Pad obrazovnog sustava

Što stoji iza poraza obrazovnog sustava na Pisa testu: ‘Oni misle da je reforma kupovina kineskih tableta’

Ljerka Bratonja Martinović

snimio Sergej Drechsler

snimio Sergej Drechsler

Hrvatskim političarkama i političarima je ideja reforme kupovina tableta s kineskih skladišta i objava dokumenata u Narodnim novinama uz nasmiješeni osmijeh pred TV kamerama i fotoobjektivima fotografa. Tako ozbiljna društva ne rade promjene, kritizira Boris Jokić



Dok je hrvatski obrazovni sustav već godinama u stagnaciji, a u zadnje vrijeme bilježi i pad rezultata na PISA istraživanju, neke države našle su prostora da krenu pozitivnim smjerom nakon razdoblja stagnacije ili pada. Švedska je tako pokazala trend poboljšanja u sva tri područja koja se u PISA-i ispituju: čitalačkoj, matematičkoj i prirodoslovnoj pismenosti. Argentina, Češka i Irska pokazuju poboljšanja u čitalačkoj pismenosti, a Danska, Irska, Jordan, Slovenija i Velika Britanija u matematici. U prirodoslovnoj pismenosti napredovali su Jordan i Crna Gora, dok je Hrvatska u tom području koje se u zadnje vrijeme neprestano stavlja među prioritete obrazovnog sustava, pala za zabrinjavajućih devet mjesta.


PISA mjeri kompetencije učenika, a to istraživanje, ma koliko bilo relevantno i jedino tako široko istraživanje koje daje uvid u uspješnost obrazovnih sustava diljem svijeta, ima i svoja ograničenja. Tako njemačka istraživačica, Kristina Reiss s münchenskog Tehničkog sveučilišta, koja je koordinirala PISA testiranje u njemačkim školama, kaže kako »PISA mjeri kompetencije tinejdžera, ali ne otkriva jesu li ih oni razvili u školi ili izvan nje«.


Isto tako, u Njemačkoj su se obrazovne vlasti pitale kako će rastuće migracije djelovati na rezultate PISA istraživanja u toj državi. U zadnjem istraživanju, međutim, pokazalo se da čak 16 posto djece migrantskog porijekla ostvaruje najbolje rezutate na testu, što je gotovo u prosjeku OECD zemalja koji iznosi 17 posto. U Hrvatskoj, djece s najboljim rezultatima testova svega je pet posto….


Skok Slovenije




Po mnogočemu ova je zemlja u trendovima PISA istraživanja slična Hrvatskoj. I u njemačkim školama prisutna je stagnacija u čitalačkoj i matematičkoj pismenosti, pad u prirodoslovlju, ali je pritom Njemačka na bitno višoj, iznadprosječnoj razini u odnosu na Hrvatsku. I tamo je u padu udio djece s najboljim rezultatima, a raste broj djece s niskim postignućima. Ali Njemačka je i dalje daleko ispred nas. Slično je i sa Slovenijom, koja je odmakla daleko na ljestvici uspješnih PISA zemalja, iako je prije desetak godina bila čak lošija od Hrvatske u čitalačkoj pismenosti. Nakon 2010. godine Slovenci bilježe rapidan skok, a nas ostavljaju tamo gdje smo i bili.



Prof. dr. Miha Kovač s Filozofskog fakulteta u Ljubljani nedavno je za hrvatske medije pojasnio bolje rezultate Slovenije na PISA testovima.


– Studenti u Hrvatskoj nemaju manje znanja od naših, a u nekim su sadržajima i razmišljanjima čak i bolji od vršnjaka u Sloveniji – smatra prof. Kovač. Razlika između Slovenije i Hrvatske, dodaje, možda je u tome da su vlasti u Sloveniji napravile cjelovitiju reformu školstva još prije 20 godina i za tu reformu uzele šest godina. »Ali po mom uvjerenju još ne dovoljno da bismo mogli pravodobno otkriti sve mane reforme. Stvari su se pogoršale, jer su se u godinama nakon reforme, ponajprije zbog financijske racionalizacije, radile sustavne promjene koje nisu bile evaluirane i stručno provjeravane, a pogotovo nisu bile promišljene u smislu sustava u cjelini«, pojašnjava Kovač za Školske novine.


Još je jedna razlika, dodaje, da se Slovenija prilično rano uključila u PISA-u pa je ranije nego Hrvatska prilagodila nastavu rezultatima koji se očekuju u tom istraživanju. Nije, dakle, uvijek stvar u tome da su druge države daleko bolje od nas, ali je činjenica da su se oni koji su se plasirali iznad OECD prosjeka odavno pozabavili reformiranjem svojih obrazovnih sustava. Mi smo već tri desetljeća na istoj, mrtvoj točki.


Sustavne promjene


Boris Jokić iz Instituta za društvena istraživanja, koji je započeo čitavu priču oko reforme, danas o rezultatima PISA testiranja kaže:


– PISA ispitivanje prije svega služi nacionalnim obrazovnim vlastima, koje i nemalenim svotama plaćaju sudjelovanje, kao informacija za promjene u obrazovnim sustavima. Hrvatska sudjeluje u PISI od 2003. godine, ali niti jedna vlast nije ozbiljno analizirala rezultate i na osnovu njih krenula u izradu obrazovne politike. To nije slučaj samo s PISA rezultatima već i s gotovo svim nacionalnim znanstvenim spoznajama u području obrazovanja do kojih dolazimo mi koji radimo u hrvatskoj akademskoj zajednici – navodi Jokić. Naši političari, kaže, od znanstvenih spoznaja bježe, a odluke donose impresionistički ili pod utjecajem određenih interesnih grupa.


Zadnja takva je odluka ministrice Blaženke Divjak da se izbaci prag prolaznosti na esejističkom dijelu ispita državne mature iz hrvatskog jezika premda su svi pokazatelji ukazivali da je to štetno i unatoč svim savjetima stručnjaka uključujući i Nacionalni centar za vrednovanje obrazovanja – ilustrira Jokić.


I on ističe kako postoje društva i sustavi koji su prepoznali potrebu ulaganja u ljude i u odgoj i obrazovanje. »U tim se društvima na promjenama radi sustavno, dugoročno, uz strpljenje političara. Svega toga, kao što primjer Cjelovite kurikularne reforme dokazuje, hrvatskim političarkama i političarima nedostaje. Njima je ideja reforme kupovina tableta s kineskih skladišta i objava dokumenata u Narodnim novinama uz nasmiješeni osmijeh pred TV kamerama i fotoobjektivima fotografa. Tako ozbiljna društva ne rade promjene«, kritizira Jokić.


Zemlje koje su se odlučile za sustavne promjene i ulaganje u ljude pokazuju bolje rezultate na ovim ispitivanjima. Kao dobar primjer Jokić za to navodi Sloveniju, koja je svoje promjene »otrpjela« prije nekoliko desetljeća, a sada njihova djeca i mladi imaju bolje obrazovne ishode.


Zanimljivo je i da ta društva sada žele promjene, ne u potpunosti zadovoljna svojim rezultatima, i to promjene kakve je Hrvatska izradila prije par godina. Gotovo je nevjerojatno da ih hrvatska politika odbacuje i to rješenja poput novog sustava ocjenjivanja, drugačije organizacije nastave, ukidanje 45 minutnog sata, ukidanje općeg prosjeka ocjena, posebna rješenja za darovite i učenike s teškoćama, uvođenje izbornosti u gimnazije, drugačije oblike strukovnog obrazovanja… Sve to je odbačeno, bez jasnog razloga. Da je čovjek sklon teorijama zavjere, rekao bi da je odbačeno jer postoji želja da se onemogući napredak – upozorava Jokić.



I na kraju, OECD posebno naglašava vrijednost rada s odgojno-obrazovnim radnicima navodeći da su neki sustavi poput određenih kineskih teritorija krenuli upravo takvom politikom – nagrađivanja učitelja kao pozitivnim pomakom.


Javnost s time nije upoznata, ali u ožujku 2018. godine Andreas Schleicher koji vodi PISA ispitivanje bio je u Zagrebu gdje smo zajedno govorili pred ministricom Divjak. Tada je jasno rečeno – ulažite u ljude, a ne u pasivnu tehnologiju poput tableta – navodi Jokić. Svi znamo u što se ulagalo, a posljedicu su vidjeli i hrvatski političari 25. studenoga na Trgu bana Jelačića. Ako ništa drugo, činjenica da im se po treći put trese vlast zbog obrazovanja trebala bi biti dovoljna da shvate da se radi o za ovu zemlju najvažnijoj, a po njih najopasnijoj stvari, zaključuje ovaj istraživač.


Osobni entuzijazam


U reformu koja se ove godine počela provoditi u našim školama vjeruje Mislav Balković iz Udruge poslodavaca u obrazovanju HUP-a, a njene rezultate, slaže se, ne trebamo očekivati u roku kraćem od pet godina. Postojeći su loši rezultati, kaže, konzistentni s trendovima u našem društvu.


– Ovi rezultati su odraz nekakvog prošlog stanja u kojem se ništa nije mijenjalo. Ništa se značajno nije dogodilo što bi moglo dati rezultate tako brzo. Treba dosta vremena kad se promijeni nešto u programima i u poučavanju, da se ti rezultati vide. Hrvatska danas pada zato što drugi rastu, drugi se trude biti sve bolji, a mi u nekom razdoblju nismo imali pomaka – konstatira Balković.


Trebat će, kaže, dosta vremena da se doista dogodi promjena u našem školstvu, da se promijene pristupi poučavanju. »I na kraju dana to je i pitanje poticaja koji će potaknuti one koji se jače trude da vide u tome rezultat i za sebe«, ističe Balković. Za primjer navodi neke zemlje koje su pitanje koeficijenata za koje su se izborili naši sindikati rješavale drukčije. »Kod nas su oni facto postavljeni tako da ne odražavaju efikasnost i efekt koji u obrazovanju stvara pojedinačna osoba, netko s imenom i prezimenom, nego su svi nastavnici isti ako imaju toliko godina iskustva. To je i dalje relikt jednog sustava koji smo napustili 90-ih godina. Ali mi ga na mnogim mjestima još imamo«, veli. Takvo će se stanje, dodaje, teško mijenjati, ali ako se ne promijeni, tada se sve bazira na osobnom entuzijazmu. Jer pitanje je kako nastavnici reagiraju na sustav u kojem ne vide nikakav benefit od toga da im učenici odlaze na svjetska prvenstva i uzimaju dobra mjesta.



– Hrvatska se treba zapitati kad će mijenjati te stvari, i da li ih želi i može promijeniti da bi obrazovanje za pet ili 10 godina vidjelo rezultate. Plus značajno ulaganje kojeg do sada puno godina nije bilo, u edukaciju nastavnika da pojedine pristupe promijene ili preispitaju jesu li najefikasniji. Kad pogledate PISA-u, onih 40 ili 50 PISA-inih bodova, zapravo znače efekt jedne godine obrazovanja više. Razlika dobrih i ne tako dobrih zemalja je u tome da neke zemlje uspiju za godinu osnovnog obrazovanja manje dobiti rezultat koji neke zemlje postižu za godinu više, navodi Balković.


Drugim riječima, te države rade efikasnije. Oni koji to ne postižu ne znači da su loši, možda imaju drugačiji pristup ili preširok sadržaj pa se znanje rasprši na širokoj fronti među kojom se nalaze i sadržaji koji se ne mjere na PISA skali.


– U redu je da idemo u smjeru reforme, nadam se da će ona donijeti rezultate. Oni se neće vidjeti brzo, ali mislim da bi se pravi rezultati dobili tek kad bismo promijenili način na koji mjerimo, vrednujemo i honoriramo nastavnika, on je ključan za ovaj proces – naglašava naš sugovornik iz HUP-a.Hoćemo li, ako nam rezultati reforme budu vidljivi tek za pet do 10 godina, uvijek kaskati za ostalima? Balković na to ima ohrabrujuć odgovor: I u obrazovanju postoji zlatni standard kao i u medicini. »Ako ste primijenili pristup za koji se u svijetu smatra da se mora raditi, onda ćete se vrlo brzo približiti drugima. Možda i u manje od 10 godina možemo dostići i one koji su dosta bolji od nas ako primijenimo stvari za koje je dokazano da daju rezultate«, veli Balković.

To su u prvom redu kurikulumi, zatim metodika i pristup u nastavi, i motivacija nastavnika da rade na sebi, a učenike u manjem vremenu dovedu do boljeg rezultata.


Možda se nikad ne možemo primaknuti jednoj Kini, ali to ni ne želimo jer ti rezultati su na uštrb zadovoljstva i mentalnog zdravlja i budućnosti te djece jer je to preveliki pritisak, to je učenje osam sati dnevno, već od vrtića, to nam ne treba. Ne bih htio takvu Hrvatsku gdje ćete imati najbolji rezultat i najveću stopu samoubojstava djece. Ali možemo se barem dignuti do zemalja koje su nam po mentalitetu i mjestu kojem živimo usporedive, zaključuje Balković.