Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 5° 1
Sutra: 5° 5° 1
20. siječnja 2020.
Bivša ministrica za okoliš

Mirela Holy: Hrvatsku tek čekaju velike migracije i to one uzrokovane klimatskim promjenama

snimio Davore Kovačević
snimio Davore Kovačević
Autor:
Objavljeno: 27. listopad 2019. u 20:24 2019-10-27T20:24:27+01:00

U Hrvatskoj ovaj problem nije uopće prepoznat. Ne samo od političkih aktera, nego ni od javnosti. Mi smo u kontinentalnoj klimi i još ne osjećamo toliko drastično posljedice klimatskih promjena kao neki drugi. Primjerice, u Indiji, u pojedinim naseljima nije više moguć život zbog ekstremnih temperatura koje dosežu 45-50 stupnjeva i zbog ogromnih nestašica vode. Stoga ćemo se u godinama koje dolaze sve češće susretati s klimatskim migracijama...

Mirela Holy, bivša ministrica za okoliš u Milanovićevoj koalicijskoj vladi, koja je već nakon nekoliko mjeseci bila odstupila iz Vlade, bivša zastupnica SDP-a, a i bivša predsjednica stranke ORaH, sada je pročelnica tri diplomska studija na zagrebačkom Veleučilištu Vern i predaje ukupno osam kolegija koji su vezani uz komunikaciju, odnose s javnošću, medije.

No, ona je imenovana i na vrlo ugledno mjesto među 15 članica i članova Odbora Misije za adaptaciju klimatskim promjenama Europske komisije kojim predsjedava Connie Hedegaard, bivša povjerenica EK-a za klimu i danska ministrica za zaštitu okoliša. Prvi sastanak je bio početkom rujna i dobili su dosta kratki rok za izradu prijedloga u kom smjeru bi trebalo ići financiranje iz projekata Horizon Europe u financijskoj perspektivi od 2020. do 2027. godine u području adaptacije klimatskim promjenama.

Vidljive promjene

Svjedoci smo dugog klimatskog babljeg ljeta i čini se da to bablje ljeto zapravo svake godine sve dulje ulazi u jesen. Klimatske promjene izgleda napreduju brže nego što je itko o očekivao. Je li Hrvatska svjesna problema i poduzima li kao zemlja išta da se zaštiti od klimatskih opasnosti?

- Činjenica je da su klimatske promjene sad vidljive već golim okom. Znanstvenici koji su okupljeni u međunarodnom panelu za klimatske promjene IPCC-ju ubacuju u super računalo razne okolišne podatke i temeljem tih znanstvenih podataka predviđaju se različiti scenariji ako se nastave ovakvi trendovi emisija stakleničkih plinova. Jasno je da su oni koji su govorili da je glavni uzročnik klimatskih promjena čovjek, bili u pravu. Sada se postavlja pitanje je li uopće moguće zaustaviti klimatske promjene, ili se mogu samo ublažavati najcrnji scenariji.
U Hrvatskoj ovaj problem nije uopće prepoznat. Ne samo od političkih aktera, nego ni od javnosti. Mi smo u kontinentalnoj klimi i još ne osjećamo toliko drastično posljedice klimatskih promjena kao neki drugi. Primjerice, u Indiji, u pojedinim naseljima nije više moguć život zbog ekstremnih temperatura koje dosežu 45-50 stupnjeva i zbog ogromnih nestašica vode. Stoga ćemo se u godinama koje dolaze sve češće susretati s klimatskim migracijama. Hrvatska jest u okviru onih ciljeva koje je postavila međunarodna zajednica i EU. Imali smo obavezu kao članica EU-a do 2020. godine smanjiti za 20 posto emisije stakleničkih plinova u odnosu na referentnu 1990. godinu. Cilj je ispunjen, čak i premašen, prema zadnjem izvješću čak smo za 25-26% smanjili emisije stakleničkih plinova. Ali to nije rezultat ulaganja u niskougljične tehnologije i energetsku učinkovitost. To je posljedica pada gospodarstva i zatvaranja velikog broja industrija i izlaska iz životnog ciklusa nekih elektrana.

Je li i cijela Europa premašila planirana očekivanja u smanjenju stakleničkih plinova?

- Neke su države išle i iznad tih ciljeva. Recimo, Velika Britanija je čak 45 posto smanjila tu emisiju. Nije ni to samo posljedica ulaganja u ‘zelene’ tehnologije i energetsku učinkovitost, nego je posljedica toga što su određene industrije iselile u manje razvijene dijelove svijeta. Podatak za SAD je recimo da su prije 30-ak godina proizvodili 97 posto odjeće a tri posto uvozili. Sada SAD uvozi 97 posto odjeće i proizvodi tri posto.

Gospodarske ambicije

Zbog realnog straha za budućnost izgleda da to što se čini nije uopće dovoljno. Što bi cijela Europa i svijet trebali učiniti da se trend drastično izmijeni?

- UN i međunarodna konvencija o klimi, u sklopu koje je bio i Kyotski protokol, išla je za tim da se rast temperature ograniči za 1,5 stupnja, no postavlja se pitanje hoćemo li s ovakvim gospodarskim ambicijama uspjeti ograničiti rast temperatura i za 2 stupnja i tako zaustaviti šesto veliko izumiranje kojem svjedočimo te hoće li ovaj put siromašenje biološke raznolikost preživjeti ljudska rasa.

Što se može napraviti?

- Rekla bih da je glavni problem ekonomski sustav u kojem živimo, sustav koji počiva na konzumerizmu i koji mjeri uspješnost društva temeljem kontinuiranog rasta BDP-a. To podrazumijeva stalan rast proizvodnje i potrošnje sve većih količina sve kratkotrajnijih roba a to nije održivo. Konzumerizam ima određene pozitivne efekte za demokratizaciju potrošnje jer su neki proizvodi ranije bili nedostupni siromašnijima, ali ako se ovaj trend nastavi nećemo uspjeti. Nije stvar samo u tranziciji prema ‘zelenoj’ tehnologiji, mi moramo mijenjati ukupni koncept života i suzbiti konzumerizam. EU rješenje vidi u Green-new-dealu, ali ne kroz odustajanje od rasta BDP, već implementacijom koncepta cirkularne ekonomije i njenih podskupova poput bio gospodarstva i kreativne ekonomije koja temelji rast na iskorištavanju ideja, a ne resursa, na uslugama i doživljajima, a ne na proizvodima.

Crveno-zelena stranka

U velikom dijelu Europe, najviše zapadne, sve više jačaju stranke Zelenih i počeli su se nametati u pojedinim zemljama i kao mogući ključni sudionici vlasti. U Njemačkoj po rejtingu Zeleni tek malo zaostaju iza CDU-a. Kod nas, ali ni u zemljama Višegradske skupine nema Zelenih koji nešto znače. Hoće li SDP u hrvatsku politiku uvesti pitanja klimatskih promjena i zaštite okoliša?

- To je ideja. Davor Bernardić me zamolio da pomognem SDP-u u uvjetno rečeno transformaciji socijaldemokratske stranke u crveno-zelenu stranku. Mislim da je to logični smjer razvoja jer ako gledamo koncept održivog razvoja, to je nužno progresivna agenda. Održivi razvoj kao koncept, o kojem ljudi u Hrvatskoj ne znaju dovoljno, podrazumijeva ne samo zaštitu okoliša, već i ravnomjerniju raspodjelu stvorenog blagostanja među svim pripadnicima društva, očuvanje ljudskih sloboda, ljudskih prava, promociju rodne ravnopravnosti. To je koncept društva koji podrazumijeva ravnotežu između gospodarskog razvoja (ne rasta), društvene pravde i zaštite okoliša.

To je ono što ste vi pokušavali kroz ORaH. Puni naziv »Održivi razvoj Hrvatske«.

- Tako je. To je bila ideja i kad je ORaH nastajao, kontaktirao nas je veliki broj ljudi koji su konzervativnog svjetonazora. Oni jesu bili za ‘zelenu’ politiku ali nisu bili za prava seksualnih manjina, to im je bilo potpuno neprihvatljivo. Ali, ne možete tu raditi selekciju pa uzimati ‘s police’ ono što vam se sviđa.

’Zelena’ politika je svugdje u Europi progresivna i liberalna?

- Da, s tim da postoje manje razlike. U nekim državama oni su bliži određenim konzervativnim konceptima, gdje se, recimo, gleda ljubav prema domovini kroz očuvanje prirode. S druge strane, postoje brojni zeleni koji su progresivni i liberalni. Ali, održivi razvoj je nužno progresivni koncept. U SDP-u je formiran Savjet za zeleni razvoj i sada se ozbiljno radi na politici pa se nadam da ćemo do kraja godine imati ozbiljan stranački koncept održivog razvoja.

Strogo sankcioniranje

U rastu je nasilništvo u Hrvatskoj. Vlada sada kroz izmjene Kaznenog zakona i nekih drugih zakona pooštrava sankcije za to nasilje. To je nasilje prema ženama, pa seksualno nasilje, ali i akti mržnje i govor mržnje najviše prema Srbima i Romima, ali i ljudima crne boje puti i homoseksualcima. Vidjeli smo to sad u Zadru. Vlada ovo čini i slijedom Istanbulske konvencije, što mislite hoće li to riješiti probleme? Što je možda još potrebno jer često govorimo o stvorenoj atmosferi u društvu koja pogoduje nasilju?

- Jako je dobro što se ide na strože sankcije. Ali i sadašnji zakoni omogućavali su strogo sankcioniranje, recimo, zločina iz mržnje, kad je riječ o nasilju prema manjinama koje se, nažalost, nije primjenjivalo. To je glavni problem.

No, često policija pa i neki drugi zločin iz mržnje ne prepoznaju?

- Tako je. Mislim da je temeljni problem što nemamo pravedno pravosuđe i, općenito, represivni aparat. Možemo donijeti najbolje zakone ali će oni biti mrtvo slovo na papiru ako ih policija i pravosuđe neće biti u stanju provoditi. To učinkovito sankcioniranje može biti najbolja prevencija nastanka novih takvih djela. To bi bila poruka društvu da takvo ponašanje nije prihvatljivo.

Članovi Generalskog zbora bili su kod premijera Plenkovića pa su iznijeli jednu zanimljivu teoriju da su napadači na Srbe u Hrvatskoj, navodni torcidaši koji su napali u Uzdolju, zapravo plaćenici Beograda. Je li onda po toj njihovoj vrlo čudnoj teoriji zavjere i vukovarski gradonačelnik Ivan Penava koji onako neprijateljski reagira na sjednici gradske skupštine, srpski špijun?

- To je pokušaj manipulacije i skretanja pozornosti s onog što zaista je problem. A nasilje prema manjinama jest problem jer se takva djela ponavljaju a državne strukture nisu u stanju odgovoriti na adekvatan način na te pojave. Pa se i Generalski zbor ubacio, rekla bih na prizeman način pa sad muti vodu. Neki će reći, pa vidite, možda je to zaista tako.

Bolje predsjednik

Prije šest godina ste osnovali ORaH, osvojili na euroizborima jedno zastupničko mjesto, kasnije izašli iz stranke, žestoko kritizirali SDP pa na posljednjim euroizborima bili na SDP-ovoj listi. Ne znam jeste li formalno u članstvu SDP-a? Kakav je osjećaj kad se nakon toliko godina vratite u staru sredinu?

- Nisam članica stranke, a na čelu SDP-a nije više ona garnitura s kojom sam imala probleme…

Ali je predsjednički kandidat.

- Je. I bez obzira na to što naš odnos nije bio lagan, smatram da Zoran Milanović nije loš predsjednički kandidat za SDP i da je za SDP bilo mudro da su ga podržali kao predsjedničkog kandidata. Suprotna odluka bila bi izazvala dodatne podjele i sukobe unutar stranke, a ja bih rekla da je karakterni profil Zorana Milanovića bliži tome da bude na poziciji predsjednika nego na poziciji premijera.

Da, mnogi smatraju da bi mogao biti bolji predsjednik Republike, nego što je bio premijer.

- Tako je. Nije toliko čovjek operative a na čelu predsjednika Vlade, morate biti jako operativni i morate imati veliku disciplinu i razvijene radne navike.

Opasan Škoro

Vidimo u anketama da se prednost Kolinde Grabar-Kitarović pred Milanovićem pa i Škorom stalno smanjuje. Što mislite kakav će rezultat biti na kraju?

- Teško je prognozirati. Mislim da ako u drugi krug budu išli Grabar-Kitarović i Zoran Milanović, da Milanović ima šanse postati predsjednik. Ako bi slučajno išao u drugi krug Škoro s Milanovićem, mislim da bi to za Milanovića bila opasna situacija.
Milanović nema jakog protukandidata na lijevom spektru. Ako u drugom krugu Grabar-Kitarović ne dobije čvrstu podršku HDZ-a, onda bi Milanović mogao dobiti.

Parlamentarni izbori možda budu tek za godinu dana, pitanje je što će se sve dotad događati. No, ako HDZ bude relativni pobjednik a Plenković bude i dalje šef HDZ-a pa dakle i kandidat za premijera, može li se i on, koji je navodno probirljiv, ipak u nuždi vezati uz krajnju desnicu i izabrati ih kao partnera u vlasti?

- U Hrvatskoj najveću ulogu u izborima ima D’Hondt. S 30 posto glasova možete dobiti skoro 50 posto mandata, ovisno o rasapu glasova. Mislim da je najveći problem HDZ-a sam HDZ, ono što se događa unutar njega. Nisam sigurna kako će se postaviti Plenković. No, kad gledamo kroz povijest, HDZ je imao najveće probleme kada je išao udesno. Kada se pozicionira u centar, on bolje prolazi na izborima. Osobno ne vjerujem da će doći do velike koalicije sa SDP-om. To bi značilo raspad SDP-a. To veliki dio članstva i birača ne bi mogao progutati. Ne bi to bilo drago ni biračima HDZ-a, ali bi oni to lakše progutali.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.


Promo
PUST 2020.
Viškovo

PUST 2020.