ZAGREB – Vlasti tvrde da se životni standard hrvatskih građana neprekidno poboljšava. Kao obrazloženje navode plaće koje rastu već gotovo pet godina, što pomaže i povećanju potrošnje u hrvatskim kućanstvima. Međutim, stvari nisu ružičaste jer usporedivi podaci Državnog zavoda za statistiku (DZS) ukazuju na to da se životni standard hrvatskih građana u posljednjem desetljeću blago pogoršao. Cijene su rasle brže od rasta njihovih primanja.

Na prvi pogled moglo bi se reći da se standard u Hrvatskoj popravio jer je prosječna plaća u posljednjem desetljeću porasla za 1.064 kune, ili 20,5 posto. Godine 2008. iznosila je 5.178 kuna, a 2018. popela se na 6.242 kune. No, kad se rast nominalnih plaća usporedi s inflacijom, dobiva se drukčija slika.

Prenizak rast

Od kraja 2008. do kraja 2018. potrošačke cijene porasle su 12,5 posto, prema kalkulatoru DZS-a. To zapravo znači da je rast cijena više nego prepolovio vrijednost rasta nominalnih plaća. Drugim riječima, u tih 11 godina prosječne plaće realno su porasle jedva osam posto. Štoviše, kad se taj rast plaća usporedi s potrošnjom hrvatskih kućanstava, pozitivna slika odjednom se pretvara u hladan tuš. Hrvatske obitelji danas realno troše manje nego 2008. godine.

Primjerice, godišnja potrošnja hrvatskog kućanstva 2017. bila je za 8.006 kuna veća nego 2008., što je skok od 10,7 posto. Porasla je sa 74.524 na 82.530 kuna, prema podacima DZS-a. Međutim, inflacija je u tih deset godina bila brža. Iznosila je barem 11,6 posto, što znači da je rast cijena pojeo to nominalno povećanje. Hrvatska kućanstva danas realno raspolažu s malo manje novca za potrošnju nego prije krize, što znači da im je životni standard u prosjeku oslabio. Siromašniji su čak i u usporedbi s 2006. godinom.

DZS još nema podataka o potrošnji kućanstava za prošlu godinu, u kojoj je rast plaća usporio, dok je inflacija ubrzala tempo. Može se pretpostaviti da se hrvatska potrošnja ni lani nije oporavila u odnosu na godine prije krize. Iako je promet u trgovinama na malo u veljači ove godine poskočio za rekordnih 8,7 posto, još nismo dosegnuli razinu maloprodaje kakvu smo imali 2008. godine, prema podacima Hrvatske gospodarske komore. Prema riječima Krešimira Severa, predsjednika Nezavisnih hrvatskih sindikata (NHS), problem je u tome što gospodarstvo Hrvatske zaostaje za svima. Naše stope ekonomskog rasta su preniske.

– Političari nas uvjeravaju da stalno živimo sve bolje, ali to je nerealna slika – kaže Sever. To traje godinama. Jedan je ministar građane čak uvjeravao da žive bolje, ali da to oni ne primjećuju – sjeća se Sever. Statistika, kaže, može davati pogrešnu sliku stanja ako se ne uzmu u obzir svi elementi koji čine mozaik.

Primjerice, kaže Sever, najčešće se govori o tome da su prosječne plaće porasle. Međutim, manje se govori o tome da više od polovine hrvatskih radnika dobiva plaće niže od prosjeka. Srednja plaća (medijan) u Hrvatskoj kreće se zapravo na razini od oko 5.400 kuna, što znači da 50 posto zaposlenih prima iznose niže od toga, a 50 posto više. Osim toga, sve izmjene poreza na dohodak, koje su vlade provodile u posljednjih nekoliko godina, išle su ponajprije u korist zaposlenih s najvišim plaćama.

Dodatna nevolja

– Također, treba imati na umu da kućanstva svoju godišnju potrošnju od prosječnih 82,5 tisuća kuna ne pokrivaju samo iz plaća, mirovina i socijalnih davanja, nego znatnim dijelom i doznakama koje naši radnici u inozemstvu šalju obiteljima u domovini – dodaje Sever. Da nema tih doznaka iz inozemstva, kaže, stvari bi izgledale još gore.

Potvrđuju to i podaci Hrvatske narodne banke prema kojima godišnje doznake građana iz inozemstva iznose oko 16,5 milijardi kuna, odnosno više od 2,2 milijarde eura. Prema procjenama ekonomista, te doznake povećavaju našim kućanstvima iznos za potrošnju za oko 10 posto. Naravno, riječ je o prosjeku jer doznake dobiva manji dio stanovništva. Brojne obitelji svoj standard popravljaju iznajmljivanjem soba turistima. No mnoštvo građana nema prihoda ni od turizma, niti od doznaka.

– Kad se sve zbroji, prosječnoj hrvatskoj obitelji nedostaje oko 25 posto novca da bi mogla pokriti svoje redovite mjesečne rashode – kaže Krešimir Sever, pozivajući se na procjene sindikata. To ne znači da sve te obitelji odlaze u minus. Da bi spojili kraj s krajem, građani najčešće preraspodjeljuju svoje izdatke, pri čemu često štede i na hrani – upozorava predsjednik NHS-a.

Dodatna nevolja je u tome što čak 29 posto izdataka prosječnog hrvatskog kućanstva odlazi na hranu i bezalkoholna pića. To je dva i pol puta više od prosjeka kućanstava u članicama Europske unije, koji iznosi 12,2 posto, prema podacima Eurostata za 2017. godinu. Ne treba zaboraviti da su cijene hrane i bezalkoholnih pića u Hrvatskoj samo 3 posto niže od prosjeka EU-a, dok su plaće u razvijenim zemljama dva-tri puta više od hrvatskih. Cijene obuće u Hrvatskoj također su na europskoj razini – samo tri posto niže od prosjeka Unije – dok su odjeća i potrošačka elektronika skuplje.

Manja potrošnja

Hrvatskim kućanstvima život olakšavaju razmjerno niske cijene struje, plina i ostalih komunalnih usluga, zbog čega je ukupna razina cijena u našoj zemlji za trećinu niža nego u Europskoj uniji, prema Eurostatu.

Međutim, dok je prosjek cijena u Hrvatskoj 33 posto niži, relativna potrošnja po stanovniku je 38 posto manja od prosjeka EU-a. Gora od Hrvatske prema potrošnji stanovnika samo je Bugarska, nakon što je Rumunjska 2016. pretekla našu zemlju. Stanovnici Poljske, Mađarske, Rumunjske i Litve troše razmjerno više od onih u Hrvatskoj, a cijene u tim zemljama niže su nego kod nas, prema Eurostatu.

Ukratko, 11 novih srednjoeuropskih članica EU-a gospodarski brže napreduje od Hrvatske. Plaće u Češkoj, Poljskoj, Mađarskoj i Rumunjskoj već od početka 2017. ubrzano rastu po nominalnim stopama od 7 do 15 posto godišnje. Naša zemlja tone na dno Europske unije, uz pad životnog standarda i rastuće iseljavanje. Prema procjenama Europske komisije, Hrvatska se tako sporo razvija da će tek na kraju ove godine dostići razinu gospodarstva i potrošnje građana, kakvu je imala 2008. godine, prije početka krize.