Novi trošak

MOŽE LI SE IZBJEĆI EU DIREKTIVU? Novi bojleri obvezni, izmjena i do 16 tisuća kuna

Bojana Mrvoš Pavić

Problem s bojlerima treba riješiti što jeftinije po građane /   D. PUKLAVEC/PIXSELL

Problem s bojlerima treba riješiti što jeftinije po građane / D. PUKLAVEC/PIXSELL

Novi bojleri obavezni, izmjena i do 16.000 kn! Osim što je kondenzacijski bojler skuplji od turbo-bojlera, veći je problem to što treba prilagoditi i dimnjak zgrade, a onda i svi stanari na vertikali moraju svoje ispravne turbo-bojlere zamijeniti novim, kondenzacijskim



Ministarstvo gospodarstva objavilo je jučer kako pokušava pronaći rješenje za situaciju u kojoj se nalaze svi oni građani-potrošači plinskog grijanja koji imaju ugrađene turbo-bojlere, a kojih je ukupno oko 75.000, najviše u Zagrebu i Osijeku. Od 2015. godine, naime, na tržištu više nema novih turbo-bojlera, niti svih zamjenskih dijelova za njihov popravak jer EU otad dozvoljava samo prodaju, odnosno ugradnju energetski učinkovitijih, kondenzacijskih bojlera.


Veliki problem


To znači da svaki turbo-bojler koji se pokvari i nije ga više moguće popraviti, a takvih će biti sve više, može biti zamijenjen isključivo kondenzacijskim bojlerom. Osim što je on nekoliko tisuća kuna skuplji od turbo-bojlera, veći je problem to što, da bi se kondenzacijski bojler moglo priključiti na dimnjak zgrade, treba prilagoditi i dimnjak, a onda i svi ostali stanari na vertikali moraju svoje ispravne turbo-bojlere zamijeniti novim, kondenzacijskim.


Primjerice, ako u zgradi ima deset stanova, a u samo jednom stanu se pokvari turbo-bojler, da bi se njega zamijenilo kondenzacijskim, zgrada iz sredstava pričuve ili nekako drugačije prvo mora dimnjak prilagoditi novom tipu bojlera, ali i ostalih devet stanara mora o svom trošku kupiti novi, kondenzacijski bojler. Ne pristanu li stanari na promjene na dimnjaku i kupovinu novih bojlera, stanar kojem se prvom pokvario bojler je u velikom problemu, moguće sve dok se većini stanara ne dogodi isto, a s vremenom hoće.




Kondenzacijski bojleri koštaju okvirno od 8.000 do 13.000 kuna, ovisno o tipu, snazi i proizvođaču, što je nekoliko tisuća kuna više od konvencionalnih bojlera, kakve ima većina kućanstava u Hrvatskoj. Tek od 2015. godine se u novogradnje ugrađuju takvi, energetski učinkoviti bojleri, dok starija kućanstva imaju turbo-bojlere, kojima je radni vijek oko 15-20 godina, što znači da će biti sve više zgrada u kojima će svi stanari zbog prvog, nepopravljivog kvara konvencionalnog bojlera, morati mijenjati svoje bojlere. Na primjeru zgrade od četiri stana, to za svaki stan znači trošak od oko deset tisuća kuna samo za bojler. Prema izračunu Mladena Mustača iz Grupacije dimnjačara pri HGK-u, cijena sanacije dimnjaka visine 12 metara za četiri stana, kao priprema za priključenje kondenzacijskih plinskih kombi bojlera, iznosi oko 13,5 tisuća kuna, dakle oko 3.300 kuna po stanu.


»Provjeravamo mogućnost pokretanja naknadnog prijedloga privremenog izuzeća ili odgode primjene pojedinih odredaba uredbe Europske komisije, a troškovi provedbe uredbe predstavljaju značajno financijsko opterećenje korisnicima«, navodi Ministarstvo gospodarstva u svom jučerašnjem priopćenju.



»Ovakve situacije su se u znatnoj mjeri mogle izbjeći kod građevina izgrađenih u zadnjih nekoliko godina, da se u RH prilikom projektiranja zgrada više vodilo računa o propisima EU-a, kako postojećim, tako i onima koji su u pripremi. Trenutan broj takvih ugrađenih turbo bojlera je oko 75.000 i to prvenstveno u Zagrebu i Osijeku. Kako se radi o relativno novim bojlerima, oni se u većini slučajeva, u slučaju kvara, još uvijek mogu popraviti jer su za njih dostupni zamjenski dijelovi«, kažu u Ministarstvu, no predsjednik Sekcije servisera i plinoinstalatera pri HOK-u Tihomir Mihalić ističe kako zalihe rezervnih dijelova variraju, ovisno o proizvođaču. Na terenu je, kaže, kaos sve veći, oprema se nabavlja i ugrađuje i na crno, što može biti, upozorava, itekako kobno.



Pokrenuti razgovori


Kako pojašnjavaju, u Hrvatskoj imamo specifičan slučaj jer postoji velik broj zgrada sa specifičnim dimovodnim sustavima, tzv. LAF/LAS, koji su projektirani samo za turbo-bojlere. Na te se dimovodne sustave kondenzacijski bojleri, potvrđuju, ne mogu priključiti.


»Ovaj problem prisutan je kod relativno novijih stambenih objekata, izgrađenih u zadnjih 10-15 godina, koji su projektirani i izgrađeni s dimovodnim sustavima LAF/LAS isključivo za turbo bojlere«, navodi Ministarstvo i dalje kaže kako Postojeći turbo-bojleri ne zadovoljavaju zahtjeve energetske učinkovitosti, a proizvođači nisu odlučili modernizirati ovu vrstu bojlera u svrhu zadovoljavanja predmetnih zahtjeva pa se isti više ne mogu stavljati na tržište EU. U slučaju dotrajalosti turbo-bojlera, trenutno nema alternativnog tipa bojlera za zamjenu i ugradnju na postojeći dimovodni sustav. »ugradnja kondenzacijskog bojlera u LAF/LAS dimovodni sustav nije moguća bez sanacije dimovodnog sustava i zamjene svih bojlera na istoj dimovodnoj vertikali. Nismo upoznati da u ostalim državama članicama EU postoji problem sa dimovodnim sustavima LAF/LAS u opsegu kao što je to u Hrvatskoj«, navodi Ministarstvo. EK je, kažu, uredbu donijela 2013., kad je Hrvatska primljena u EU pa se »propustilo osigurati pravovremeno sudjelovanje stručnjaka iz RH u radnim skupinama prilikom donošenja Uredbe, kad je bilo moguće ukazati na moguće probleme i pokušati pronaći adekvatne mjere kojima bi se ublažili učinci koji predstavljaju znatno financijsko opterećenje. Ministarstvo je, zaključuju, pokrenulo razgovore sa svim dionicima, bit će napravljena analiza stanja te će se vidjeti je li moguće problem riješiti što jeftinije po građane.