Političko djelovanje

SVA LICA IVANA VRDOLJAKA Savezništva su prolazna, vječni su jedino – interesi

Dražen Ciglenečki

Nevjerojatna želja da HNS ugura u Vladu Andreja Plenkovića, makar zbog toga stranka pretrpjela veliku političku štetu i doživjela javnu diskreditaciju, zapravo predstavlja kontinuitet u Vrdoljakovom političkom djelovanju



U HNS-u su, naročito nakon ujedinjenja s LS 2004. , postojale dvije struje. Jedna, koju je personificirala Vesna Pusić, uglavnom se koncentrirala na promoviranje nekih građanskih vrijednosti, ljudskih prava, ravnopravnosti spolova i slično i jako su zazirali od HDZ-a. Drugoj, jačoj struji, važni su, pak, takozvani projekti, pretežno se tu misli na gradnju stanova, škola, infrastrukturnih objekata… Njih je nekad simbolizirao Radmir Čačić, a stranke desnice nisu im bauk jer, cestu se, naravno, može asfaltirati i s komunistima i s pravašima. HNS-ovoj frakciji projekti bitno je samo to da se, kako bi rekao Milan Bandić – dela.


To znači pronaći koalicijskog partnera uz čiju će se pomoć doći u poziciju da se obnaša vlast, na nacionalnoj ili lokalnoj razini, zatim rasporediti ljude na dužnosti na kojima se okreće novac, a kad opet dođu izbori reći biračima mi ne pričamo u prazno nego smo konkretno napravili to i to. Ako usput bude i određena osobna korist, tim bolje. Ivan Vrdoljak uvijek je naginjao upravo ovima kojima je na prvom mjestu delati. Shodno tome njegova nevjerojatna želja da HNS ugura u Vladu Andreja Plenkovića, makar zbog toga stranka pretrpjela veliku političku štetu i doživjela posvemašnju javnu diskreditaciju, zapravo predstavlja kontinuitet u Vrdoljakovom političkom djelovanju. Iznenađenje može biti tek diletantizam kojim je sve to skupa izvedeno.


Da su vječni isključivo interesi, da su savezništva prolazna i da za realizaciju projekata nije presudna politička orijentacija partnera, Vrdoljak je zaključio dok je početkom stoljeća u rodnom Osijeku vodio podružnicu HNS-a. – Bili smo slabi u Slavoniji, a Vrdoljak je bio jedan od rijetkih mladih ljudi u HNS-u koji je imao ambiciju i nekakav lokalni status. Praktično jedini. Naravno, budalaština je to što Vrdoljak danas govori da je HNS njegovo dijete, on je bio u Brazilu kad smo osnivali stranku. Istina je da Vrdoljaka bez HNS-a ne bi bilo, naglašava Čačić.

Nije se Vrdoljak lako probijao u osječkoj politici. Nakon što je propao na nekoliko izbora, rezigniran je razmišljao o povlačenju iz stranke i politike. Od toga ga je, kažu upućeni u HNS-u, odvratila Vesna Pusić, objašnjavajući Vrdoljaku da se »izbori dobijaju i gube, da se koplje ne baca odmah u trnje«. Krenulo mu je na izvanrednim izborima za Gradsko vijeće 2008. »The Man with the Balls«, pisalo je na predizbornom plakatu na kojem je Vrdoljak držao dvije lopte, nogometnu i košarkašku. Htio je, dakle, sugerirati da je on čovjek s petljom, odnosno, s »mudima«. Povjerovalo mu je to 8,8 posto birača, koliko ih je podržalo zajedničku listu HNS-a, HSU i još nekih manjih stranaka. Budući da se u to vrijeme gradonačelnike još nije biralo neposredno, uslijedili su pregovori. Vrdoljak se priklonio neobičnoj kombinaciji sa SDP-om i HSP-om, koja je kao gradonačelnika iznjedrila pravaša Gordana Matkovića. Oni su bili protuteža HDSSB-u.


Regrutirao da Branimir Glavaš


Ali, godinu dana kasnije stižu u Osijeku redovni izbori i Vrdoljak mijenja stranu. Regrutirao ga je Branimir Glavaš.– Odlučio sam našeg Krešimira Bubala s mjesta župana poslati na izbore za gradonačelnika, a, kako bih omekšao desničarski imidž HDSSB-a, prikačio sam mu HNS-ovca Vrdoljaka kao kandidata za dogradonačelnika. Našao sam se u veljači 2009. s Vrdoljakom u jednom osječkom kafiću, predložio sam mu suradnju i on se složio. Ruku na srce, on je seoski političar, običan blefer, ali trebala nam je za izbore ta markica HNS-a i Vrdoljak je poslužio svrsi. Sjećam se da se Vesna Pusić nešto bunila protiv toga, ali Bubalo je bio dobar sa Čačićem. Naša je opcija pobijedila na izborima i to je Vrdoljaku bila odskočna daska za nacionalnu politiku, ispričao nam je Glavaš. Sam Vrdoljak je, objavljujući koaliciju s HDSSB-om, istaknuo da je »odabrao raditi s poštenim, mladim i sposobnim, možda ne toliko politički bliskim, umjesto s amoralnim, neodlučnim i nesposobnim, a kao politički bliskim«. Bila je to poruka bloku SDP-HSLS-HSS, jer socijaldemokratkinja Biljana Borzan tvrdila je da će »Vrdoljak Osijekom hodati pognute glave jer surađuje sa strankom kojoj je na čelu optuženik za ratne zločine«.– Ista smo generacija i korektno smo funkcionirali, Vrdoljak je kao dogradonačelnik odrađivao svoj dio posla. Ali, pokazivao je ambicije za nacionalnu politiku, prisjeća se Bubalo. Koalicija HDSSB-a i HNS-a održala se do dva mjeseca prije lokalnih izbora 2013. kad ju je Vrdoljak raskinuo, jer je nagovorio Ivicu Vrkića da bude nezavisni kandidat za gradonačelnika. U međuvremenu je, na parlamentarnim izborima 2011., Vrdoljak uspio iskoračiti na nacionalnu političku scenu. Na listi Kukuriku koalicije izabran je u Sabor, a potom je preuzeo resor graditeljstva. – Moj je stav bio da Vrdoljak dođe u manje ministarstvo, graditeljstvo je administracija, nadzor, prostorni planovi. Svejedno smo postavili iza njega dvije linije ljudi, zamjenicu Anku Mrak Taritaš i Danijela Meštrića, koji znaju. Anka još nije bila članica HNS-a, pa nije mogla biti ministrica, objašnjava Čačić pozadinu Vrdoljakovog ulaska u Vladu.Nije s njim kao ministrom, veli, bio zadovoljan, ali nije ga to smetalo.

Ministar kojeg zaobilaze




– Nismo od Vrdoljaka ništa ni očekivali tako da nas nije razočarao. Primjerice, cijeli projekt legalizacije bespravne gradnje osmislio sam s Ankom, Vrdoljak s tim nije imao nikakve veze. On je pokušao provesti projekt energetske učinkovitosti, ali nije to bio u stanju, kritičan je Čačić prema Vrdoljakovim upravljačkim sposobnostima.


No, nekadašnji predsjednik HNS-a nastavio je imati glavnu ulogu u političkom usponu Vrdoljaka. Kad je presuda Čačiću za prometnu nesreću koju je izazvao u Mađarskoj postala pravomoćna u Hrvatskoj, morao je u zatvor i otvorilo se pitanje tko će iz HNS-a popuniti njegov resor gospodarstva. Izbor je pao baš na Vrdoljaka.– Što ćete kad nemate previše opcija. Kako je Vrdoljak ipak elektro inžinjer, a ministar gospodarstva je tada pokrivao i energetiku, odlučio sam se za njega. Nažalost, ništa ni tu nije pokazao. Puno je bilo brbljanja, ali od investicijskih projekata – nula. Srećom, barem sam mu ostavio sve što je bilo potrebno da bi se riješio problem brodogradnje, rezimira Čačić učinak Vrdoljaka na dužnosti na kojoj ga je naslijedio. SDP-ovci s kojima je surađivao u Vladi, nerado govore o Vrdoljaku sada kad je otišao u političku mirovinu, makar privremenu. Ali, nemaju većih primjedbi na njegov račun. Objektivno, Vrdoljak je imao posla preko glave. Tukao se s MOL-om u vezi INA-e, bavio Petrokemijom, Imunološkim zavodom, Borovom, Brodarskim institutom, Badelom, bezuspješno htio pokrenuti gradnju nekih energetskih objekata… Uspio je uvesti razdjelnike topline, ali, s obzirom da ga politički protivnici danas zbog toga napadaju, vjerojatno bi radije da nije. HDZ i Most pripisali su mu svu silu afera, najavljivali su mu da će završiti u zatvoru. Vrdoljak im nije ostao dužan, naročito je žestoko uzvračao stranci Bože Petrova. Prezirao je mostovce i oni njega. Nije, međutim, zapustio stranačku politiku. Tako je u siječnju 2014. Vrdoljak sudjelovao u isključivanju Čačića iz HNS-a.– Vraćao sam se iz kaznionice i jasno je bilo da je moj utjecaj u stranci takav da je izvjesno bilo da ću je opet preuzeti. Zato su me Vesna i Predrag Štromar izbacili na protustatutaran način. Vrdoljakova uloga u tome nije bila toliko bitna, smatra Čačić.

Vesna Pusić se umorila


Kad se on krajem 2012. povukao iz politike, na čelo HNS-a ponovno je došla Vesna Pusić i tu se zadržala do travnja 2016. Bilo joj je dosta i to je otvorilo dvojbu tko će biti novi predsjednik HNS-a, nakon što su se Vesna Pusić i Čačić godinama izmjenjivali na tom položaju. Zainteresirani su bili potpredsjednik stranke Vrdoljak i Štromar, također član užeg vodstva. U HNS-u nikad nisu imali običaj unutarstranački se natjecati i uvijek su sve rješavali dogovorom. Tako ni ovaj put nije bilo pravih izbora. Štromar je naprosto odustao i Vrdoljak je bio jedini kandidat.


– Mislim da je presudilo to što je glavni tajnik HNS-a Srećko Ferenčak stao uz Vrdoljaka. Srećko efikasno nadzire stranku i kad je Štromar saznao da je on na strani Vrdoljaka, digao je ruke od svega. Ali, da ne bude u stranci zle krvi, statutom je za Štromara uvedena dužnost zamjenika predsjednika. Tako smo se mirno posložili i krenuli dalje, rekao nam je jedan visokopozicionirani HNS-ovac.


Vrdoljak nije u startu promijenio politički smjer stranke. HNS je u koaliciji sa SDP-om nastupio i na posljednjim parlamentarnim izborima i na osnovu toga osvojio devet zastupničkih mandata. HDZ i Most sastavili su Vladu, a Vrdoljak je prednjačio u kritikama na račun Banskih dvora. Neprestano je rabio izraz Titanik Vlada. No, odnosi između HDZ-a i Mosta ubrzo su se zaoštrili. Eskaliralo je to solidariziranjem Mosta sa zahtjevom SDP-a i HNS-a za opoziv ministra Zdravka Marića i premijer je smijenio Mostove ministre. Paralelno s tim procesom odvijalo se distanciranje Vrdoljaka od SDP-a. Odjednom mu socijaldemokrati više nisu bili dobri, proglasio se liberalom i objavio da će mu na idućim parlamentarnim izborima partner biti politički srodni IDS. Potaknuo je tako nagađanja da bi koalirati mogao i s HDZ-om, čak odmah i sačuvati većinu Plenkovićevoj vladi. Vrdoljak je sve takve spekulacije rezolutno demantirao. Nebrojeno je puta u ovih mjesec i pol dana izjavio da »nema preslagivanja s HDZ-om«. Potkrijepio je to i inicijativom za glasovanje o nepovjerenju Vladi. Međutim, ispostavilo se to nakon završetka lokalnih izbora, Vrdoljak je lagao. Pregovarao je s Plenkovićem i iskamčio isprva za HNS četiri mjesta u Vladi.


Uloga Srećka Ferenčaka


– Vrdoljak i Ferenčak su dogovarali koaliciju s HDZ-om. Štromaru su za to rekli sredinom prošlog tjedna, Matiji Posavcu, predsjedniku Središnjeg odbora HNS-a, dva dana prije drugog izbornog kruga, a, recimo, Anki Mrak Taritaš uopće ne. Kasnije su tvrdili da je nisu htjeli opterećivati dok je bila u kampanji u Zagrebu, ispričao nam je HNS-ov dužnosnik kako se njegovu stranku privodilo Plenkoviću.


Ali, nije sve teklo glatko, a Vrdoljak se ponašao posve iracionalno. U nedjelju navečer, u očekivanju izbornih rezultata, izjavio je da će stranačkim tijelima predložiti da odbiju ponudu HDZ-a. U ponedjeljak je, dolazeći na sjednicu stranačkog predsjedništva, izjavio da će svoj mandat staviti na raspolaganje. Malo je kome bilo jasno što se događa. Onda je na spomenutoj sjednici uvjerljivom većinom odbačena ideja o ulasku HNS-a u Vladu. Vrdoljak je podnio ostavku.


– Na predsjedništvu su mnogi ukazivali Vrdoljaku da je nužno imati neku političku platformu ako se već želi ići u Vladu, da nije dovoljno razgovarati samo o ministrima i državnim tajnicima. Vrdoljak je rekao, u redu, napisat ćemo nešto za sjednicu Središnjeg odbora koja je bila sutradan. Bilo je to skroz neozbiljno i nije bilo šanse da koalicija s HDZ-om prođe na predsjedništvu, kazao nam je sugovornik iz HNS-a.


No, pobornici saveza s HDZ-om dobro su iskoristili dvadesetak sati do sjednice Središnjeg odbora. Opet je, čini se, presudan čimbenik bio Ferenčak.– Srećko je uvjerio Vrdoljaka da mogu pobijediti na Središnjem odboru. Aktivirali su Štromara, koji je psihički potonuo poslije predsjedništva, i rekli mu da će biti v.d. predsjednika i redom su zatim telefonski nazivali sve članove Središnjeg odbora. Prodali su im priču da će HNS nametnuti HDZ-u naše vrijednosti i politike i tako ih politički preoblikovati. Većina govornika to je ponavljala na sjednici Središnjeg odbora. Dakako, pravi motivi puno su prizemniji, uhljebljivanje. Makar je ponuda HDZ-a pala na tri ministarska mjesta, budući da su znali da im naša stranka neće donijeti svih devet zastupnika, razočaran je HNS-ovac koji je bio protivnik koalicije s HDZ-om.

U četvrtak je Plenković, svjestan da HNS nakon odluke Središnjeg odbora više nema kud, hladnokrvno srezao narodnjacima još jedan resor. I tako je Vrdoljak zbog dva mizerna mjesta u Vladi i još neodređen broj pozicija u drugom i trećem ešalonu državnog aparata, zadao možda i smrtonosan udarac vlastitoj stranci, u kojoj, k tome, više nije predsjednik. Možda će se on najesen vratiti na čelo HNS-a, ali pitanje zašto je dečko iz osječkog naselja Jug 2 napravio sve ovo vjerojatno još dugu neće dobiti smisleni odgovor. U svakom slučaju, pomogao je Plenkoviću kao što je prije devet godina Glavašu, s kojim HNS danas surađuje unutar parlamentarne većine.