S HRT-a ne odlaze samo lica s ekrana, već i stručnjaci svake vrste / NL arhiva
Miješanje Vlade u javnu televiziju HRT i dalje predstavlja stvarni problem koji ograničava nezavisnost medija, poručili su Reporteri bez granica. Sjednice Vijeća postale su žrtvom slabo napisanih zakona, a više nitko ne propitkuje lošu poslovnu politiku, pa ni Sabor kojem HRT polaže račune
ZAGREB »Miješanje Vlade u javnu televiziju HRT i dalje predstavlja stvarni problem koji ograničava nezavisnost medija – HRT je očito pod političkim pritiskom. Interesne skupine pokušavaju utjecati na uredničku politiku i miješaju se u njezinu upravu«, stoji, među ostalim, u godišnjem izvješću Reportera bez granica o slobodi medija u svijetu u kojem je Hrvatska zauzela 69 od 180 mjesta.
Ocjena stanja na HRT-u, konstatacija kako pupčana veza između javnog servisa i politike ne da nije nestala, nego je nikad jača, u neka davna vremena izazvala bi čelne ljude HRT-a makar na simboličnu reakciju.
Ovaj put mahom muk, kako onaj javnosti, tako, dakako, i čelnika javnog servisa. Na muk su nas vodeći ljudi HRT-a jednostavno navikli, borci za neovisnost javnog servisa izgubili su volju za borbom, a kad se štogod i pita HRT, odgovori su od male i nikakve koristi. Uostalom, odgovore na svoja pitanja ne dobiju ni oni koji bi silom funkcije morali doznati ono što ih zanima, recimo članovi Programskog vijeća HRT-a.
Arogantski odnos
Sjednice Vijeća odavno su postale žrtvom slabo napisanih zakona zbog kojih je utjecaj Vijeća nikad manji, a ignorantski odnos Uprava HRT-a naspram vijećnika nikada veći, činjenice da se sjednice održavaju taman toliko rijetko da se svaki put nakupi previše tema, baš kao i istine da su rasprave duge i široke taman toliko da se otupi svaka polemička oštrica. No, katkada postavljeno pitanje makar naznači neke neuralgične točke prisavskog pogona, pogona za koji, a to uvijek valja ponavljati, svatko od nas uredno mjesečno izdvaja 80 kuna.
Zadnja sjednica Programskog vijeća tako je barem jasno pokazala od kojeg se to pitanja, slikovito rečeno, na stražnje noge diže ravnatelj programa HRT-a Renato Kunić.
– Što će kuća napraviti glede sve većeg odlaska ljudi s HRT-a – pokušala je pitati vijećnica Maja Sever, uz napomenu da ne odlaze samo lica s ekrana, već i HRT-u itekako potrebni stručnjaci svake vrste.
– Obavješćujemo vas kako su navodi o sve većemu odlasku kadrova netočni jer službeni podaci pokazuju da je kretanje broja radnika na razini dosadašnjih godina – kazuju, međutim, s HRT-a.
Sporni serijal
Ništa manje teško, ako ne i teže, čelništvu HRT-a nije, za spomenute sjednice, na želudac palo ni pitanje vezano uz dokumentarni serijal »Je li moglo drugačije?«, čija je nakana rasvijetliti doba od privatizacije i pretvorbe. Po kojem je natječaju serijal otkupljen, koliko košta, zbog čega se preferira vanjska prizvodnja na štetu one u kući, pitali su vijećnici. Pritom su doajeni poput Nede Ritz primijetili kako se radi o temi za koju unutar HRT-a postoje nesumnjivi stručnjaci, a dobili smo film u kojem se »samo reda glave za glavom«.
– Ističemo kako spomenuto audiovizualno djelo nije odabrano putem izravnoga poziva, nego na javnome pozivu za nabavu audiovizualnih djela od neovisnih proizvođača za 2017. godinu na kojemu je zaprimljeno ukupno 266 ponuda od 86 neovisnih proizvođača te kako Hrvatska radiotelevizija putem spomenutih javnih poziva ne naručuje određenu temu djela, nego propisuje žanrove koje namjerava otkupiti. Dokumentarna serija »Je li moglo drugačije?« zadovoljila je sve potrebne kriterije za odabir i nabavljena je u skladu s propisanom procedurom te uz manje zahtjeve za doradu, što je dobavljač na vrijeme učinio. Otkupljena je zbog programskoga interesa te zbog toga što unutar HRT-a u tomu trenutku nije bilo ponuda za pripremu takve vrste djela. Arhivske materijale upotrebljene u spomenutoj seriji neovisni je proizvođač otkupio od HRT-a prema propisanim procedurama i cjenicima – vele na to s HRT-a, makar to još uvijek ne objašnjava zbog čega je serijal morao biti kupljen, odnosno tko to priječi urednicima da određenu temu naruče od svojih, pa još za temu verziranih ljudi.
Tko će se sjećati?
A ono što se pitalo nije, ali je ovaj tren i ponajveća prisavska intriga, je ono zbog čega je poništen mjesecima vođen javni natječaj za glavne urednike i urednike programa te za glavnoga urednika mrežnih stranica i nelinearnih medijskih usluga!? Pitanje je čim zanimljivije ako se zna da su »novi« urednici već radili svoj posao za »stare« plaće, jer takvih radnih mjesta u Pravilniku o plaćama nije bilo, te da su donosili i neke važne ljudske i kadrovske odluke. Zna se i da svi natječaji nešto koštaju, ali nitko, koliko je znano, ne postavlja pitanje nesavjesna poslovanja. Ne zna se zato kada će biti raspisan novi natječaj.
Uglavnom, kad se i ovo malo pobroji, jasno je da su Reporteri bez granica zapravo bili blagi. Lako za utjecaj politike, na to smo navikli, ali da više nitko ne propitkuje baš ništa, pa ni taj Sabor kojem HRT polaže račune, kao da je stanje stvari beprijekorno, to već brine. Ovom HRT-ovom vodstvu uspjelo je ono što su mnoga vodstva prije njih tako žarko željela, dobili su šutnju, izvana i iznutra. Taman da vrijeme uradi svoje, kako je uvijek radilo za HRT-ove Uprave. Do neke nove sjednice Programskog, ili već nekog vijeća, tko će se sjećati natječaja, ili sindikalnih letaka razasutih po Prisavlju u kojima se tvrdi i to da odlukom Uprave najveća novinarska plaća ne može biti veća od koeficijenta 12, što nosi oko 12.000 kuna, dok plaća rukovoditelja može biti i dva puta veća, a tako, priča se, baš nikada nije bilo.
