Dnevni ritam

Kontroverzna praksa će teško nestati iz naših života: Pomicanje sata je – zastarjelo i štetno

Vedrana Simičević

foto Reuters

foto Reuters

U posljednjih se četrdesetak godina svijet izmijenio kad je riječ o načinima utroška energije, pa benifiti uštede postaju sve manji u odnosu na cijeli niz psiholoških i zdravstvenih problema koje stvara manipuliranje dnevnim ritmom



Mnoge će ovog vikenda razveseliti bonus »sat vremena« spavanja koje donosi pomicanje kazaljki na satu, iako će to istovremeno značiti da će nam se ove nedjelje činiti kako mrak pada brže. Prelazak na zimsko računanje vremena, kako se u Hrvatskoj to službeno naziva, zapravo je povratak na tzv. standardno vrijeme, nakon što smo u proljeće pomakli satove unaprijed kako bi tijekom večeri dobili jedan sat »svjetla« više. Ova tradicionalna praksa, svojedobno uvedena kako bi se uštedjelo na struji, posljednjih se godina sve više smatra kontroverznim i zastarjelim obrascem, a sve manje ekonomski opravdanom dosjetkom. Veliki broj zemalja u svijetu, mahom onih manje razvijenih, uopće je ne koristi, neke je ponajviše u ovisnosti od vremenske zone koriste drugačije od većine, a sve je više i onih koje odustaju od pomicanja kazaljki – ove godine, primjerice, to je učinila Turska. Zbog sve većeg broja primjedbi ovog je četvrtka o opravdanosti ljetnog i zimskog računanja vremena raspravljao i europski parlament.



Odustajanje od prakse promjene sata, međutim, nije tako jednostavno kako se čini, posebice za članice Europske unije koje su obavezne pridržavati se službene odredbe o sezonskom pomicanju sata kako bi međunarodno EU tržište, kao i međunarodni promet između članica, mogao funkcionirati. Prije dvije godine Europska komisija objavila je izvještaj čiji je zaključak bio da bi odustajanje od »harmonizirane« promjene sate u EU izazvalo velike neugodnosti i ekonomske gubitke. Da se odluka ne može donijeti »preko noći« pokazuje i primjer Egipta čiji je parlament nakon višegodišnje egipatske burne povijesti s odustajanjem i ponovnim uvođenjem prakse pomicanja sata, praktički do posljednjeg trenutka ove godine vijećao hoće li ili ne odustati od ljetnog računanja vremena, što je u konačnici rezultiralo kaosom u međunarodnom prometu i poslovanju.





Ideja o umjetnoj promjeni dnevnog ciklusa zbog praktičnog »iskorištavanja svjetla« nije tek izmišljotina modernog doba i datira još od drevnih civilizacija koje su svoje aktivnosti usklađivale s kretanjima Sunca. U svom poznatom eseju iz 1784. godine američki izumitelj i političar Benjamin Franklin predložio je Parižanima da uštede na svijećama tjerajući ljude da se dižu ranije kako bi iskoristili više prirodnog svjetla za dnevne aktivnosti. Pomicanje sata unaprijed prvi je put službeno 1908. godine uveo okrug Thunder Bay u Kanadi, a slijedili su ga i neki drugi kanadski gradovi. Prva država koja je službeno uvela ovu praksu bila je Njemačka koja je na ovaj način u travnju 1916. pokušala racionalizirati trošenje goriva u sve žešćem 1. svjetskom ratu, što su tada prihvatile i mnoge druge zemlje poput tadašnje Austro-ugarske, Francuske i Velike Britanije. Većina europskih zemalja, međutim, s pomicanjem sata prestala je nakon završetka rata, no praksa je upotrijebljena ponovo tijekom 2. svjetskog rata, da bi se od sedamdesetih uslijed ekonomske krize ustalila u velikom broju zemalja svijeta. Na našem području pomicanje sata unaprijed posljednju nedjelju u ožujku i vraćanje sata unatrag posljednju nedjelju u listopadu postalo je stalna praksa od 1983. godine.


Unutarnji sat


U posljednjih se četrdesetak godina, međutim, svijet uvelike izmijenio kad je riječ o načinima utroška energije, pa benifiti uštede postaju sve manje očigledni u odnosu na cijeli niz psiholoških i zdravstvenih problema koje stvara manipuliranje dnevnim ritmom spavanja i budnosti. Naime, krađa jednog sata sna u proljeće nije tek iritantna pojava, već ozbiljno remeti ljudski cirkadijurni ritam, koji između ostalog, poput nekog unutarnjeg »prirodnog« sata prilagođava kompleksni balans između spavanja i budnosti uvjetima u okolini, odnosno pomicanju dnevnog svjetla. Ove negativne fiziološke posljedice dosad su potvrdile i mogobrojne studije. Jedna od najcitiranijih, ona iz 2007. godine njemačkih znanstvenika s Ludwig-Maximilian Sveučilišta u Munchenu pokazala je primjerice, na uzorku od čak 55 tisuća ispitanika, da nakon proljetne promjene sata ljudski organizam više nije u stanju prilagođavati potrebu za spavanjem u odnosu na sezonsku promjenu svjetla iz dana u dan, te da se potreba za odlaskom na spavanje uskladi sa sezonskim promjenama svjetla tek nakon jesenskog povratka na »staro vrijeme«.


To posebice šteti »noćnim sovama«, kako znanstvenici zovu osobe koji ne vole ili ne mogu zaspati duboko u noć. Isti tim proveo je cijeli niz dodatnih istraživanja koja su pokazala, između ostalog, da zbog umjetne promjene sata ljudi tijekom ljeta spavaju u prosjeku 20 minuta kraće, što u konačnici može rezultirati nakupljenom deprivacijom sna i umorom. Ljudski se »unutarnji sat«, naime, poštimava prema svitanju. Neka istraživanja ukazala su primjerice da se u situaciji višednevnog života pod umjetnim svjetlom, u kojoj organizam vizualno ne može dobiti informacije o kretanju dnevnog svjetla, percipirani ljudski dan produži na 25 sati. Prilagođavanje »zori« u normalnim uvjetima karakterizirano je »sredinom« ukupnog vremena spavanja, koja se tijekom standardnog računanja vremena pomiče u ovisnosti o vremenu izlaska sunca, a direktno je povezana i s nekim fiziološkim promjenama u organizmu, kao što je razina hormona kortizola, između ostalog važnog i za održavanje imuniteta. Kad je vrijeme vraćeno za jedan sat unatrag – pokazali su njemački znanstvenici istraživanjem koje je objavljeno 2007. u časopisu Current Biology – sredina spavanja »zaleđena« je uvijek u istoj točki, oko 3:30 sati ujutro. Godinu dana ranije finski su znanstvenici ustanovili da još desetak dana nakon proljetne promjene vremena ljudi spavaju sat manje, a učinkovitost sna je smanjena za 10 posto. Iako jesenski povratak na »standardno« vrijeme popravlja ove poremećene obrasce, ni on nije bez posljedica za tzv. »jutarnji tip« ljudi koji se vole ili moraju rano ustajati.


Poništavanje ušteda


Posljedice ovakve deprivacije sna mogu rezultirati slabijom koncentracijom i motivacijom, pojačanim rizikom od depresije, te mogu na više načina biti dugoročno štetne za zdravlje, no dio stručnjaka smatra i da se umjetna promjena sata odražava na broj nesreća u prometu i na poslu. Iako istraživanja po tom pitanju daju različite rezultate, dio njih ukazuje da nesreća kako u prometu, tako i na poslu ima nešto više u prvih tjedan dana nakon proljetnog pomicanja sata. Švedsko istraživanje sa Karolinska Instituta u Stockholmu čak je pokazalo da u tom tjednu za 5 posto raste i broj srčanih udara, što su znanstvenjci također pripisali promjeni cirkadijurnog ritma.


Veliki broj istraživanja, s druge strane, pokazuje da se uštede u struji tijekom »ljetnog« računanja vremena danas djelomično poništavaju zbog drugačije energetske efikasnosti kućanstava, posebice zbog povećane potrebe za hlađenjem prostora u ljetnim večerima, odnosno zagrijavanja prostora u hladnijim jesenskim danima. Pomicanje sata, pored toga, općenito postaje sve nepopularnije u javnosti, u čemu Hrvatska nije iznimka. U anketi koju je nedavno proveo ured Davora Škrleca, hrvatskog zastupnika u europskom parlamentu na uzorku od preko 1.500 ispitanika u Hrvatskoj, njih 85 posto izjasnilo se kako je potrebno ukinuti ljetno i zimsko računanje vremena. Pri tome njih 68 posto smatra da promjena u računanju vremena utječe na zdravlje ljudi i životinja, a čak ih je 73 posto, prema toj anketi, doživjelo neugodnosti zbog pomicanja kazaljki na satu, od zdravstvenih tegoba, do poteškoća pri izvršavanju svakodnevnih obveza. Komentari ispitanika, naveo je Škrlec, upućuju na to da promjene u računanju vremena »negativno utječu na bioritam i dovode do neučinkovitosti prilikom izvršavanja poslovnih obveza«.