Skica za portret: Kako nam je Mislav Kolakušić na kraju ipak otkazao intervju

Foto Dusko Jaramaz/PIXSELL

Kolakušić neće postati ni predsjednik RH niti hrvatski premijer. Ali je za sebe osigurao za idućih pet godina jedan od najboljih i najutjecajnijih poslova u Europi uopće. Osigurao si je to sam, bez pomoći nekog establismenta, upornošću i silnom ambicijom. Na tome mu treba čestitati

S Mislavom Kolakušićem sam u ponedjeljak dogovorio intervju za ovaj broj priloga Pogled Novog lista, on je na to pristao, a onda ga je u četvrtak, kada smo intervju trebali finalizirati, putem e-maila nenadano otkazao. Mogao ga je odmah u ponedjeljak u startu ne prihvatiti, ili otkazati u utorak ili makar u srijedu, a ne u zadnji čas. Štoviše, u srijedu sam ga nazvao da provjerim hoće li biti sve u redu, no on mi se nije javio na telefon, kao što se nije javio niti u četvrtak, nakon otkazivanja intervjua.Kada smo se u ponedjeljak dogovarali, kazao mi je ono što znam i od ranije – da intervjue za novine daje isključivo pisanim putem na poslana pitanja. Kad stignu odgovori, moguća su potpitanja. Prethodno sam kazao uredniku da Kolakušić to tako radi pa smo se dogovorili da obavim intervju na taj način, ali da ćemo u uvodu intervjua staviti da intervju nije vođen ‘u živo’ nego da sam poslao pitanja, a Kolakušić je pisano, e-mailom odgovorio. Kako bi svi znali o čemu je riječ.

Neprilična situacija

U utorak oko podneva sam mu poslao pitanja zamolivši ga da mi odgovori do četvrtka, a on mi je sms-om javio da je pitanja dobio i da zahvaljuje. No umjesto odgovora na njih, u četvrtak mi javlja: „Poštovani g. Duka, zahvaljujem na upitu za intervju, ali radi ranije preuzetih obveza i velike zauzetosti nisam u mogućnosti sudjelovati u njemu. S poštovanjem Mislav Kolakušić“. Za preveliku zauzetost znao je i ranije, nema ni isprike, a na telefon se nije javio. To je vrlo neprofesionalno, zakašnjelo i dovelo nas je u nepriličnu situaciju. Intervju mogu napraviti dvoje ljudi zajedno, onaj koji pita i onaj koji odgovara a za to je potreban fer dogovor.

Kad šaljete pitanja i čekate da vam sugovornik pisano odgovori, sva pitanja morate ‘istresti’ u komadu a onda sugovornik može procijeniti koliko je to za njega ‘tendenciozno’ ili ‘dobronamjerno’, jeste li mu naklonjeni ili niste i slične gluposti. Konačno, i to zna li uopće odgovoriti na pitanja

Evo što sam pitao novog europarlamentarca i budućeg predsjedničkog kandidata:

1/Izabrani ste za zastupnika u Europskom parlamentu. Što će biti vaš glavni posao na zasjedanjima te u radu parlamentarnih političkih skupina i odbora u Bruxellesu i Strasbourgu?

2/Rekli ste prije koji dan, onako generalno, da Europski parlament donosi odluke koje su protiv Hrvatske. Koje su to?

Goran Stanzl/PIXSELL

3/Mislite li da bi Hrvatska imala i ovakav mali rast BDP-a da nije u EU-u i da ipak ne izvlači neka sredstva iz europskih fondova?

4/Mnogi su se iznenadili visokim postotkom glasova vaše liste od gotovo 8 posto, no vi ste očekivali i da ćete dobiti čak tri zastupnika. Zamjerate li si možda da ste negdje podbacili? Zašto ipak niste ušli s dvoje ili troje zastupnika?

5/Neki dan ste rekli da ćete u EP-u biti samo dva zasjedanja, a onda ćete postati već i predsjednik Hrvatske. Za pobjedu na predsjedničkim izborima potrebni su glasovi većine birača. Kako ćete ih steći ako ste sada na 8 posto? Čime ćete ih privući?

Kolakušić bi se kao premijer bavio gospodarstvom i pravosuđem a o abortusu bi se odlučivalo na referendumu kao i o brojnim drugim pitanjima. Nema za njega neustavnih pitanja, jer je narod napisao Ustav. On ne misli da se premijer mora baviti političkim pitanjima. Zato postoje stručnjaci i – referendum

6/Iz svega što govorite proizlazi da je vaš glavni interes da postanete premijer, a uz to još i preuzmete ministarstva pravosuđa i „policije“ (kažete vi, a valjda je riječ o Ministarstvu unutarnjih poslova). Želite dakle prvo jurišati na predsjedničku funkciju, a kako ćete se onda ubaciti u trku za parlamentarne izbore?

7/Spominjali ste da bi za samo koji mjesec mogli riješiti sve koruptivne pa i druge probleme Hrvatske. Kako biste to učinili, a poštujući naslijeđenu demokratsku proceduru?

8/Rekli ste da vi imate neke informacije o razmjerima korupcije u Hrvatskoj koju naša javnost nema. Možete li javnosti priopćiti te još neke podatke koje ne znamo?

9/Bi li bili puni zatvori kad biste vi došli na vlast? Ne kažem da bi to bilo posve neopravdano, no, koliko daleko biste išli u prošlost? Biste li poništiti pretvorbu i privatizaciju iz 90-ih?

10/Nitko ništa ne zna o ostalim ljudima s vaše liste a ne smatraju niti da je baš potrebno istraživati tko je tko. Imali ste potpuno personaliziranu kampanju i kad govorite o vlastitim ambicijama, proizlazi da ćete sve učiniti potpuno sami. Može li građanin Kolakušić stubokom promijeniti nevaljalu Hrvatsku?

11/Koji bi bili vaši hitni potezi kao hrvatskog premijera, osim antikorupcijskih poteza?

12/Kakav je vaš stav o referendumskom odlučivanju? Smatrate li da postoje neka pitanja o kojima bi bilo neustavno dopustiti da narod o tome odlučuje na referendumu? Na primjer, pitanja kojim bi se umanjila neka osobna, ljudska ili pak manjinska prava?

13/Kakvu vanjsku politiku biste vodili? Politika EU-a vam izgleda nije baš sasvim po volji. Cijenite li Trumpa? Što mislite o Putinu?

Pitanja moraju doći unaprijed

Prije nešto više od dvije godine intervjuirao sam Mislava Kolakušića o pripremi lex Agrokor kojem se on žestoko protivio i još dvaput dobio od njega šire izjave za tekstove. Tako i početkom prošle godine kada je Sudačko vijeće Visokog trgovačkog suda odlučilo da je sudac Kolakušić povrijedio članak Kodeksa sudačke etike jer je u medijima komentirao svoje izuzeće u stečajnom postupku i postupku oko Agrokora, koji se vodio na Trgovačkom sudu, pa je protiv njega pokrenut stegovni postupak. Tada smo korektno surađivali.

Barem kad se intervjuiraju političari, jasno je da su življi i interesantniji intervjui kroz razgovor, stalnu interakciju, pa i onda kad sugovornik više intervenira u autorizaciji. U usmenom razgovoru neugodnija i teža pitanja rastu u nekom krešendu. Ovako, kad šaljete pitanja i čekate da vam sugovornik pisano odgovori, sva pitanja morate ‘istresti’ u komadu a onda sugovornik odmah može procijeniti koliko je to za njega ‘tendenciozno’ ili ‘dobronamjerno’, jeste li mu naklonjeni ili niste i slične gluposti. Konačno, i to zna li uopće odgovoriti na pitanja. Politički novinarski intervju nije forma u kojoj će se besmisleno postavljati neka štrc-brc pitanja i dizati sugovorniku lopticu na forehand nego način da propitate kakva su mu politička uvjerenja, gdje je ‘tanak’, može li biti vjerodostojan ili samo demagoški vrti priču i laže.Poslije nedjeljnih izbora je naravno pojava bivšeg suca Trgovačkog suda u Zagrebu Mislava Kolakušića čija je lista osvojila četvrto mjesto i gotovo osam posto glasova, a on postao zastupnik Europskog parlamenta, izazvala veliki interes medija pa se ponešto i pretjerano izvještavalo o njegovom uspjehu koji i nije novi fenomen jer smo na svakim izborima posljednjih desetak godina imali dobar rezultat neke od tzv. trećih (nesvjetonazorskih, neideoloških) opcija i one su se smjenjivale u sljedećim izborima.Svaka čast Kolakušićevoj plemenitoj namjeri da se u Hrvatskoj što brže i efikasnije obračuna s korupcijom. Dalija Orešković i Start su iz jedne druge pozicije uglavnom bili okupirani istim problemom, ali Kolakušićeve poruke su očito bile više prijemčive za onu publiku kojoj ih on upućuje i imale su know-how a taj je, ako treba – mijenjati i tisuće propisa u jednom danu.

Treba mu čestitati

Kolakušić je ovog tjedna privukao posebnu pažnju brojnim bombastičnim izjavama a imao je i nekoliko intervjua isključivo na televizijama, pa je, između ostalog, novinaru N1 Televizije kazao da namjerno laže, kad su razgovarali o tome jesu li u Švicarskoj, Nizozemskoj i Norveškoj objedinjene ministarske funkcije pravosuđa i unutarnjih poslova. Ali je i sam Kolakušić priznao da bi objedinjavanje funkcije premijera, ministra pravosuđa i ministra unutarnjih poslova u jednoj osobi bio europski ako ne i svjetski presedan. Njegovo objašnjenje zašto je to dobro je krajnje jednostavno. Pa ionako ministri moraju raditi po premijerovim naputcima pa onda je jednostavnije da poslove pravosuđa i unutarnjih poslova obavlja sam premijer!Kaže Kolakušić da bi se kao premijer bavio gospodarstvom i pravosuđem, a o abortusu bi se moglo odlučivati na referendumu kao i o brojnim drugim političkim pitanjima. Nema za njega neustavnih referendumskih pitanja, jer, tko je napisao Ustav? Narod ga je napisao, kaže. Oko svjetonazorskih pitanja ne želi se izjasniti, kaže da su to njegove osobne stvari. Zabranio bi proračunsko financiranje političkih stranaka, iako nije potpisao za referendum Živog zida jer su za njega licemjerni. „Smatram da sva pitanja u vezi mijenjanja ovog postojećeg sustava moraju biti posao referenduma“ i „političar ne smije iznositi mišljenja o tezama kojima se neće baviti“. Zapravo ne misli da se premijer mora baviti političkim pitanjima. Zato postoje stručnjaci i – referendum.Nastavci slijede, no procjenjujemo da Kolakušić neće postati ni predsjednik RH a niti hrvatski premijer. Ali je za sebe osigurao za idućih pet godina jedan od najboljih i najutjecajnijih poslova u Europi uopće. Osigurao si je to sam, bez pomoći nekog establismenta, upornošću i silnom ambicijom, učinio je to za sebe, svoju obitelj i neki svoj uži krug kojem pripada. Onih osam posto građana koji su za Kolakušića glasali dobili su, barem do sljedeće prilike, upravo onoga koga su htjeli. Na tome Kolakušiću treba čestitati.