Užas na Pagu

Stručnjakinja za obiteljsku pedagogiju: ‘Kako je moguće da nitko nije primijetio uplašenu i zapuštenu djecu?’

Ingrid Šestan Kučić

Nitko me neće uvjeriti da stanje koje je prethodilo ovoj tragediji nitko nije vidio. Niti susjedi, niti najmodavac, niti škola, niti poznanici… Nitko nije prepoznao školske primjere zanemarivanja i zlostavljanja? Zar socijalna služba nije vidjela uvjete života i dotadašnje ponašanje roditelja?



RIJEKA Jasminka Zloković s Odsjeka za pedagogiju riječkog Filozofoskog fakulteta godinama se bavi problemom obiteljske pedagogije, a u svom znanstvenom radu poseban naglasak stavlja na razne oblike obiteljskog nasilja i kako navodi, već puna dva desetljeća javno upozorava na tendenciju porasta obiteljskog nasilja, no njena upozorenja ne nailaze na reakciju mjerodavnih.


– Od 1999. godine do danas, plaćena od poreznih obveznika na svim javnim skupovima, a bilo ih je mnogo, utemeljeno na činjenicama, ukazujem na problem tendencije porasta svekolikog nasilja – nasilja nad ženama, nasilja nad djecom, nasilja maloljetne djece nad roditeljima, nasilja nad starijim osobama, pa čak i nasilja nekih žena prema muškarcima. Riječ je o skupovima u organizaciji Ministarstva znanosti i obrazovanja, Agencije za odgoj i obrazovanje, Hrvatske biskupske konferencije, raznim stručnim skupovima, ali i skupovima nevladinih udruga i javnim događanjima za građane. Svaki put vrlo jasno ukazujem i molim za stručnu i na državnoj razini podršku sprječavanja nasilja, ali nitko nikada od tada do danas s državne razine nije ništa od toga uzeo za ozbiljno. Ne samo mene, ima još mnogo stručnjaka koji se »uzaludno« bore, primjerice, kolegica Buljan-Flander, Matijević-Vrsaljko i drugi. Ništa konkretno nije poduzeto da se nasilje prevenira i ako je već došlo do toga, onda i sankcionira. Papir trpi sve, ali u stvarnosti ništa se nije bitno pomaknulo, štoviše poruke su odobravanja i podržavanja nasilja. Ne treba zaboraviti ni prešućivanje, nereagiranje i ignoriranje onih koji pripadaju korpusu pridruženih nasilnika, navodi prof. dr. Zloković.



Štednja na djeci




Nabrajajući cijeli niz monstruoznih događaja koji su u posljednje vrijeme potresli Hrvatsku, poput maloljetnog sina koji je nožem napao majku, sestre koja je ubila sestru i 19 godina skrivala tijelo u škrinji pa sve do posljednjeg zgražajućeg čina oca koji je djecu bacio s prvog kata kuće te krčkog incidenta premlaćivanja djeteta na koje odrasli sliježu ramenima, prof. dr. Zloković ističe da, iako se radi o događajima koji su se dogodili u nekoliko dana, nasilje i monstruozni zločini učestalo se događajaju godinama.



Zloković upozorava i da su poruke s najviših razina nemoralne i necivilizirane, poput izjave »Tako vam je to u braku« sadašnje ministrice Murganić ili Bandića u trenutku teške smrti mladog čovjeka Luke Ritza kada je držao pred medijima javno »predavanje« da curice ne vole šonje nego dečke s deset teških tuča i povreda.– I za te izjave nisu se niti ispričali, a o primjerenom reagiranju nadležnih niti riječi. To su poruke koje se sa svih razina šalju djeci, mladima i odraslima, ima takvih primjera još jako mnogo i to svakodnevno. Mi smo čini mi se odista zemlja nezdravih ljudi koji nam određuju sudbinu, jer ih ima još mnogo, navodi Zloković.


– Kao olakotne okolnosti za neke od slučajava navodi se da nasilnik potječe iz dobre obitelji??? Čak se olakotne okolnosti iznose i za incestne odrasle osobe. Za sve izrečeno postoje argumenti, a istovremeno se podcjenjuju stručno-razvojne službe na svim razinama – socijale, zdravstva, odgojno-obrazovnih ustanova, jer za njih nikada vrijeme nije. Niti za njih ima novaca, a kriminal i nasilje svake se vrste toleriraju. Na čitavom otoku Pagu jedan je socijalni radnik. Pravi se privid da sve funkcionira kao da smo civilizirana zemlja, a ne radi se samo o otoku Pagu, jer niti jedna naša ustanova nema dostatan stručni tim, od zdravstva i socijale pa do odgoja i obrazovanja. Djeca na zdravstvene, socijalne i ine druge vrste pomoći čekaju ne samo mjesecima, godinama! Generalno na djeci i svim nevoljnim ljudima štedi se, bolje rečeno uskraćuje im se pravo na dostojan život. Podcjenjuje se njihov razum. Činjenice pokazuju i porast mentalnih bolesti mladih i odraslih, a službe stručne pomoći su gotovo nedostupne. O primarnoj prevenciji, dakle da se problem ne pojavi, neću govoriti. Iako je to najjeftiniji oblik prevencije. Na djeci i nevoljnima štedimo i uskraćujemo im zdravlje i zdravi razvoj. Sramotno je da roditelji bolesne djece po portalima i cesti preklinju građane da im pomognu u liječenju djece. Je li se to zdravstvo i socijala igraju socijalnih Bogova u određivanju tko ima pravo na zdravlje i konačno život, upozorava prof. dr. Zloković.


Socijalno kazalište


Dodajući da se djecu i mlade pretvara u apatične, besperspektivne ili konfliktne osobe kaže i da se o obiteljima i njihovoj dobrobiti govori vrlo glasno samo za vrijeme predizbornih kampanja. Obećanja su fascinantna, a poslije se ne događa ništa.



Ravnateljica Dječjeg doma »Ivana Brlić Mažuranić«, Suzana Mavrinac, demantirala je informaciju da se najstarija kći Katice Rođak, čiju je djecu suprug bacio preko balkona obiteljske kuće, nalazi u toj ustanovi. Naime, tu je informaciju medijima dala obiteljska prijateljica tvrdeći da je 18-godišnja polusestra stradale djece smještena u domu za nezbrinutu djecu u Rijeci, međutim ravnateljica tvrdi da to nije točno.– Ta obitelj nikada nije bila u našem tretmanu, pa tako ni polusestra stradale djece nikada nije bila u našem Domu, kazala je Mavrinac. (I. Š. K.)


– Unatoč svijetlim primjerima mi više ne vidimo ljude oko sebe. Tragičan slučaj koji se na Pagu dogodio je paradigma odnosa prema nevoljnima. Nitko me neće baš uvjeriti da stanje koje je prethodilo ovoj tragediji nitko nije vidio. Niti susjedi, niti najmodavac, niti škola, niti poznanici… Nisu vidjeli zapuštenu i preplašenu djecu? Nisu niti u školi prepoznali školske primjere zanemarivanja i zlostavljanja. Socijalna služba uz već izrečenu mjeru nadzora, unatoč nedaćama s kojima se suočavaju, kao što su podkapacitiranost i potplaćenost, nije vidjela uvjete života i dotadašnje ponašanje roditelja? Sada plačemo! Pitanje je jesmo li mi socijalno kazalište ili civilizirano društvo, iznosi prof. dr. Zloković.


Stanje se pogoršava


Ujedno upozorava i da, kada se nasilje dogodi, pravosuđe vrlo često neprimjereno i sramotno reagira.


– Zbog čega je to tako, ne znam, ali se u javnosti stvara dojam korumpiranosti, neznanja, nezainteresiranosti i svekolikog beznađa. Brojni su, prekobrojni slučajevi, koji ovo, čini se, potvrđuju. Možda neki zakoni jesu nedorečeni, kruti, puni »crnih i sivih rupa«, no zar trebamo gledati krv djece na asfaltu i slegnuti ramenima do nekog novog slučaja i tako u nedogled. Osobno mi je dosta lažnih poruka da nemamo novca i da se ništa ne može poduzeti da budemo civilizirana zemlja. Ne želim nikoga niti na koji način povrijediti ali i predsjednica, premijer, Ministarstvo obitelji i socijalne skrbi, Ministarstvo obrazovanja i znanosti, pravosuđe, Ministarstvo unutarnjih poslova, kada bi zaista htjeli, mogli bi učiniti značajne korake da pomognu u sprječavanju stanja koje imamo. Sada i odmah. Kada ima volje ima i načina. Ovo je stanje koje traje i pogoršava se desetljećima. U Hrvatskoj imamo znanja, imamo kompetentne ljude, samo ne znam ima li socijalne i političke volje, jer da je ima, već bismo imali konkretne rezultate poboljšanja stanja umjesto pogoršanja. Smatram da je potrebno čak obratiti se međunarodnim institucijama i upozoriti na svekoliko ignoriranje problema nasilja, zlostavljanja djece i odraslih ljudi, zaključuje prof. dr. Zloković.