Suzavac u klubu

‘Ne vidim!’, ‘Moje oči!’, ‘Ne mogu disati!’; Svjedokinja opisuje stravične detalje šokantnog napada u Zagrebu

Boris Pavelić

Foto: Facebook

Foto: Facebook

Odjednom, eksplozija, dim. Isprva smo pomislili da to radi dim mašina, koja u klubovima proizvodi umjetni dim. No onda mi je naglo pozlil, kaže Hana Grgić



ZAGREB »Pomislila sam, ovo je kraj. Svi ćemo umrijeti. Bilo mi je užasno loše, uopće ne možeš udahnuti, lice mi gori, u prvi čas pomislila sam da mi je bomba spržila lice… Takva panika, ne možeš do zraka…«


To je za Novi list ispričala Hana Grgić, jedna od žrtava napada suzavcem u noći sa subote na nedjelju u zagrebačkom klubu »Super super« tijekom LGBT tematske večeri »Trenerka party«.


Razgovarali smo telefonom jučer oko dva popodne, nakon što se prvi šok već bio primirio, ali Hanina priča svejedno je zastrašujuća.




U klub je s prijateljima stigla oko jedan poslije ponoći.


»Pregledali su nas na ulazu, prijateljica je morala isprazniti cijeli ruksak. Pitam se danas kako su uspjeli unijeti suzavac, ali onda pročitam da kasnije više nisu pregledavali. Jer, činjenica je da se to dogodilo kada je u klubu bilo najviše ljudi. Sigurna sam da je suzavac namjerno bačen baš tada, da je to promišljen čin, baciti kad je najviše ljudi…«


Eksplodiralo je, tvrdi, na sredini kluba, »točno pored mjesta na kojem smo stajali«.


»Odjednom, eksplozija, dim. Isprva smo pomislili da to radi dim mašina, koja u klubovima proizvodi umjetni dim. No onda mi je naglo pozlilo. Prvo što sam učinila bilo je krenuti prema WC-u, shvatim da ne vidim, oči mi natekle, pipala sam do slavine… Odmah sam krenula piti vodu. Danas čitam da se to ne smije, ali imala sam dojam da mi pomaže.


Foto: D. KOVAČEVIĆ


Foto: D. KOVAČEVIĆ



Ljudi su počeli dolaziti, vrište, zapomažu, viču: ‘Ne vidim!’, ‘Moje oči!’, ‘Ne mogu disati!’… Preko razglasa su zamolili da polako i smireno napustimo klub… Sišli smo, na dvorištu ljudi plaču, povraćaju, kašlju… Vidjeli smo hitnu, neki se rasjekli, jednome dečku poderana trenerka, pao je, pa su ljudi u panici prelazili preko njega… Došla je i policija, ali poslije Hitne, kad smo već bili vani, u kaputima«.


»Bilo je užasno«, ponavlja Hana Grgić. »Pet minuta ranije ljudi su plesali i zabavljali se, a onda samo odjednom… Vriska. Histerija. Tek kad sam vidjela i druge da vrište jer ih peku oči, shvatila sam, OK, ovo je suzavac, preživjet ćemo, nitko neće umrijeti«. Ali – mogao je.