Nasilje u porastu

Poruka svima koji su bili protiv Istanbulske – broj ubijenih žena raste iz godine u godinu

Kim Cuculić

Kristina Krupljan jedna je u nizu brojnih žrtava – i zbog nje i svih ostalih žena nužna je ratifikacija tako važnog dokumenta

Kristina Krupljan jedna je u nizu brojnih žrtava – i zbog nje i svih ostalih žena nužna je ratifikacija tako važnog dokumenta

Kristina Krupljan je, nažalost, postala dio crne statistike koja pokazuje da su u posljednjih 15 godina u Republici Hrvatskoj ubijene 324 žene, od toga njih 17 u 2016. godini te 15 u 2015.



Trudnu Kristinu Krupljan, zadavši joj 88 uboda nožem, brutalno je ubio njen bivši partner David Komšić. Sutkinja Županijskog suda u Zagrebu Sanja Mazalin, koja je Komšića u prvostupanjskoj presudi osudila na 30 godina zatvora, sada je zbog opasnosti od obitelji osuđenog morala dobiti policijsku zaštitu. Kristina Krupljan nije dočekala ni 19. rođendan ni rođenje svoga djeteta, umrijevši ispred kućnog praga od ruke nekadašnjeg dečka koji joj je godinama prijetio i pratio je. Obitelj ubijene pita se je li se njezina smrt mogla spriječiti, a Kristinina majka izjavila je: »Policija nije ništa radila, jer njegova obitelj ima novaca. Da je policija nešto napravila, ne bi do toga došlo.«


Nakon što je pročitala obrazloženje presude, sutkinja Mazalin kazala je kako sudsko vijeće na čelu s njom upućuje i poruku koja bi trebala poslužiti kao generalna prevencija te pokazati svima da će počinitelji zločina biti pravično kažnjeni:


– Kad se odmaknemo od stručnih objašnjenja, ovo je velika tragedija. Ovo je strahota. Tragedija je i što je tu mladu djevojku, koja je nosila još jedan život u sebi, života lišio jedan mladi čovjek. Taj čin je zavio u crno ne samo njenu i njegovu obitelj, već i cijelo društvo. Svaki ovakav zločin ostavlja tragove na sve nas. Živjeti u ovakvom društvu nitko ne želi. Ako želimo pošten svijet, gdje nulta tolerancija nije samo slovo na papiru, onda trebamo reći da je ključna uloga roditelja da djecu odgajaju. A pogotovo tinejdžere, koje nije dobro preliberalno odgajati.




Djeci je nužno postaviti granice. Kad svi uočimo neki problem, neku agresiju, nemojmo je ignorirati. Nemojmo zataškavati probleme. Probleme treba realno sagledati i reagirati. U današnje vrijeme kad je uspjeh prihvatljiv jedino kad dolazi preko noći, mladima trebamo ukazivati na ono što je dobro i ispravno, na nužnost tolerancije prema različitim stavovima. Nikad ne tolerirajmo nasilje. Ni doma, ni u obitelji, ni na poslu, nigdje. Došlo je do ozbiljnih anomalija u sustavu i ozbiljnih poremećenosti u društvu – zaključila je sutkinja obrazloženje presude.


U posljednjih 15 godina u Hrvatskoj ubijene 324 žene


Kristina Krupljan je, nažalost, postala dio crne statistike koja pokazuje da su u posljednjih 15 godina u Republici Hrvatskoj ubijene 324 žene, od toga njih 17 u 2016. godini te 15 u 2015. Prosječno je u Hrvatskoj godišnje ubijeno 20 do 25 žena. I dalje je na prvom mjestu fizičko nasilje u obitelji u kojem prednjače muškarci, a odmah iza njega je psihičko nasilje. Najveća skupina žrtava su žene i to najviše u dobi između 31 i 50 godina. Od 2012. do 2016. ubijene su 72 žene od bliskih muških osoba, a femicid u Hrvatskoj čini od 25 do 30 posto svih ubojstava. Povećanje broja ubojstava žena ukazuje na to da zakonske, pravosudne, medijske te druge obrazovne i edukacijske mjere suzbijanja nasilja prema ženama ipak nisu polučile željenim rezultatima u smislu smanjenja broja slučajeva nasilja prema ženama s najgorim ishodom, već naprotiv – brojke ubijenih žena rastu.


U tom je kontekstu bitno iznova naglasiti važnost Istanbulske konvencije, koja pruža put za izgradnju učinkovitije zaštite i promjenu sustava u borbi protiv nasilja prema ženama, a oko koje se u Hrvatskoj i dalje »lome koplja«. Tijekom saborske rasprave o Konvenciji, premijer Andrej Plenković podsjetio je da je u posljednje tri godine ubijena 91 žena. U većini slučajeva žene su ubile bliske osobe i njihovi partneri. Registrirano je više od 500 slučajeva nasilja u obitelji, a u 81 posto slučajeva žrtve su žene. Zato su nužni bolja zaštita žena i stroži progon počinitelja.


Rodna ideologija


Bez obzira na dramatične podatke o nasilju nad ženama i argumente koji govore u prilog ratifikaciji Istanbulske konvencije, njeni protivnici i dalje se bune zbog navodnog uvođenja »rodne ideologije« o čemu u Konvenciji nema ni riječi. Zato ponovimo još jednom, radi se o Konvenciji Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. U trenutku pisanja ovog teksta još ne znamo kako će u Hrvatskoj završiti priča oko Istanbulske konvencije, no valjalo bi podsjetiti na neke od razloga zašto je važno da se ona ratificira. Svrha ove Konvencije je zaštititi žene od svih oblika nasilja te spriječiti, progoniti i ukloniti nasilje nad ženama i nasilje u obitelji; pridonijeti suzbijanju svih oblika diskriminacije žena i promicati punu ravnopravnost žena i muškaraca, uključujući i osnaživanje žena; izraditi sveobuhvatni okvir, politike i mjere za zaštitu i pomoć svim žrtvama nasilja nad ženama i nasilja u obitelji; promicati međunarodnu suradnju radi suzbijanja nasilja nad ženama i nasilja u obitelji; pružiti potporu i pomoć organizacijama i tijelima nadležnim za provedbu zakona učinkovitom suradnjom radi usvajanja sveobuhvatnog pristupa suzbijanju nasilja nad ženama i nasilja u obitelji.


Posebno je važan dio Konvencije koji se odnosi na prevenciju, pa se navodi da će stranke poduzeti potrebne zakonodavne ili druge mjere za uspostavljanje ili pružanje potpore programima usmjerenim podučavanju počinitelja nasilja u obitelji usvajanju nenasilnog ponašanja u međuljudskim odnosima u cilju sprečavanja daljnjeg nasilja i promjene nasilnih obrazaca ponašanja. Stranke će također osigurati da sigurnost, potpora i ljudska prava žrtava budu od primarne važnosti, te da, kad je to primjereno, ovi programi budu uspostavljeni i provedeni u uskoj koordinaciji sa specijaliziranim službama pružanja potpore žrtvama.


Konvencija definira i niz zaštitnih mjera


Bitno je i što se u okviru materijalnog prava žrtvama osiguravaju odgovarajuća građanskopravna sredstva protiv počinitelja, a predviđena je i naknada štete. Tako žrtve imaju pravo traženja naknade štete od počinitelja za bilo koje od kaznenih djela utvrđenih Konvencijom: odgovarajuća naknada štete od države dodjeljuje se onima koji su pretrpjeli teške tjelesne ozljede ili oštećenje zdravlja, u mjeri u kojoj ta šteta nije pokrivena iz drugih izvora kao što su počinitelj, osiguranje ili državna sredstva za zdravstvo ili socijalnu skrb. To ne sprečava stranke da zatraže povrat dodijeljene naknade od počinitelja, sve dok se pridaje dužna pažnja sigurnosti žrtve. Konvencija definira i niz zaštitnih mjera kako bi se zaštitila prava i interesi žrtava, a posebno se osigurava njihova zaštita – kao i zaštita njihovih obitelji i svjedoka – od zastrašivanja, osvete i ponovne viktimizacije.


Pojašnjavajuće izvješće Istanbulske konvencije još jednom naglašava da je nasilje nad ženama, uključujući i obiteljsko nasilje, jedan je od najtežih oblika rodno utemeljenog kršenja ljudskih prava u Europi koji je još uvijek obavijen šutnjom. Obiteljsko nasilje – nad ostalim žrtvama poput djece, muškaraca i starijih osoba – također je prikriven fenomen koji pogađa previše obitelji da bi se mogao ignorirati. Podaci o učestalosti pojave za Europu ne postoje, ali mnoge zemlje članice provode sve učestalija istraživanja kako bi izmjerile opseg nasilja nad ženama u svojoj zemlji.


Iako se metodologije razlikuju, pregled tih istraživanja sugerira da je u državama jedna petina do jedne četvrtine žena iskusila fizičko nasilje najmanje jednom tijekom svoje odrasle dobi, a više od jedne desetine pretrpjelo je seksualno nasilje koje je uključivalo primjenu sile. Brojke za sve oblike nasilja, uključujući i uhođenje, dosežu 45 posto. Većinu takvih nasilnih djela čine muškarci u svojoj neposrednoj društvenoj okolini, najčešće partneri ili bivši partneri. Kristina Krupljan jedna je u nizu brojnih žrtava – i zbog nje i svih ostalih žena nužna je ratifikacija tako važnog dokumenta.