Rotacija blagdana

Što se zapravo dogodilo 25. lipnja 1991. i ima li 30. svibnja uopće veze s državnošću?

Tihomir Ponoš

Foto Davor Javorović/Pixsell

Foto Davor Javorović/Pixsell

U vrijeme usvajanja saborskih odluka trajala je pobuna dijela srpskog stanovništva, zabilježeni su prvi sukobi s JNA, a zabilježeni su i krvavi sukobi s formacijama pobunjenih Srba 



ZAGREB – U srijedu 25. lipnja 1991. godine Sabor Republike Hrvatske usvojio je odluke o pokretanju postupka razdruživanja od Jugoslavije i postupku međunarodnog priznanja. Sabor je pod predsjedanjem Žarka Domljana usvojio niz odluka: o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske, Ustavni zakon o izmjeni i dopuni Ustavnog zakona za provedbu Ustava, Deklaraciju o proglašenju suverene i samostalne Republike Hrvatske i Povelju o pravima Srba i drugih nacionalnosti, a tim pojmom »nacionalnosti« tada su označavane nacionalne manjine.


Bilo je to veoma napeto vrijeme, toliko da je Sabor početkom srpnja zapravo privremeno stavio izvan snage svoje odluke o osamostaljenju od 25. lipnja i odgodio ih do početka listopada. Taj je splet onodobnih okolnosti rezultirao zbrkom u hrvatskom prazničnom kalendaru, pa je 25. lipnja Dan državnosti, a 8. listopada Dan neovisnosti.


Odluka na referendumu


Jugoslavenska kriza je u vrijeme usvajanja saborskih odluka bila na vrhuncu, ubrzo je prerasla u rat. Pokušaji političkog rješavanja krize, prije svega sastanci predsjednika jugoslavenskih republika, nisu dali rješenje. Saborskim odlukama prethodio je referendum proveden 19. svibnja.




Odlučivalo se o dvije tvrdnje. Prva je glasila »Republika Hrvatska, kao suverena i samostalna država, koja jamči kulturnu autonomiju i sva građanska prava Srbima i pripadnicima drugih nacionalnosti u Hrvatskoj, može stupiti u savez suverenih država s drugim republikama« i nju je podržalo 93,24 posto glasača. Druga tvrdnja je glasila »Republika Hrvatska ne ostaje u Jugoslaviji kao jedinstvenoj saveznoj državi« i za nju se izjasnilo 92,18 posto birača.


Nakon referenduma i neuspjeha pregovora predsjednika šest jugoslavenskih republika o budućem ustroju države, sazvana je sjednica Sabora koja je započela sredinom lipnja i bilo je određeno da će Sabor neprekidno zasjedati sve dok se ne riješi daljnji status Hrvatske u Jugoslaviji.


Predsjednik Republike Franjo Tuđman održao je tog 25. lipnja ekspoze u kojem je objasnio predložene, na koncu i usvojene odluke. U tom je govoru kazao da s »neskrivenim zadovoljstvom i ponosom« obznanjuje »svim republikama i saveznim tijelima SFRJ, objavljujemo cijelome svijetu suverenu volju hrvatskoga naroda i svih građana Republike, da se današnjim danom Republika Hrvatska proglašava samostalnom i suverenom državom te pozivamo sve vlade i parlamente svih država da prihvate i priznaju čin slobodne odluke hrvatskoga naroda, čin slobode, kojim još jedan narod hoće postati punopravnim članom međunarodne zajednice slobodnoga svijeta«.


Brijunska deklaracija


Tuđman je objasnio i zašto Hrvatska više ne želi ostati u Jugoslaviji i kazao je da »mi ne možemo više podržavati život u zajedničkoj državi u kojoj postoji neprekidna pritajena i javna agresija, patološka mržnja i zloća prema svemu izvornome hrvatskom, u državnoj zajednici u kojoj smo suočeni s uzastopnim prijetnjama uporabe sile, kako one zajedničke, tako i ilegalne u obliku buntovništva i terorizma«.


Iako je usvojena odluka o suverenosti i samostalnosti, iz Tuđmanovog je govora bilo jasno da se, pod određenim uvjetima, vrata za novu vrstu južnoslavenske državne zajednice i dalje drže otvorenima. Naime, kazao je i da »u isto doba s postupkom za razdruživanje, mi i nadalje predlažemo ostalim republikama stvaranje saveza suverenih republika, kao suverenih država«.


U vrijeme usvajanja saborskih odluka trajala je pobuna dijela srpskog stanovništva, započeta u kolovozu 1990. godine, zabilježeni su prvi sukobi s JNA (u Pakracu početkom ožujka), a zabilježeni su i krvavi sukobi s formacijama pobunjenih Srba (na Plitvicama za Uskrs 1991., u Borovu Selu početkom svibnja). Bilo je jasno da je tu pobunu snažno podržavao i organizirao Slobodan Milošević.



Dokumenti su pripremani nekoliko tjedana. Tuđman je na svečanoj sjednici Sabora 30. svibnja 1991. podnio izvještaj o stanju u Hrvatskoj, a Sabor je usvojio Zaključke o pripremi državno-pravnih odluka radi ostvarenja pune državne suverenosti i samostalnosti. Formirana je parlamentarna radna skupina kojoj je na čelu bio Vladimir Šeks, a u kojoj su bili i Ivan Vekić, Luka Bebić, Hvoje Kačić, Šime Đodan, Ivan Matija i Ivan Milas te Ljubomir Valković kao tajnik skupine. Istoga dana kad i Hrvatska, sadržajno identičnu odluku o osamostaljenju usvojio je i slovenski Državni zbor.


Ubrzo je započela vojna intervencija JNA u Sloveniji, kriza je vojno eskalirala, a tu je krizu Europska zajednica pokušala zaustaviti Brijunskom deklaracijom od 8. srpnja kojom su Hrvatska i Slovenija prihvatile tromjesečni moratorij na svoje odluke od 25. lipnja, pa je Sabor 8. listopada usvojio odluku kojom je raskinuo »državno-pravne sveze na temelju kojih je zajedno sa ostalim republikama i pokrajinama (Hrvatska) tvorila dosadašnju SFRJ«.


Ovogodišnji Dan državnosti mogao bi biti posljednji koji se obilježava 25. lipnja. Premijer Andrej Plenković najavio je da namjerava intervenirati u blagdanski kalendar i danom državnosti ponovno proglasiti 30. svibnja. Na taj datum taj se praznik obilježavao do 2001. kada je izmjenama zakona prebačen na 25. lipnja. Taj datum, 30. svibnja 1990. je iznimno važan jer je tada prvi put u hrvatskoj povijesti konstituiran višestranački parlament izabran općim pravom glasa, ali zapravo nema nikakve veze s državnošću.


Na naslovnicama Dinamo i košarkaši


U tu srijedu 25. lipnja 1991. štošta se dogodilo. Gradske vlasti u Zagrebu odlučile su da će od 1. srpnja voda poskupjeti 40 posto, kanalizacija 25 posto, a odvoz smeća 15 posto. Stope povećanja ukazivale su na to da se inflacija u Jugoslaviji, obuzdana 1990., ponovno razbuktava.


Bio je to važan datum i za povijest klupskog nogometa u posljednjem desetljeću prošloga stoljeća. »Dinamo« je preimenovan u »HAŠK Građanski«. Taj se naziv pokazao nesretnim, pa je sljedeće godine klub preimenovan u »Croatiju« što se također nije pokazalo sretnim, izazvalo je sukobe navijača s Tuđmanom nakon čije smrti je klubu vraćeno ime »Dinamo«.


Da odluka o osamostaljenju nije nužno značila i osamostaljenje, jasno je iz naslovnice Večernjeg lista od 27. lipnja na kojoj je objavljeno da će »HAŠK Građanski« u prvom kolu sljedećega jugoslavenskog prvenstva gostovati u Zrenjaninu kod »Proletera«.


U Rimu se igralo košarkaško prvenstvo Europe i Jugoslavija je tog 25. lipnja pobijedila Poljsku 103 – 61. Toni Kukoč zabio je 18 poena, Dino Rađa 14. Igrači iz Hrvatske ostali su na natjecanju do kraja, osvojili zlatnu medalju. Kukoč je proglašen za najboljeg igrača turnira. Slovenski košarkaš Jurij Zdovc povukao se iz reprezentacije nakon napada JNA na Sloveniju.