Ekonomska prijetnja

Mađarska nuklearka ruši vrijednost HEP-a: 75 kilometara od granice s Hrvatskom grade dva nova reaktora

Bojana Mrvoš Pavić

Bit će najveća ekonomska prijetnja Hrvatskoj / Foto PIXSELL

Bit će najveća ekonomska prijetnja Hrvatskoj / Foto PIXSELL

Mađarska nuklearka će proizvoditi puno električne energije uz jeftinije gorivo iz Rusije i time srušiti cijenu struje na tržištu u regiji. Kritično će biti od 2025. do 2035. kad se nova dva reaktora priključe u sustav, a snaga dosegne 4.400 MW. Hrvatska još nema plan kako iskoristiti jeftinu struju iz Paksa



ZAGREB – Mađarska je dobila zeleno svjetlo Europske komisije da gradi nova dva reaktora u postojećoj nuklearnoj elektrani Paks, smještenoj 75 kilometara od granice s Hrvatskom i, primjerice, 120 kilometara od Osijeka. Svaki novi reaktor imat će snagu od 1.200 megavata (MW), a zajedno sa stara četiri reaktora, nova nuklearka imat će snagu od ukupno 4.400 MW, koliko iznosi snaga svih hrvatskih proizvodnih kapaciteta zajedno – hidroelektrana i termoelektrana, polovice NE Krško te »zelenih« pogona na obnovljive izvore. Upravo će ta nova snaga Paksa, jednaka primjerice snazi nuklearke u Fukushimi, biti najveća prijetnja Hrvatskoj. Ne sigurnosna, nego – ekonomska.


Standardan rizik


Nova dva reaktora će graditi Rusi, odnosno njihov Rosatom, sa suvremenom tehnologijom koja odgovara najvišim zapadnjačkim standardima, kažu stručnjaci. I gorivo za nuklearku će stizati iz Rusije, što znači da će ona proizvoditi puno električne energije uz manje troškove, a time i srušiti njenu cijenu struje na tržištu u regiji. S tolikom snagom i proizvodnjom tako blizu naše granice, hrvatske elektrane će postati nekonkurentne, što bi dodatno moglo umanjiti vrijednost HEP-a, čije će stare termoelektrane, taman kad dva nova reaktora krenu u pogon, prvi 2024., a drugi 2025. godine, već morati iz pogona izaći. Potrošače, dakako, neće zanimati odakle im energija dolazi, dok god je jeftinija od neke druge, no novi bi Paks mogao ugroziti poslovanje HEP-a, o čemu domaća politika, po svemu sudeći, uopće nije razmišljala, ili problemu okreće glavu.


Hrvatska je, naime, prije više mjeseci Mađarskoj dala zeleno svjetlo na gradnju novih reaktora, ali samo u segmentu sigurnosti, ne i u ekonomskom smislu. Studijom utjecaja na okoliš Mađari su nam dokazali da novi reaktori neće utjecati na Dunav i eventualno ugroziti naše korištenje riječnih kapaciteta, dok su nam dokazali i to da su u slučaju nuklearne nesreće posljedice po Hrvatsku, i rizik od nesreće općenito, unutar uobičajenih standarda za nove nuklearke. Nakon što je Hrvatska u tom pogledu Mađarskoj dala svoj blagoslov, više nikakvih komentara nije imala, a pogotovo ne planova kako, ako već ne možemo utjecati na pad konkurentnosti HEP-a, iskoristiti mađarsku jeftinu struju iz Paksa.




Da bismo imali koristi, naime, trebalo bi u blizini mađarske granice izgraditi reverzibilnu elektranu koja ima mogućnost pohranjivanja proizvedene električne energije. Ona bi se iz Paksa u tom slučaju kupovala jeftino, noću, kad je potrošnja manja i viškovi proizvodnje veliki, skladištila se i dalje distribuirala po Hrvatskoj, no takvih planova nije bilo, niti će ih biti u skorije vrijeme. U vrijeme mandata bivše Vlade je tadašnji, HDZ-ov ministar poduzetništva i obrta Darko Horvat, zapravo nesuđeni ministar energetike, predlagao da se Hrvatska i financijski uključi u gradnju kontroverznog projekta nadogradnje NE Paks. Kontroveznog, jer je Mađarska kredit od deset milijardi eura dobila od Rusije, a Europska komisija bila pokrenula spor protiv Mađarske zbog sumnje u neusklađenost projekta s pravilima EU-a o javnoj nabavi. Dogradnju reaktora Mađarska je, naime, dodijelila ruskom Rosatomu bez javnog natječaja, a Austrija zatim prijavila Mađarsku i zbog ulaganja državnih sredstava u novu nuklearku, što također nije u skladu s tržišnim pravilima EU-a.


Obnovljivci ograničeni


Kako neslužbeno doznajemo, s Mađarima je bilo razgovora na temu HEP-ovog ulaganja u gradnju novih reaktora, no od toga se odustalo jer je zaključeno da bi ulazak u Paks s jako malim vlasničkim udjelom za HEP značio ulaganje od više stotina milijuna eura. S druge strane, ni Milanovićeva ni Oreškovićeva Vlada nisu ozbiljno razmatrale kupovinu jeftine struje iz budućeg Paksa, pravdajući se time kako se država nema što miješati u kupovinu struje.



NE Paks je u pogonu od 80-tih godina prošlog stoljeća i proizvodi nešto malo manje od 45 posto energije potrebne Mađarskoj, što će biti značajno povećano kad u pogonu od 2025. do otprilike 2035. godine bude šest tamošnjih reaktora. I postojeća, stara nuklearka građena je sovjetskom tehnologijom, odnosno riječ je o VVER reaktorima koji, međutim, nemaju veze s reaktorom iz Černobila. U vrijeme gradnje nije bila na razini tadašnjih zapadnih nuklearki, kakva je, primjerice i NE Krško, ali nije nalikovala ni černobilskoj. Najslabija točka NE Paks je smještaj u industrijskoj hali, a ne u čelično-betonskom kontejmentu.


Kako pojašnjava ravnatelj Državnog zavoda za radiološku i nuklearnu sigurnost Saša Medaković, Paks je i danas, međutim, siguran, jer je s vremenom dodatno ulagano u njega, što potvrđuje i činjenica da je »preživio« pristupanje Mađarske EU-u, za razliku od nekih nuklearki, poput onih u Slovačkoj ili Bugarskoj, koje su prije ulaska tih država u EU morale biti zatvorene. Preživio je i testiranja nakon Fukushime, a Paks 2 će, navodi Medaković, biti višestruko sigurniji od postojeće nuklearke.



Nova pak Vlada radi na novoj energetskoj strategiji države, koja će se po svemu sudeći uzdati u sve veće korištenje obnovljivih izvora energije – vjetra i sunca, biomase, bez namjere da gradimo nove vlastite kapacitete na plin, a pogotovo ne na ugljen. Iako svjetske analize pokazuju da će fosilna goriva još najmanje dvadeset godina imati primarnu ulogu u proizvodnji i potrošnji energije, Hrvatska će se sve više okretati obnovljivim izvorima energije, što je dugoročno prihvatljivo, no imat ćemo problem u prijelaznom razdoblju. Osim toga, energetske analize kažu da će proizvodnja iz obnovljivih izvora rasti još 35 posto do 2040. godine, no njihova će upotreba i dalje biti ograničena. Naime, nestalni su, i svaka država mora, barem dok tehnologija ne riješi i taj problem, imati bazne elektrane na plin ili ugljen, zahvaljujući kojima će elektroenergetski sustav biti siguran onda kad vjetra ili sunca te drugih »obnovljivaca« nema dovoljno. Hrvatska bazne fosilne elektrane ne namjerava više graditi, »obnovljivce« pak sve više, što znači da ćemo nakon što nam iza 2020. godine iz pogona počnu izlaziti stare termoelektrane, određeno vrijeme biti prisiljeni struju uvoziti više nego sada.


Kakve će biti uvozne cijene struje u to vrijeme, nemoguće je predvidjeti, što znači da su mogući baš svi scenariji.


Pojačavanje uvoza


Niti jedan saziv Vlade RH nije se javno izjasnio oko energetsko-ekonomskog aspekta gradnje novih reaktora u Paksu, kao da nas se to uopće ne tiče niti dotiče, a kritično će biti u desetogodišnjem periodu od 2025. do 2035. godine, kad se nova dva reaktora priključe u sustav, u kojem će i dalje raditi stara četiri, i ukupna će njihova snaga, u šest reaktora, biti jednaka snazi svih hrvatskih proizvodnih kapaciteta. NE Krško, primjera radi, ima snagu od 696 MW, od kojih polovica pripada Hrvatskoj. I s proizvodnjom iz Krškog, koja se ne smatra uvozom, i sa 26 hidroelektrana te s termoelektranama i »obnovljivcima«, Hrvatska ne uspijeva namiriti svoje potrebe za strujom, koje uvozimo oko trideset posto. Kako će već kroz nekoliko godina iz pogona morati izaći oko 1.200 MW snage starih termoelektrana, Hrvatska će morati pojačati svoj uvoz jer se gradnja većih baznih elektrana na fosilna goriva ne planira, a na oslanjanje na obnovljive izvore još duže vrijeme ne možemo računati.


Prije nekoliko je dana Europska komisija zatvorila postupak protiv Mađarske, pokrenut kako bi se utvrdilo je li projekt gradnje novih reaktora u Paksu napravljen u skladu s pravilima o javnoj nabavi. Kako je zaključeno da natječaja ne treba biti te da nema kršenja zakona o javnoj nabavi, novi reaktori u Paksu mogu u gradnju. Riječ je o poslu od 12,5 milijardi eura, pri čemu Mađari tvrde da sami uložili nisu ni eura, odnosno da je deset milijardi pozajmica Rusije, a ostalo novac privatnih ulagača. S rješenjem Europske komisije, koja je takav aranžman amenovala, nije zadovoljna Austrija čiji je vanjskopolitički stav pobuna protiv svih nuklearki, pa tako i gradnje nove NE u Velikoj Britaniji. Najavljuje daljnju pravnu bitku protiv rješenja Europske komisije, uz strepnje kako se podleglo ruskom kapitalu. Osim toga, dopremanje nuklearnog goriva iz Rusije značit će još i veću ovisnost o EU-a o ruskim energentima, ali i dodatno sigurnosno pitanje.