Napuni me brzo

Jesu li priče o širenju elektromobila SF ili bliska budućnost? Tri su ključna problema

Edi Prodan

Tvrtka Rimac Automobili dobit će 50 milijuna eura za razvoj novog modela električnog vozila – Mate Rimac  REUTERS

Tvrtka Rimac Automobili dobit će 50 milijuna eura za razvoj novog modela električnog vozila – Mate Rimac REUTERS

Kako je ustanovljeno, tri su ključna problema u bržem širenju elektromobila: mali domet, između 100 i 200 kilometara, spora i rijetka mreža punionica te svakako cijena samog vozila



Najveća, najznačajnija i najzanimljivija transformacija svijeta mobilnosti u zadnjih stotinu godina je početak ekspanzije elektromobila. Počela je ona istina još prije nekoliko godina, no nakupilo se i niz problema s kojima se ubrzano kreće u raščišćavanje, u eliminaciju nelogičnosti, na čišćenje nakupljenih trombova u krvotoku električne pokretljivosti kako bi u cijelosti profunkcionirala u što je kraće mogućem roku te tako značajno utjecala na dodatno smanjenje emisije CO2.


Kako je ustanovljeno, tri su ključna problema u bržem širenju: mali domet elektromobila, realno između 100 i 200 kilometara, spora i rijetka mreža punionica te svakako cijena samog vozila.


Primjer Norveške


Njemačka je tako opet aktualizirala hitnu izgradnju 500-tinjak brzih punionica. Koliko je to dovoljno, želi li se ostvariti ambicija značajnog rasta broja elektromobila, najbolje opovrgava podatak kako je ukupna dužina samo njemačkih autocesta – 11 tisuća kilometara, dok na ukupnu mrežu svih njemačkih prometnica ide nevjerojatnih 220 tisuća kilometara. S druge strane njemačka je savezna vlada bila 2016. godine stavila na raspolaganje 600 milijuna eura za poticajna sredstva u smislu nabavke električnih automobila. No njih još uvijek, u najbogatijoj i najmotoriziranijoj europskoj državi, nije zatraženo ni – 15 tisuća. Drugim riječima na takve je subvencije u Njemačkoj potrošeno manje od deset posto ponuđenih sredstava. Što bi se pojednostavljenim rječnikom moglo reći – država ih nudi, narod ih neće. Sredstva se istina ne povlače niti prenamjenjuju, ostaju u ponudi do 30. lipnja 2019. godine.




S druge strane, Norveška ima daleko najviše elektro-automobila po glavi stanovnika. Od oko 2,5 milijuna u toj ih je zemlji čak 110 tisuća, ili nešto manje od 5 posto, na električni pogon. Kompariramo li s Njemačkom, tamo ih je svega – 0,07 posto. Ono što je posebno zanimljivo, lani je u Norveškoj od novoregistriranih automobila čak trećina bila na električni pogon. Zašto? Norvežani jesu jedni od najbogatijih naroda na svijetu, no nitko nas ne može razuvjeriti u razmišljanju kako su i jedni od najodgovornijih, kako su ljudi koji će jako dobro prokalkulirati baš sve pojedinosti prije nego se odluče na kupnju automobila. Tako da je i odgovor zbog čega dolazi do tolike ljubavi Norvežana i »električara« jednostavan: jer ih je povoljnije kupovati i voziti! Ponajprije, davanja su na automobile u Norveškoj golema tako da su obični automobili skuplji za 50 posto nego u ostatku Europe. Ima modela koji će se u toj skandinavskoj državi platiti čak i dvostruko više nego u Njemačkoj. Ali se zato na električne automobile se ne plaća PDV od 25 posto, oslobođeni su i nemalih carine koje kao nečlanovi EU Norvežani također plaćaju kao i pristojbi za ispušne plinove. Koje također nisu male. Pa se na primjeru planetarno najpopularnijeg VW Golfa dolazi do nevjerojatnog podatka: njegova e-verzija, u drugim državama inače jedan od najskupljih primjeraka tog kompakta, u Norveškoj je zapravo najjeftinija. Kako iz sličnih razloga njegova potrošnja za desetak posto jeftinija od one koja dolazi iz fosilnih goriva, Norvežani odjednom postaju – ekološki najosvještenija nacija na planetu. Da ne bi – pa tko pod sličnim uvjetima ne bi bio ekološki budan!


Radikalan zaokret


A gdje smo u svemu tome mi. Držimo se jalovog električnog priključka kao većina ostalih. Ljetos je tako objavljen podatak kako se putem projekta NEXT-E potiče uključenje Hrvatske na izgradnju novih punionica unutar Transeuropske prometne mreže što obuhvaća neke od država srednje i jugoistočne Europe. No, koliko je to nedovoljno vidi se već iz podatka kako je za šest tih nama bliskih EU država određena kvota od 250 punionica, od kojih je samo njih trideset – ultra brzih. Sredstva su istina nepovratna, tako da je glupo ne iskoristiti ih, ali da će se na taj način potaknuti kupovanje i korištenje električnih automobila – sasvim sigurno neće. Uostalom, u zemlji u kojoj se godišnje svega 20-ak posto automobila kupuje privatnim novcem, gdje većina novoprodanih otpada na rent-a-car za kojeg su elektromobili krajnje nepodesni, te gdje električni automobil B segmenta ima cijenu veću od 200 tisuća kuna, čemu uopće raspravljati o proklamiranoj, željenoj električnoj mobilnosti? Istina je kako takav automobil financijski troši deset puta manje te kako ga je lakše održavati, no povrat uloženog je u standardnom ritmu vožnje, između 10 i 15 tisuća kilometara godišnje – nemoguć. Pojednostavljeno – besmislen. Dodamo li svemu i činjenicu da je za prevaljivanje puta od Splita do Rijeke s tim preskupim vozilom potrebno desetak sati, ulazak u budućnost kupnjom elektromobila je zapravo – povratak u prošlost. Skoro u vrijeme kad automobila uopće nije ni bilo. Potreban je dakle radikalni zaokret. Ali kakav?


Mobitel kao cigla


Tko dobno može, svakako će se sjetiti vremena s početka korištenja mobitela. Veliki poput cigle bili su mobilni samo zbog toga što su putovali zajedno s vlasnikom i njegovim automobilom. Ali bez da su se nalazili na automobilskom punjaču, nisu bili upotrebivi. Bili su skupi, pokrivenost signalom bila je mala, mnogi su tada znali zaključiti kako su besmisleni i besperspektivni. Svega pet ili nešto godina više nakon toga postali su – globalno raširena pošast. Mali, elegantni, s baterijom koja je »držala« cijeli dan te s jako dobrom pokrivenošću signalom. Danas, samo dvadesetak godina kasnije preuzeli su bezbroj funkcija, bez njih je zapravo život u modernom smislu – nezamisliv. Slična će se priča vrlo vjerojatno dogoditi i s automobilima. Indikativna je primjerice u toj priči najava Volkswagena kako će već 2025. godine 80 posto njihovih novih automobila biti električni. Jasno je stoga da će se morati osmisliti i efikasniji način punjenja i kapacitivnije baterije. Današnji pojam »ultrabrza punionica« što znači da će vam se automobil »već« za 30 minuta napuniti kako biste mogli voziti »čak« 200 kilometara, postat će tek sjećanje na prošlost.


Kako se predviđa, jedina mogućnost da se automobili pune energijom, uz preduvjet drugačijih baterija, je da se uvede – induktivno punjenje. Ono je danas već kod naprednijih automobila u primjeni za mobilne telefone. Pri tom nije riječ o vozilima više klase ni cijene. Kad je u pitanju punjenje mobitela, nije potrebno posjedovati žičanu vezu, telefon se jednostavno položi na za to predviđeni položaj i punjenje, u vožnji, može početi. Jednako će u budućnosti biti i s automobilima. Na prostoru punionice, automobil će se postaviti iznad indukcijskog prostora te će se za kratko vrijeme napuniti. A za njim će doći drugi. Jednako kao što se to danas čini na benzinskim crpkama. Koliko je to daleko? Ma koliko se još uvijek činilo čistim SF-om, neki nas podaci upućuju da smo tome bliži no što mislimo.


Novi model


Kad je Hrvatska u pitanju na to primjerice upućuje podatak kako će naš adut električne mobilnosti, tvrtka Rimac Automobili uskoro dobiti 50 milijuna eura financijskog paketa što će osigurati novac potreban za razvoj novog modela električnog vozila. Povoljnijeg, pristupačnijeg poput Teslinog Modela 3 koji je praktično prepolovio cijenu u odnosu na svoje starije modele tako da ona sada iznosi nešto više od 30 tisuća eura. Koliko je Rimac potentan »igrač« na globalnom elektro-tržištu govori i činjenica da je u rujnu sklopio ugovor s kineskom Camel grupom u iznosu od 30 milijuna eura. Naravno, dio toga će biti iskorišten za proizvodnju nekoliko primjeraka fascinantnog Concepta One, no većina ipak ide u smjeru proizvodnje baterija i pogonskog sustava. Zahvaljujući nemaloj financijskoj investiciji, Camel, najveći azijski proizvođač baterija, postat će Rimčev dioničar, dok će tvornica na novu lokaciju uz udvostručenje broja od danas 250 zaposlenih radnika.


Novi model, koji će se proizvesti u 200 komada, osim tehnološko-financijske inovativnosti imat će i niz karakteristika još jedne funkcije koja nam se smješka u bliskoj budućnosti – samovoznosti.


Koliko je Rimac brz i ozbiljan govori nam i podatak da će globalna premijera tog novog automobila biti već početkom ožujka 2018. godine na znamenitom salonu automobila u Ženevi. Ono što je u ovoj »Rimac priči« još važno je činjenica da se s 10 posto od investiranog novca potiče i proizvodnja električnog bicikla velikog dometa koji ta hrvatska tvrtka također ima u ponudi.


SF koji sve brže postaje stvarnost. Istina još se uvijek luta s pričama o izgradnji punionica, evidentno neefikasnih, te pretjeranim cijenama automobila koje uzrokuju njihove patuljaste serije, no, ponovit ćemo: jednako su tako neefikasni, skupi i nespretni krajem devedesetih godina bili i mobiteli. A vidi ih danas!


Na žalost, ono što će se također dogoditi kad jednog dana električni automobili budu masovno raširena pojava – cijena električne energije za njih bit će nekoliko puta viša no što je to danas. Stoga, želite li ulagati i sigurno u budućnosti jako profitirati, meta vam nisu nisu samo električni automobili ili njihove komponente poput baterija, ne to su daleko više elektrane ma kakvog tipa. A tu se i u Hrvatskoj koja obiluje golemim hidro potencijalom krije jedna jako lijepa i nadasve – dohodovna priča.