Odjeci minhenske presude Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču među glavnim su temama predizborne kampanje. I Andrej Plenković i Zoran Milanović o tome su u petak najžustrije debatirali. Jedan dio ove rasprave odnosi se na eventualni Perkovićev doprinos osnivanju HDZ-a, a Plenković je prije četiri dana ustvrdio da su mu veterani njegove stranke rekli da nekadašnji visokopozicionirani pripadnik Službene državne sigurnosti nije u tome imao nikakvu ulogu.

Sadržaj »Predstavke«

No, postoje svjedoci koji raspolažu i s drukčijim podacima. Krunislav Olujić učlanio se u HDZ 1992. i tijekom devedesetih godina obnašao je niz visokih državnih dužnosti. Tako je 1994., u vrijeme poznate »Predstavke« trojice djelatnika SIS-a u kojoj je središnje mjesto imao upravo Perković, Olujić bio predstojnik Ureda za nacionalnu sigurnost. Kako se to savjetodavno tijelo predsjednika Republike bavilo »usmjeravanjem, nadziranjem i usklađivanjem« hrvatskog obavještajnog sustava, predsjednik Franjo Tuđman imenovao je Olujića šefom komisije koja je istraživala tvrdnje iz »Predstavke« i njezinu pozadinu. Olujićev je zamjenik bio Miroslav Tuđman, tada ravnatelj HIS-a, a članovi te komisije bili su još i Ivić Pašalić, predsjednikov savjetnik za unutarnju politiku te Mate Laušić, načelnik uprave Vojne policije.

U »Predstavci«, koju su SIS-ovci Antonio Lekić, Nikola Krišto i Ivica Drviš dostavili saborskom Odboru za nacionalnu sigurnost, Perkoviću su se pripisivala brojna kaznena djela, od povezanosti s čistim kriminalom do organiziranja ubojstava hrvatskih emigranata, uključujući i Stjepana Đurekovića. Zbog tog je atentata Lekić protiv Perkovića podnio i kaznenu prijavu, ali ju je Državnu odvjetništvo 1997. odbacilo. Prošle godine je Lekić svjedočio na procesu u Münchenu i tom je prilikom rekao da je s kolegama nalog za obradu Perkovića dobio od ministra Gojka Šuška, čiji je Perković bio savjetnik, i pomoćnika ministra obrane Gorana Dodiga. Informacije do kojih su došli o Perkoviću, trojica SIS-ovaca su, između ostalog, poslali i predsjedniku Tuđmanu, nakon čega ih je on primio, ali je i formirao Olujićevu komisiju.

Šakom o stol

– Tuđman nam je dao nalog da brzo završimo taj posao, jer je predsjednik sve to smatrao pogubnim za obavještajni sustav, ali i šire za državu. I mi smo u roku par dana bili gotovi. U sklopu rada komisije nekoliko sam se puta sastao s predsjednikom Republike i bili su to dugački razgovori. On je uglavnom ponavljao da ta trojica ništa ne razumiju, da im nije jasan ni kontekst ni podtekst i da neće dopustiti da se cijeli sustav uruši. Jako je emotivno reagirao na tu »Predstavku«. U jednom je trenutku, dobro se toga sjećam, Tuđman lupio šakom po stolu i povišenim glasom rekao: »Kruno, oni ništa ne znaju. Udar na Perkovića je udar na mene, da tog čovjeka nije bilo ja nikad ne bih dobio putovnicu, a bez nje ne bih mogao stvoriti HDZ«. Ovo je živa istina, ja nemam nikakvog razloga lagati. Nije Tuđman kazao da mu je Perković osobno dao putovnicu, nego da je bez njega ne bi dobio. Putovnica mu je krajem osamdesetih godina bila iznimno važna jer je Tuđman s njom mogao krenuti u realizaciju projekta povezivanja domovinske i iseljeničke Hrvatske i nacionalne pomirbe, a na tom je konceptu nastao HDZ – ispričao nam je Olujić.

U izvještaju njegove komisije opovrgnute su sve optužbe protiv Perkovića, dok su Lekić, Drviš i Krišto prvo kažnjeni suspenzijom i smanjenjem plaće, a 1996. su nečasno otpušteni iz HV-a. »Poslije jednog sastanka kod predsjednika Tuđmana, nakon službenog dijela, predsjednik je zadržao Gorana Dodiga, a on mi je poslije rekao da stvari neće biti dobre. Već nakon tri do četiri mjeseca razriješen je i Dodig«, kazao je Lekić u Münchenu.