Ne smiruju se strasti nakon što su zastupnici Hrvatskog sabora u petak, voljom većina, razriješili Nadzorni odbor Hrvatske radiotelevizije ponudivši pri tom javnosti najblaže rečeno poprilično slabašne razloge. Povodom razrješenja u nedjelju se priopćenjem javnosti obratio i Miroslav Grgić jedan od razriješenih članova NO HRT-a. Njegovu reakciju u kojoj demantira razloge što ih je saborska većina navela kao razlog za smjenu  prenosimo u cijelosti.

„Zbog ustrajnih napada na razriješene članove Nadzornog odbora HRT-a te niza neistina i manipulacija kojima se nastoje objasniti razlozi našeg razrješenja, osjećam potrebnim demantirati sve te navode.

Člankom 16. stavkom 2. točkom 3. Zakona o HRT-u propisano je da se odgovornost HRT-a javnosti, kao i utjecaj javnosti na njegovo djelovanje osobito ostvaruje radom Nadzornog odbora HRT-a koji nadzorom osigurava upravljanje sredstvima za rad HRT-a s pažnjom dobrog gospodarstvenika.

U situaciji kada je zbog isteka mandata tadašnjeg v.d. glavnog ravnatelja HRT-a te zbog samoraspuštanja Hrvatskoga sabora bilo izgledno da će HRT ostati bez odgovorne osobe i zakonskog zastupnika, NO HRT-a zatražio je od Trgovačkog suda Zagrebu imenovanje privremenog upravitelja u izvanparničnom postupku, upravo sukladno zakonskim propisima i načelu savjesnog postupanja.

Naime, Zakon o HRT-u propisuje da HRT ima glavnog ravnatelja koji je zakonski zastupnik i odgovorna osoba HRT-a. Bez zakonskog zastupnika i odgovorne osobe nema niti zakonitog poslovanja bilo koje pravne osobe pa tako niti HRT-a. To je valjda svima jasno. Prilikom donošnja odluke da se od Trgovačkog suda zatraži imenovanje privremenog upravitelja, u okolnostima kada je prijetila opasnost da zakonskog zastupnika ne bude ili ga nije bilo, NO HRT-a se konzultirao s pravnim stručnjacima o načinu zakonitog rješavanja te pravne situacije, koji o toj problematici znaju više od nas.

Napominjem da je Trgovački sud prijedlog NO HRT-a odbio zbog toga što je ocijenio da nisu ispunjenje pretpostavke iz članka 423. stavka 5. Zakona o trgovačkim društvima, obzirom da v.d. glavnom ravnatelju HRT-a u tom trenutku još nije bio istekao šestomjesečni mandat, čime je zapravo sud sugerirao da NO HRT-a svoj prijedlog ponovi u trenutku kada zakonskom zastupniku HRT-a mandat istekne.

Prema zakonskim propisima, imenovanje privremenog upravitelja od suda je mogla zatražiti bilo koja osoba koja dokaže svoj pravni interes u tome, što znači i bilo koji poslovni partner HRT-a, a ne samo Nadzorni odbor HRT-a.

Neistina je da je Trgovački sud upozorio NO HRT-a da bi svojim prijedlogom za imenovanje privremenog upravitelja prekršio Zakon o HRT-u ili da bi sud upozorio NO HRT-a na bilo kakvo nezakonito postupanje. U rješenju suda nema ni riječi o tome.

Upravo s obzirom na stav Trgovačkog suda iskazan u obrazloženju njegovog rješenja, NO HRT-a je ponovio svoj prijedlog za imenovanje privremenog upravitelja u situaciji kada je HRT stvarno ostao bez zakonskog zastupnika i odgovorne osobe, odnosno kada je v.d. glavnom ravnatelju istekao mandat te u situaciji kada je Hrvatski sabor bio raspušten i još se nije bio konstituirao.

Obveza slanja takve obavijesti propisana je člankom 42. Zakona o ustanovama te je NO HRT-a slanjem takve obavijesti postupao sukladno, a ne protivno zakonskim propisima.

Josip Jurčević, kao kandidat prijavljen na taj javni natječaj, iskoristio je svoje ustavno i zakonsko pravo te tužbom ustao protiv odluke o imenovanju glavnog ravnatelja HRT-a, zato što je smatrao da izabrani kandidat ne ispunjava zakonske uvjete te da je došlo do bitne povrede natječajnog postupka. Tužbu je uputio Upravnom sudu u Zagrebu, a ovaj se proglasio nenadležnim te je sada u tijeku postupak po žalbi Josipa Jurčevića na I-stupanjsko rješenje Upravnog suda u Zagrebu. Ponavljamo, NO HRT-a nema veze s tim sudskim postupkom niti Upravni sud u Zagrebu, u svom rješenje na bilo koji način spominje NO HRT-a.

Koristim ovu priliku da pozovem sve novinare i medije koji prate rad NO HRT-a, da se kod pravnih stručnjaka raspitaju da li je NO HRT-a svojim postupanjem, koji mu se sada stavlja na teret kao razlog razrješenja, postupao suprotno važećim zakonskim propisima ili je u svim gore navedenim slučajevima postupao kao savjesni i dobar gospodarstvenik, sukladno odredbi članka 16. stavka 2. točke 3. Zakona o HRT-u, s početka ovoga teksta.

Na kraju, istaknuo bih da nitko od razriješenih članova NO HRT-a ne spori pravo saborske većine da u skladu sa svojim političkim interesima i opredjeljenjima, obavlja imenovanja i razrješenja, pa tako i razrješenja članova NO HRT-a, ali pritom nije potrebno manipulirati razlozima tog razrješenja.“