Piše Tihomir Ponoš

SMIJEŠNA ZEMLJA Pored presuda kakve gledamo u Hrvatskoj, čovjeku ne treba Monty Python

Tihomir Ponoš

Ilustracija Pixabay.com

Ilustracija Pixabay.com

Sudovi su konstatirali da su optužbe tako teške i uvredljive da moraju biti kažnjene. Pored ovakvih presuda čovjeku uopće ne treba Monty Python, apsurd je svuda oko nas, a Hrvatska je smiješna zemlja



Nedavno preminuli, velik i važan, izraelski književnik Amos Oz u eseju »Pozdrav fanaticima« preporuča humor kao sredstvo za borbu protiv fanatika. Humor je taj koji fanatike razoružava, on ih ogoljuje, svodi na odgovarajuću mjeru, a sve to, naravno, ne znači da će fanatici zbog toga što su predmet šale biti manje fanatični. Humor je nešto što je za fanatike problematično, smatra Oz, a tu problematičnost detektira u tome što fanatici doduše znaju biti sarkastični, ali ne znaju se šaliti na vlastiti račun.


Naprosto, lišeni su smisla za takav tip humora, a to, pak, znači da su uvelike lišeni smisla za humor uopće jer humor veoma često počinje sa zbijanjem šale na vlastiti račun, bilo osobni, bilo identitetski. Kad smo već kod Amosa Oza, humora i zbijanja šala na vlastiti račun i identitet, nitko nije smislio toliko viceva o Židovima kao sami Židovi.


Kazna zbog satire


Mnogo od onoga o čemu piše Amos Oz može se razaznati u nedavnoj presudi sutkinje Snježane Šagud koja je (nepravomoćnom) presudom naložila News Baru da Velimiru Bujancu isplati 12.000 kuna odštete zbog satiričnog članka objavljenog 2015. godine. Bujanec, kojega je zbijanje šale na njegov račun očito jako pogodilo, iako je šala nadahnuta provjereno istinitim i sudski potvrđenim kokainskim dogodovštinama iz njegova života, je News Bar tužio zbog članaka »Hitna pomoć oživljavala Bujanca nakon vijesti o zaplijeni kokaina vrijednog 44 milijuna eura«.




Tužitelj, dakle Bujanec, je konstatirao da su navodi u naslovu i članku »netočni i uvredljivi«, a to su da su doista netočni zna svatko tko čita tekstove koje objavljuje News Bar i zna da su svi članci koje oni objavljuju netočni, a mnogi i uvredljivi. Poanta njihovih članaka nije da budu točni nego satirični, dakle da aludiranjem na stvarnost (ne stvarnošću samom) nekoga izvrgavaju ruglu i podsmjehu i da onoga koji je izvrgnut ruglu i podsmjehu to bar malo pogodi. Bujančeva tužba samo je prvi problematičan korak u tom slučaju. Mnogo problematičniji jest onaj za sada završni, a to je presuda i Bujancu dosuđena odšteta od 12.000 kuna. Ta presuda kao da baš želi dokazati da je sudstvo najslabija karika u Hrvatskoj. Sud je ustvrdio da su navodi iz članka »ne samo netočni i neistiniti« (za što nije trebao nikakav detektivski rad, to je bjelodano), »nego se istima svjesno i bezobzirno vrijeđa i kleveće tužitelja, tako da su isti izneseni na krajnje neprihvatljvi i neprofesionaan način«. Dakle, sutkinja Šagud ne samo da je odlučila kazniti zbog satire, nego se još upustila u ocjenu i kritiku uratka.


Odnio je vrag šalu, što s Bujancem što s prvostupanjskom presudom. Takve presude efikasno su sredstvo kojim se mnogima (nikada svima) stavlja brnjica kako nekoga ne bi izvrgavali ruglu, javno mu se podsmjehivali, kritizirali ga, kako bi onih koji bi mogli kazati »car je gol« bilo što manje, a takva situacija kada većina tiho i oprezno priča u svojoj kući jer se boji glasno i jasno pričati na ulicama i trgovima idealan je teren za raznorazne fanatike i divljake koji ne samo da nemaju smisla za humor, ne samo da bi drugima htjeli oduzeti humor, nego im je cilj stvoriti uniformno-monolitnu državu i društvo krojeno po svojoj fanatičnoj mjeri.


Teške duševne boli


Nije to bila jedina presuda u posljednje vrijeme koja je vrijedna satiričke žaoke. Potpredsjedniku Sabora i zamjeniku predsjednika HDZ-a Milijanu Brkiću posljednjih mjeseci baš i ne ide dobro, ali uoči Nove godine stiglo je veselje i na njegovu kućnu adresu u obliku nepravomoćne presude kojom mu se dosuđuje odšteta u visini od 15.000 kuna. Odštetu će, bude li pravomoćna, platiti nakladnik tjednika Lider, a dosuđena je zato što su u tekstu o Brkiću napisane o njemu i inače poznate činjenice. U tekstu je navedeno da je Brkić prepisao diplomski rad te da je osumnjičenima za ratni zločin dojavljivao da će ih policija uhititi.


To da je Brkić prepisao diplomski rad notorna je činjenica, čak toliko da je Brkić morao ponavljati pisanje diplomskog rada, ali bez prepisivanja. Što se tiče dojava o ratnim zločinima riječ je o tome da je Brkić 2009. godine telefonom razgovarao s pripadnicima Antiterorističke jedinice Lučko, uoči njihova uhićenja zbog sumnje da su povezani s ratnim zločinim počinjenom u Gruborima, a Brkić im je javio da će dobiti poziv na razgovor s policijom. Iz svega toga Brkić je zaključio da ga se tim tekstom i naslovom htjelo povrijediti i prikazati kao osobu koja prepisuje diplomski rad i koja osumnjičene za ratne zločine upozorava da će biti uhićeni i sve to je kod njega proizvelo teške duševne boli. Hrvatsko sudstvo u ta je dva slučaja nepravomoćno briljiralo. U prvom slučaju kaznilo je News Bar zato što je iznosio neistinu, nešto što činjenično nije točno, a sam News Bar ne samo da je znao da iznosi nešto što činjenično nije točno, nego je i sve obavijestio da on iznosi i objavljuje samo ono što činjenično nije točno i istinito, te da je objava nečega netočnog i neistinitog svrha i smisao News Bara. U drugom slučaju nakladnik Lidera nepravomoćno je stradao zato što je iznosio istinite i točne podatke, a upravo su iznošenje i objavljivanje istinitih i točnih podataka svrha i smisao Lidera.


Sudačke vragolije


No, tu nije kraj vragolijama hrvatskoga sudstva, jer osim nepravomoćnim postoje i pravomoćne vragolije. Prije nekoliko mjeseci saznali smo da će sudac splitskog Županijskog suda i član DSV-a Neven Cambi od Jutarnjeg lista doboti 50.000 kuna odštete, i on je patio od duševnih boli, a ta je bol izazvana intervjuom u kojem on nije ni spomenut. I iako nije bio vrijedan spomena u intervjuu, vrijedan je odštete koja je ekvivalent od gotovo 17 minimalnih plaća u Hrvatskoj.


Cambija je zabolio autorizirani intervju s Nikolom Grmojom iz Mosta u kojem je Grmoja govorio i o stanju u pravosuđu i ulozi DSV-a o kojemu se nije izrazio pohvalno, dapače kazao je da je DSV izvor korupcije. Nije pomoglo ni to što je Grmoja na sudu kazao da je intervju autorizirao i da iza onoga što je rekao i autorizirao stoji. Sudovi, prvostupanjski u Splitu i drugostupanjski u Zagrebu su konstatirali da su optužbe tako teške i uvredljive da moraju biti kažnjene.


Pored ovakvih presuda čovjeku uopće ne treba Monty Python, apsurd je svuda oko nas, a sudstvo potvrđuje da je Hrvatska smiješna zemlja, ali zato nudi neslućene mogućnosti.