ZAGREB Ni predstavljanje rezultata istraživanja o diskriminaciji kojega je proveo ured pučke pravobraniteljice nije prošlo bez osvrta na ustaški pozdrav »za dom spremni«.

Dapače, kratkim osvrtom na taj pozdrav pučka pravobraniteljica Lora Vidović započela je događaj. Kazala je da se istraživanje predstavlja javnosti u vrijeme kada je ustaški pozdrav »za dom spremni« ponovno učestao u javnosti usprkos sudskoj praksi i međunarodnim dokumentima koje je Hrvatska potpisala, a koji jamče slobodu i jednakost. To je pozdrav režima koji je bio utemeljen i na diskriminaciji, a vrijednosti koje je Hrvatska prihvatila prihvaćanjem međunarodnih dokumenata treba primijenjivati svugdje, neovisno o tome radi li se o Jasenovcu, Novskoj, Zagrebu ili Splitu.

– Ovako se i branitelji dovode u vezu s režimom koji je utemeljen na diskriminaciji, kazala je Vidović dodavši da braniteljima trebamo biti zahvalni.

Pučka pravobraniteljica podsjetila je da je lani njen ured po prvi put najviše pritužbi zaprimio upravo zbog diskriminacije, u prosjeku malo više od jedne dnevno, a ove godine taj je trend nastavljen.

Probleme ured pučke pravobraniteljice evidentira i u propisima, ne samo u praksi, a kao pozitivan primjer Vidović je navela to što su na preporuku njenog ureda osobe starije dobi uvrštene u Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji.

Istraživanje, provedeno na tisuću ispitanika koncem prošle godine, je pokazalo da je u posljednjih pet godina, a najčešća područja diskriminacije su rad i zapošljavanje te zdravstvena zaštita.

To je nešto manje nego 2012. kada je provedeno usporedivo istraživanje (prvo je provedeno 2009.), a ono što brine jest činjenica da čak 64 posto onih koji smatraju da su bili diskriminirani nisu potražili pomoć.

Od onih koji nisu zatražili pomoć njih 45 posto tako je postupilo jer smatraju da time ne bi ništa postigli, a 18 posto je strahovalo zbog mogućeg dodatnog pogoršanja situacije. Najviše ispitanika, svaki peti, smatra da su Romi najdiskriminiranija skupina.

Slijede pripadnici seksualnih manjina (11 posto), nešto više od osam posto anketiranih navodi da su najdiskriminiraniji siromašni i osobe s invaliditetom, a na petom su mjestu Srbi za koje 4,6 posto navodi da su najdiskriminiraniji.

Stav o Romima kao najdiskriminiranijima ne čudi budući da je iz istraživanja jasno da je i socijalna distanca prema njima dosta velika. Više od 48 posto anketiranih potpunom se ili uglavnom slaže s time da Romi žive od socijalne pomoći i ne žele raditi, a svakom četvrtom ispitaniku bio bi, da imaju vlastitu tvrtku, problem zaposliti Roma.

Relativno velika socijalna distanca, mogući preduvjet diskriminacije, postoji i prema beskućnicima i azilantima. Svaki treći ispitanik tvrdi da ne bi bilo dobro zapošljavati azilante, a svaki četvrti da su beskućnici ljudi koji ne žele raditi te da su sami krivi za svoju situaciju.

Nije jednostavno biti ni običan član sindikata. Naime, gotovo dvije petine anketiranih tvrdi da članovi sindikata samo stvaraju probleme. Prvi na listi diskriminatora su »osobe, pojedinci« s 27,9 posto, a slijede poslodavci s 20,9 posto. No, zapravo je najveći diskriminator država jer kada se zbroji više kategorija (vlada, državne institucije, sudovi, policija, lokalne jedinice) dobije se oko 30 posto. Ni mediji nisu za podičiti se jer svaki deseti ispitanik tvrdi da su upravo oni ti koji diskriminiraju.