Staze bivših vladara

Tito ili Tuđman, tko je “veći” zagorski brend? Jedan turistički spot izazvao je tamo prilične prijepore

Siniša Pavić

Foto Davor Kovačević

Foto Davor Kovačević

Stalna je bitka taj turizam, a kad je bitka, onda valja u nju ući svim raspoloživim sredstvima, pa i promotivnim filmom. A u njega stavili tri sekunde Titova kipa, ni sekunde Tuđmanovog. Prvo je reagirao predsjednik zagorskog HDZ-a. I eto skandala! Ili prijepora. Ili bure u čaši vode. Tito ili Tuđman, pitanje je sad! Koji je od njih veći brend zbog kojeg se (ne)dolazi u Zagorje zeleno?



Ne treba biti Zagorac, pa da se prizna – Zagorje je u svibnju predivno. I pitomo je, i pitoreskno, i vabi na koješta, bilo da istražujete zagorske dvorce, bilo da krenete kakvom stazom pa gdje vas odvede. Sva to na sat od Zagreba, taman da prosječni Hrvat, sad već naučen i od vrhovništva uvjeren kako samo turizam Hrvate spašava, promisli kako se radi o kraju idealnom za cvat kontinentalnog turizma.


Hm, lako je reći, ma traži to truda, novca, volje. Stalna je bitka taj turizam, a kad je bitka, onda valja u nju ući svim raspoloživim sredstvima, pa i promotivnim filmom. »Zagorje – bajka na dlanu«, tako je ime promotivnom spotu Turističke zajednice Krapinsko-zagorske županije, onom novom koji je svoju premijeru imao 11. travnja. Aplaudirali su mu svi županijski vijećnici, a onda, nekih sedam dana kasnije, kraval! Netko je – tisak je pisao da je reagirao predsjednik zagorskog HDZ-a Žarko Tušek – primijetio da u spotu ima Tita i Kumrovca, a nema Franje Tuđmana i Velikog Trgovišća. I eto skandala! Ili prijepora. Ili bure u čaši vode, a sve zbog činjenice da su autori spota, u filmu od mrvicu preduge četiri minute, među svim tim hedonističkim kadrovima hrane, zelenila i lijepe mladosti, stavili tri sekunde Titova kipa, a ni sekunde Tuđmanovog. Tito ili Tuđman, pitanje je sad! Koji je od njih veći brend, veći turistički vab zbog kojeg se (ne)dolazi u Zagorje zeleno, poglavito u svibnju mjesecu kad im se i rođendani, a bome jednom i dan od smrti, obilježavaju, pače slave.


Stoka sitnog zuba


U Veliko Trgovišće, rodno mjesto dr. Franje Tuđmana, može se s raznih strana ući, ali teško da će vas put nanijeti ravno i odmah na rodnu mu kuću. Izglednije je da će prvo na što ćete nabasati biti Spomen-škola dr. Franjo Tuđman. Pred kućom spomenik, jedan od rijetkih na kojima Franjo Tuđman izgleda veseo i dobre volje, dok s blagim smiješkom na licu pogledava staru školu svoju. Ali, u školu se ne može, ne tek tako. Na ulazu piše da je otvorena za posjetitelje od utorka do nedjelje od 16 do 19 sati. Nije to sve! Ako vam je do ulaza, morat ćete nazvati čovjeka koji se zove Mario Prekrat čiji je broj mobitela naveden na obavijesti. Nekako se lakše i logičnije čini zaustaviti gospođu starije dobi koja taman žurno gazi ulicom. Valja se informirati gdje je rodna kuća predsjednikova, jer putokaza vidjeli nismo. Velimo joj zbog čega smo došli, pitamo je Tito ili Tuđman?




Foto Davor Kovačević


Foto Davor Kovačević



– Tito da! Tuđman ne! – rezolutna je ona.


Gdje samo nestade lokalpatriotizam!?


– Dvjesto bogatih je ostavio, a ostali su stoka sitnog zuba – jasno i glasno će gospođa.


A turizam? Koji turizam, na to će ona.


– Još nam recite kako vam je ime.


– Naj bum vam povedala. Nis’ bedasta ha ha – nasmijala se ona pa hitro ode dalje.


Foto Davor Kovačević


Foto Davor Kovačević



Ivan Tomašković istom se ulicom kreće. U njega je drugačije mišljenje. Za njega je Tuđman jači, važniji, bitniji. Ne može njemu Tito bit veća faca kad se rodio davne 1936. i pamti svega.


– Tuđman je čovjek kojem bi se svatko morao klanjati – ne dvoji.


Samo, to s turizmom i brendovima mu i nije nešto. Kakav turizam kad je uokolo sve propalo. A Kinezi!? Gospođa Yu koja bi kupila bivšu političku školu u Kumrovcu!?


– Ma koji Kinezi – smije se Tomašković.


– Recite vi onda nama gdje ima dobra neke birtija da kavu popijemo – velimo mu.


– Ima upravo kraj Tuđmanove rodne kuće – na to će Tomašković.


Rodna kuća Franje Tuđmana tik je uz račvanje cesta, uz prometni otok na kojem je raspelo, rasvjetni stup i reklama Konzuma. Koji metar dalje je autobusna stanica. Autobus čeka gospođa Nada. O spotu zna malo i ništa, ali…


– Mene više muči mirovinsko. To je veliko zlo i još troše naš novac za reklame te reforme. Ja sam za sve. Nisam ni protiv Tita, ni protiv Tuđmana. Ali mirovinsko će nas dotuć’ – kazuje nam, pa na autobus.


Foto Davor Kovačević


Foto Davor Kovačević



Nazovi za Tuđmana 


Rodna kuća zatvorena. Na ulazu obavijest; otvorena za posjetitelje od utorka do nedjelje od 12 do 15 sati. Ali i tu treba prvo zvati gospodina Prekrata. Preko puta hotel i restoran Se-Mi. Bome smo imali sreća što smo tu naletjeli na Vlastu Krklec, muzejsku savjetnicu i predsjednicu Hrvatskog muzejskog društva. Sve što govori, mudro govori. A govori, između ostalog, da je Tito veći brend i zato što Muzej staro selo Kumrovec radi godinama, ima svoje zaposlenike, nudi i povijesnu i etnografsku priču, dok u Trgovišću sve ovisi o onom broju na obavijesti. Govori kako turisti traže priču, kako ni na Kubu ne idu samo zbog Fidela Castra. Govori kako politička obojenost ne bi trebala imati veze s turizmom. Pa se pita: »Zašto ne bi imali rutu predsjednika!?«


Istina živa! Zašto turistima ne pokazati obje rodne kuće, ispričati dvije priče, ponuditi ih Titovim menijem koji u nekim restoranima već i nude, a onda izmisliti i Tuđmanov slijed kojeg se nitko još nije usudio ponuditi. Doduše, možda još i nije došlo vrijeme kada će svi na to blagonaklono gledati, ali ne znači da doći neće. Za turizma bilo bi pun pogodak. Tad bi se, nema sumnje, u Veliko Trgovišće znatno više dolazilo zbog rodne kuće prvog hrvatskog predsjednika. Ovako, valja iz Trgovišća a da se u njemu nijedan suvenir s Tuđmanovim likom kupiti ne može. A ako je tako onda i ne čudi da ga u turističkom spotu nema. No, nije rodna kuća Tuđmanova jedino što čega u spotu nema. Nema, primjerice, ni zagorske katedrale u Pregradi. Bune li se oni? Valja provjeriti.


Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije vidi se iz daleka s ona dva tornja – a jedina je takva u Zagorju – zbog koje je i zovu zagorskom katedralom. Nije to sve, u njoj su primjerice i orgulje te vrijedna i velika oltarna slika iz Zagrebačke katedrale. Sve nam to pojašnjava ravnatelj Muzeja Grada Pregrade Davor Špoljar. Pitamo ga za spot, je li ga ljuti što katedrale u njemu nema, a on krajnje miroljubiv. Veli, nije ga pažljivo analizirao, misli da neke sekvence Pregrade u njemu i ima, a ako i nema bit će je u nekom drugom filmu.


Foto Davor Kovačević


Foto Davor Kovačević



– Ja sam po struci arheolog, kolege iz Turističke zajednice su stručnjaci za turizam. Ne bi se jedni drugima trebali miješati u struku – kaže Špoljar.


I mudro zbori, mudro koliko je i začudno da netko struku poštuje u zemlji u kojoj su svi stručnjaci za sve, a bome ni jala, pa i onog zagorskog, čini se da ne nedostaje. Špoljar kaže kako je on uvijek za to da se čim više promoviraju žene poput, recimo, Side Košutić književnice, odnosno umjesto političara da su to umjetnici svake vrste, primjerice Janko Leskovar uz Matoša otac hrvatske moderne. A onda nas vodi muzejem u kojem je i numizmatike, i rudarstva, i sijaset drugih čudesnih podataka.


Prvi ljekarnik


Foto Davor Kovačević


Foto Davor Kovačević



Mi, na našu sramotu, pojma nismo imali da je u Pregradi začeta hrvatska farmaceutska industrija. Ili, slikovitije rečeno, ako znamo da Aspirin ove godine slavi 120 godina otkad ga ima, e onda valja znati da su se u Pregradi proizvodili lijekovi 60 godina prije nego je Aspirin izmišljen! A za sve je kriv ljekarnik Adolf pl. Thierry de Chateauvieux! Ljekarna »K Angjelu čuvaru« još je tu. Etnički Francuz tu je u Pregradi gradio farmaciju, bio nadaleko poznat po svom Thierry balzamu koji je liječio želučane tegobe, ili pak Centifolijskoj masti koja je vidala rane. Izvozio ih je po cijelom svijetu, liječili se s njima od Londona do Beča, od Venecije do Kaira, a koliko je nos imao za marketing vidi se i po izloženom propagandnom materijalu pisanom na mali milijun jezika, na ćirilici, slovenskom, mađarskom, švedskom…. No, ako je on prvi farmaceut, prvi ljekarnik nije! Godina je bila 1867. kada Hipolit Bilinski Ukrajinac, a etnički Poljak dolazi u Pregradu. To hoće reći kako je tržište rada i u ono doba bilo živahno, pa kako se danas putuje za poslom po EU, tako se onda putovalo po Austro-Ugarskoj.


– Sva se čini da na ovom ljekarništvu valja graditi turističku priču, prije nego na predsjednicima – velimo.


Ravnatelj se smije. Ali, slaže se s nama da treba neke suvenir tabletice proizvesti. Pače, nešto se u tom smjeru i radi, jedino što vjerojatno neće biti prihvaćena naša ideja da to budu tablete za makar parcijalni povijesni zaborav, ili sprečavanje međustranačkog trvenja.


Elem, Veliko Trgovišće, Pregrada, pa Kumrovec. Tu se nekako i blesavo čini stavljati Kumrovčane pred dilemu Tito ili Tuđman, kad im i zbog Tita poprilično posjetitelja dolazi u Muzej Staro selo Kumrovec. Ne da se ni Tatjana Brlek, voditeljica Muzeja u tu priču, ali nam je zato u ono malo vremena koliko ga je silom obaveza imala suptilno kazivala kako je Muzej i štošta drugo, mjesto povijesti i etnologije, čuvar bogatstva Hrvatskog zagorja, ustanova muzejska koja ima programe kroz cijelu godinu poput nedavno održanih još jednih Ophoda Jure zelenog, ili škole krasopisa za djecu. Uostalom, ovo je jedan od najvećih muzeja na otvorenom, vrijedan posjeta koji god vas motivi tu doveli. Pa će netko u Kumrovec već ovu subotu na dan kada je preminuo Josip Broz, a netko je bio ovaj četvrtak baš kao i mi onako usput, na putu za Njemačku poput Senke i Slobodana Nagradića. Imaju oni mrvu preko 70 godina. Ona je rodom iz Tisnog na Murteru, on od Dervente. Kaže, došao je da za života vidi rodnu kuću Titovu, jer »ne zna čovjek hoće li biti živ dogodine«.


Foto Davor Kovačević


Foto Davor Kovačević



Ne treba sve prodati 


– A znate li da je blizu rodna kuća Franje Tuđmana – pitamo Senku dok joj je muž u ophodnji.


– Čula sam, ali ne znam gdje. I on je rođen u Kumrovcu!? – pita Senka.


Evo i Slobodana. Ni on nije znao da je Tuđmanova kuća ni koji kilometar daleko. Zato ne dvoji tko je veći brend.


– Tito! Tu dvojbi nema. Legenda bio i ostao. Za mene – priznaje Slobodan.


Zanimljivo, puno bolje su informirani glede namjere Kineza da kupe učilište u Kumrovcu. Dok Senka ne zna je li to nama treba ili ne, Slobodan kaže: »Ne vrijedi sve ni prodati«.


Preko puta Titove rodne kuće gostionica »Kod Starog«. Papirnati podlošci što se pod tanjure stavljaju zanimljivo su dizajnerski riješeni. Svakojakih je tu informacija i o Muzeju, i o Titu, i o gostionici, Seljačkoj buni. O Kinezima nema ništa. Nasmijana konobarica kazuje nam, neslužbeno dakako, da što se nje tiče ne moraju ni doći. Slabi su, veli, potrošači, ma njoj ni u džep ni iz džepa. A Tito ili Tuđman, koji je veći!?


Foto Davor Kovačević


Foto Davor Kovačević



– Zna se koji – reče!


-Aha! Zna se! – rekosmo mi.


– A ne! Oba su meni u redu – na to će ona diplomatski.


Taman da se okrene onaj papirnati podložak na prednju stranu, temo gdje je pjesama kumrovečkog pjesnika što se zove Drago Ulama naslova »Našli smo se«. A kaže ona, baš onako tematski prigodno;


Dve flaše


Dve čaše


Dva lagvića


Dva ftića


Dva trlića


Našli smo se


Dve pipe


Dva oka


Dva smo, to je –


Ona reč topla!


Predsjednici su kap u moru zagorskog turizma


Foto Davor Kovačević


Foto Davor Kovačević



Svašta je Martina Belina iz TZ-a Krapinsko-zagorske županije vezano za spot promišljala, ali da će poslužiti za političko loptanje, ni u ludilu se nije nadala. Tri sekunde Tita, nijedna Tuđmana i strasti se razbuktale.


– Razbuktale se neplanirano. Mi smo spot radili po turističkom nahođenju, po nekim statistikama, brojevima dolazaka. Muzej Staro selo na otvorenom je prošle godine imao 52.000 posjetitelja, u rodnoj kući dr. Franje Tuđmana ne bilježe evidenciju, a po nekoj njihovoj procjeni bilo je 12 do 15 tisuća posjetitelja. Ali, fokus je stvarno na muzeju kao takvom. Jedinstveni je to muzej u Hrvatskoj, ako ne i u ovom dijelu Europe, koji prikazuje zagorsko selo s kraja 19. i početka 20. stoljeća, a u tom muzeju se nalazi, htjeli mi to ili ne, i rodna kuća Josipa Broza Tita kao i njegov spomenik.


Znam da su HDZ-ovi članovi reagirali, da prozivaju župana koji je SDP-ovac, no bili smo u Trgovišću i bome ne vidim ja tu truda ni s njihove strane da brendiraju Franju Tuđmana?


– Župan Željko Kolar je SDP-ovac, ali je i sam bio sudionik Domovinskog rata i zna vrlo dobro povijesnu veličinu prvog hrvatskog predsjednika. Ali, ponavljam, mi smo se vodili isključivo turističkim smjernicama. Išli smo prema onome što turisti traže.


Ionako spot, po mom sudu, traje za nijansu predugo.


– Ideja je bila da ne bude duži od tri minute, naš se protegnuo skoro na četiri, ali više nismo znali što izbaciti, a bome nismo mogli ni dodavati. Tako da osim rodne kuće dr. Franje Tuđmana u film nije stavljena naša divna zagorska katedrala u Pregradi, galerija Antuna Augustinčića… Ali, od početka planiramo još pet kratkih jednominutnih filmova po selektivnim oblicima turizma, pa ćemo pokriti sve što nismo uspjeli.


Bit će onda i Veliko Trgovišće, pa kako god.


– Ne treba zanemarivati Veliko Trgovišće, dapače, ali tu onda treba biti podrška od lokalne samouprave kao takve i domaćini se moraju malo pokrenuti i podignuti uslugu na određenu razinu da privuku turiste.


Evo smo naletjeli na zanimljivu ideju da se napravi, osmisli tura predsjednika. Ne zvuči loše, ako se neće javit oni koji Tuđmana i Tita ni u istoj rečenici ne mogu zajedeno vidjeti.


– Vidite što je naš spot izazvao. Zamislite onda što bi izazvala ruta.


Je li moguće to vrijeme kad će bit moguće da nam je ruta predsjednika, a u svrhu turizma, najnormalnija stvar na svijetu?


– Nadam se da idemo prema tome, stvarno se nadam radi naših mlađih generacija, jer na ovakav način, prepucavati se oko jednog turističkog spota, ne možemo naprijed.


Vidim, niste ovo očekivali kad ste spot radili.


– Ne. Nismo jer ne gledamo turizam kroz politiku. Turizam se nema što miješati u politiku, a bome politika još manje u turizam.


Nego, zašto turisti dolaze u Zagorje i to svake godine sve više?


– Primarni motiv dolaska je zdravlje, spa i wellness. Ali današnji turist želi priču, želi doživljaj. I tu je naša zaokružena priča s našim muzejima, dvorcima, od Muzeja krapinskog pračovjeka do vožnje simulatorom u pravom vojnom helikopteru u Heli centru u Krapinskim toplicama, gastronomije, cikloturizma, letenja balonom …. Inače, ponajviše domaćih turista nam dolazi iz Grada Zagreba, a onda slijedi Primorsko-goranska županija. Turisti iz Rijeke jako vole doći i mi njegujemo obiteljski odnos s Rijekom.


Sad će ispast da dolaze Tita radi?


– Ha ha. Neće biti da je to. Dolaze ljudi uživati. More voli kontinent, kontinent more i to je u redu.


Predsjednici su onda tu, hm, kap u moru…?


– Kap u moru.


Nisu oni brend na kojem se gradi ova turistička priča!?


– Ne. Mi smo Zagorje – bajka na dlanu!