza manifestirala u svom najjačem obliku 2009. godine, pravovremeno smo reagirali te programima poticaja Grad Buzet je kroz subvencioniranje poduzetništva i obrtništva, poticanjem otvaranja novih radnih mjesta te mjerama aktivne politike zapošljavanja vrlo brzo pripomogao zaustaviti negativne trendove.


U nešto više od godinu dana tada je uz gradske poticaje zaposleno stotinjak ljudi te otvoreno 60-ak gospodarskih objekata. Lijepo je danas vidjeti da su neki od njih poput Vilstroja, Automatic servisa, PAB Akrapovića, Aure i drugih lideri u svojim djelatnostima na području čitave zemlje, a odlične rezultate postižu i na inozemnim tržištima.


Jaka tradicija obrtništva


Istina, sjećamo se sličnih medijskih »čuđenja« s kraja osamdesetih kad je Buzet bio posebno popularan po jako velikom postotnom udjelu »privatnika« u strukturi zaposlenih?


– Buzet ima jaku tradiciju obrtništva još iz šezdesetih godina prošloga stoljeća, a povoljni uvjeti za rad i status nerazvijene općine koji je pružao određene pogodnosti privukli su i slovenske poduzetnike. Osamdesetih godina već je vrlo veliki broj zaposlenih u privatnom sektoru otpadao na proizvodno zanatstvo, koje je kao takvo imalo prioritet u razvoju, a 1987. godine dovršena je gradnja prve zone male privrede »Mažinjica« koja je u to vrijeme bila prva takve vrste u Hrvatskoj.


Foto iStock


Foto iStock



Udio zaposlenih u privatnim tvrtkama i obrtima danas je oko 2.500 zaposlenika te predstavlja udio od 85 posto svih radnih mjesta na području Grada. Kod nas je zaposleno više od 73 posto radno sposobnog stanovništva, od 16 do 65 godina. Naravno, oni mlađi, do neke 25. godine života još su u srednjim školama i na fakultetima, tako da je i taj podatak u naravi mnogo veći. Danas je od 6.133 stanovnika u radnom odnosu njih više 3 tisuće, što znači da je zaposleno više od polovice stanovništa.


Rat, krize, pa tako i ova zadnja koja je posebno pogodila i automobilsku industriju u kojoj radi dvadesetak posto svih zaposlenih na području Grada, nisu trajno naštetile zaposlenosti?


– Naša najznačajnija tvornica Cimos usprkos problemima u poslovanju i velikim financijskim dubiozama koje su je pratile preživjela je vjerujem svoje najteže razdoblje. Faza restrukturiranja koja je prethodila dolasku novih vlasnika, talijanske tvrtke TCH Cogeme, također nije ostavila značajniji trag na povećanje nezaposlenosti, dok su svi radnici koji su napustili tvrtku dobili otpremnine. Stabilnost poslovanja Cimosa danas znači i povećanje narudžbi od najpoznatijih svjetskih proizvođača automobila, pa tvornica muku muči s pronalaskom radne snage!


Prema nekim podacima, buzetska metalska industrija zbrinjava i nekoliko desetaka radnika »3. maja« i »Uljanika« koji su »višak« u svojim sredinama. Kako je to moguće, kako vi možete, a ta dva giganta iz vašeg susjedstva ne?


– Cimosu danas nedostaje stotinjak radnika i zapošljavanje ljudi iz brodogradilišta »3. maj« te »Uljanik« bila je samo privremena mjera da se prebrodi nedostatak radne snage. Uprava Cimosa sigurno bi voljela da dio njih i trajno ostane u njihovim proizvodnim pogonima. Za razliku od brodograđevne industrije, mislim da danas automobilski program ipak djeluje u nekom povoljnijem poslovnom okruženju, gdje su naše tvrtke konkurentnije na zahtjevnom svjetskom tržištu. Cimos se sredinom devedesetih s programa proizvodnje autodijelova uglavnom za Citroen, koji je tada bio u problemima, preorijentirao na proizvodnju za najbolje svjetske automobilske brendove i to povjerenje kupaca bilo je prepoznato tijekom njegovog nestabilnog razdoblja.


Niže plaće


Čita li se između redaka, odnosno danas popularne komentare čitatelja koje s iskrenošću iskazuju na web portalima, kod vas nije baš pretjerano zadovoljstvo s visinom plaća?


– Grad Buzet kao grad u kojem je život njegovih stanovnika u velikoj mjeri oslonjen na proizvodnu i prerađivačku industriju već godinama u prosjeku ima nešto manje plaće nego neke druge sredine. Na kraju krajeva prosječna neto plaća po zaposleniku u Buzetu niža je od državnog prosjeka što mi svakako nije drago.


Photo Dusko Marusic, Pixsell


Photo Dusko Marusic, Pixsell



Na tu smo činjenicu odgovorili najmanjim opterećenjem stanovništva, jer Grad Buzet prema analizama proračuna najmanje prihode u Istri ostvaruje upravo od svojih sugrađana, bilo da se radi o visini komunalne naknade i komunalnog doprinosa, cijeni vrtića i produženog boravka, Doma za starije, a s druge strane između ostaloga financiramo i nabavku besplatnih udžbenika za učenike osnovne škole te je veliki broj aktivnosti i programa još uvijek besplatan.


I zato sam siguran da je situacija ovdje ipak puno bolja nego u mnogim drugim dijelovima naše zemlje. Buzet je možda i iz tog razloga grad u koji se danas, prema podacima MUP-a, značajno više dolazi, nego što se odlazi. Osnovna škola ima više učenika nego što je imala godinu dana ranije, a u buzetskoj Srednjoj školi ostalo je više od 60 posto novopridošle generacije, što nije zabilježeno još od bivše države.


Ipak, ima i kod vas i još mana. Kad se usporedi poljoprivredu Buzeta s »konkurencijom« velikog broja jedinica lokalne samouprave s područja zapadne istarske obale, ne može se reći kako je razvijena?


– Buzeština kao područje brdsko-planinskog karaktera s pretežito šumskim područjem s druge strane nema nažalost niti velikih poljoprivrednih sklopova na kojima bi se poljoprivreda mogla razvijati. Skromna buzetska poljoprivreda uvijek je bila vezana za stočarstvo, mahom u seoskim domaćinstvima. Na žalost danas je taj poljoprivredni aspekt sveden na tek nekoliko proizvođača, koji su se ozbiljnije odlučili baviti stočarstvom.


Photo Dusko Marusic, Pixsell


Photo Dusko Marusic, Pixsell



Bez obzira na »poljoprivrednu reformu« koju su posljednjih dvadesetak godina provodili Istarska županija i jedinice lokalne samouprave različitim poticajima, rezultirala je time da su i na našem području obnovljeni i prokrčeni novi vinogradi i maslinici te da ima mladih koji su svoj profesionalni put pronašli upravo u bavljenju poljoprivredom.


Teritorijalno prekrajanje je oduzelo vam je i veliki turistički adut, lječilište Istarske toplice. Kakvi su vam danas turistički pomaci?


– Buzet u turističkom smislu svake godine bilježi sve pozitivnije rezultate te iako su nam brojke znatno skromnije od gradova na obali, turizam je svakako i ovdje u unutrašnjosti grana od koje se sve bolje može živjeti i koji sve više generira radna mjesta. Svakako jedinstveni turistički gastronomski potencijal je naš tartuf, a kroz outdoor te turizam temeljen na kulturnoj baštini, dolasci i noćenja svake se godine povećavaju u dvoznamenkastim postocima. U protekle četiri godine broj noćenja se udvostručio.