RIJEKA - Ovo što sada pokušava Zoran Milanović, bivši premijer i čelnik SDP-a, koji se nakon dvostrukog poraza na parlamentarnim izborima 2015. i 2016. godine povukao iz aktivne politike, na ovim je prostorima u posljednje vrijeme uspjelo jedino Borutu Pahoru.

Premda ga smatraju jednim od najneuspješnijih slovenskih premijera od osamostaljenja, Pahor je koncem 2012. godine u drugom krugu predsjedničkih izbora nadmoćno pobijedio Danila Türka, nastavivši političku karijeru kao predsjednik države.

Na rubu sloma

Pahor je, baš kao i Milanović, napustio premijersku dužnost teško poražen. I jednome i drugome presudile su pogrešne odluke u vrijeme velike gospodarske i financijske krize, iako se Pahorova i Milanovićeva vlada nisu kronološki preklapale. Pahorova je vlada svoj mandat prijevremeno okončala u vrijeme kada je Milanovićev premijerski mandat počinjao, ali je i gospodarska kriza u Hrvatskoj trajala puno dulje nego u Sloveniji, pa su njezine posljedice bile podjednako porazne i za Pahorovu i za Milanovićevu vladu.

Gospodarska kriza kulminirala je u najgorem trenutku za Pahora, dok se njegova vlada intenzivno bavila blokadom hrvatskih pristupnih pregovora i ucjenom Hrvatske zbog slovenskog teritorijalnog izlaza na otvoreno more. Dok je Pahor želio ostati upisan u slovensku povijest kao političar koji se izborio za taj famozni izlaz, gospodarska se kriza produbljivala. Zato će upravo u Pahorovom premijerskom mandatu Slovenija u samo nekoliko godina prijeći put od najuspješnije tranzicijske zemlje do zemlje koja je u jednom trenutku bila na ivici potpunog financijskog sloma.

Nakon pada njegove vlade i teškog poraza na parlamentarnim izborima, koji su u Sloveniji i Hrvatskoj održani na isti dan, 4. prosinca 2011. godine, Pahor je u manje od godinu dana politički rehabilitiran izborom na predsjedničku dužnost. Pahor je brzo ponovno stekao povjerenje slovenskih birača i s lakoćom pobijedio hladnog i distanciranog Türka, što možemo objasniti činjenicom da u tom trenutku još nisu bili poznati svi razmjeri štete koju je napravio, ali i njegovim karakterom, koji je potpuno suprotan karakteru Zorana Milanovića.

Deda ustaša

Za razliku od Milanovića, koji je nakon smrti Ivice Račana i preuzimanja SDP-a bio fokusiran na osvajanje premijerske dužnosti, Pahoru je puno više odgovarala predsjednička dužnost. Njegov politički moto je kompromis, dok je Milanović konfliktan političar, čiji će premijerski mandat ostati upamćen po znamenitoj izjavi; ili mi ili oni.

Zanimljivo je da su i Pahor i Milanović pokušali pridobiti i dio desnog biračkog tijela. Milanovićev pokušaj, kada se pokušao približiti vođama šatoraškog prosvjeda, završio je katastrofalno. Njegovi sugovornici objavili su snimku zatvorenog sastanka na kojem je Milanović šovinističkim rječnikom pljuvao po BiH i Srbiji i sjetio se »dede ustaše«, što je bio jedan od razloga njegova poraza na izborima. Pahorov pokušaj bio je uspješniji.

On nikad nije skrivao opčinjenost desničarskim liderom slovenske opozicije Janezom Janšom, uporno zagovarajući suradnju vlasti i opozicije, iako Janša, političar snažnog ega i destruktivnog karaktera (po čemu je sličan Milanoviću), u pravilu odbacuje suradnju sa slovenskim vladama lijevog centra. Upravo zahvaljujući upornoj Pahorovoj politici kompromisa prije nekoliko godina dovršen je projekt pokapanja žrtava Hude jame u Mariboru, što su mu i desni birači honorirali na izborima.

Pahor se biračima uspio predstaviti kao slovenski domoljub, za razliku od Milanovića, iako pritom valja priznati da je Pahoru bilo lakše jer je utjecaj Crkve u Sloveniji manji nego u Hrvatskoj, a Slovenija nema ni desničarske braniteljske falange. Pahora, koji je kao student zarađivao baveći se manekenstvom, prozvali su »kraljem Instagrama« i Barbikom. Za razliku od »tvrdog« Milanovića, Pahor je krajnje prilagodljiv populist, koji se nastoji dopasti biračima, koji mu zato sve opraštaju. Što hrvatski birači misle o Milanovićevim pogreškama, tek ćemo doznati.

Generacijski bliski, politički različiti

Iako je Pahor, koji je u studenome pretprošle godine osvojio i drugi predsjednički mandat, samo tri godine stariji od Milanovića, generacijska bliskost jedino je što povezuje dvojicu političara. Slovenski predsjednik ima puno više političkog iskustva od Milanovića.

Pahor postaje zastupnik u tadašnjoj slovenskoj skupštini već 1990. godine, a 1997. godine postaje čelnik slovenskih socijaldemokrata. Nekoliko godina kasnije izabran je za predsjednika slovenskog parlamenta, a bio je i zastupnik u Europskom parlamentu.