Odluka Vrhovnog suda

Sud će ponovno razmatrati opravdanost valutne klauzule, je li to dobro za dužnike ili banke?

Bojana Mrvoš Pavić

Foto: D. ŠKOMRLJ

Foto: D. ŠKOMRLJ

Visokom trgovačkom sudu se na ponovni proces vraća predmet u kojem će morati ponovno odlučivati o nepoštenosti valutne klauzule u CHF za svih osam tuženih banaka te o nepoštenosti promjenjive kamatne stope za Sberbank



Udruga Franak odnosno Potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača kao tužitelj, dobili su još jednu bitku u borbi protiv osam banaka te su korak bliže presudi zbog koje bi banke u budućnosti mogle dužnicima vraćati sve što su im oni preplatili u “švicarcima” kroz valutnu klauzulu.


Riječ je o, pretpostavke su Udruge Franak, oko 10 milijardi kuna ukupno koje bi zaduženi u francima, bez obzira na konverziju, mogli dobiti od banaka, dok već tri, do pet milijardi kuna zaduženi i u francima i u eurima mogu privatnim tužbama tražiti od banaka koje su jednostrano, samovoljno mijenjale kamatu. 


Vrhovni sud je objavio kako je na sjednici 3. listopada donio presudu kojom je usvojena revizija u „Slučaju Franak“, odnosno poništena presuda Visokog trgovačkog suda iz 2014. godine. To znači da se Visokom trgovačkom sudu na ponovni proces vraća predmet u kojem će morati ponovno odlučivati o nepoštenosti valutne klauzule u CHF za svih osam tuženih banaka te o nepoštenosti promjenjive kamatne stope za Sberbank. 




Nakon što je 2013. godine u provostupanjskoj presudi Potrošača protiv osam banaka –  OTP, Zagrebačke banke, Erste, PBZ-a, Raiffeisenbank, tada Hypo Alpe-Adria-bank, Splitske banke te Volksbanke sudac Trgovačkog suda Radovan Dobronić presudio da je i valutna klauzula u ‘švicarcvima’ ništetna, i da su kamatne stope određivane jednostrano, banke su se žalile te je Visoki trgovački sud 2014. godine preinačio Dobronićevu presudu na način da je odlučio da je valutna klauzula zakonita, ali jednostrano promjenjivane kamate nisu.


Obje su strane nakon toga – i Potrošač i banke, zatražile na Vrhovnom sudu reviziju presude Visokog trgovačkog suda, koju je Vrhovni sud 2015. godine prvo odbio, potvrđujući presudu Visokog trgovačkog suda  da je kamatna stopa za kredite u francima, koja je u nekim slučajevima povećala rate kredita i do sto posto, nezakonita, ali valutna klauzula nije sporna.


Nakon žalbe Ustavnom sudu koji je smatrao da je revizija opravdana, Vrhovni sud revizijom zaključenom početkom listopada odlučuje, kako stoji u priopćenju sa Suda, da Visoki trgovački sud kao drugostupanjsko sudbeno tijelo mora ponovno odlučivati o slučaju. Prema riječima saborskog zastupnika SNAGA-e Gorana Aleksića, sljedeća, nova presuda tog suda ne može biti nepovoljnija od prethodne, samo bolja.


Na nju se banke opet mogu žaliti – Vrhovnom pa Ustavnom sudu, ali odluči li Ustavni sud u korist Potrošača, banke će morati ili u nagodbu sa dužnicima koji su preplatili kredite u “švicarcima”, ili će dužnici po preplatu kroz privatne sudkse parnice, kao što već mogu tražiti povrat preplaćenih kamata zbog jednostranog odlučivanja banaka o njima, bez obzora na valutu.


Sve zajedno, to bi za banke, kaže Aleksić, mogao biti trošak od oko 15 milijardi kuna. Konverzija je već koštala oko 6,5 milijardi.