Uvođenje eura

Hrvati “u čarapama” drže nevjerojatnih 2 milijarde eura

Aneli Dragojević Mijatović

Foto: S. DRECHSLER

Foto: S. DRECHSLER

Očekivanja građana su deprecijacijska – bez obzira na nizak stupanj inflacije, stabilan tečaj, činjenicu da nismo imali ni valutnu ni bankarsku krizu, ljudi jednostavno vjeruju da će domaća valuta izgubiti na vrijednosti, rečeno je



Oko dvije milijarde eura hrvatski građani čuvaju kod kuće, »u čarapama i madracima«, i da se taj iznos pribroji stupnju euroiziranosti sustava koji se prati putem stanja depozita u bankama, onda bi on bio još i viši od sadašnjih 80 posto, moglo se to čuti jučer na konferenciji o koristima i troškovima uvođenja eura u Hrvatskoj koja je održana u Hrvatskoj narodnoj banci.


Dugotrajan proces


Podatak je iznio HNB-ov Igor Ljubaj, a sam taj podatak, naznačio je, koristio je temeljem rada viceguvernera Vedrana Šošića koji je svojevremeno procijenio da se tako veliki iznos eurske gotovine permanentno čuva izvan bankarskog sustava. Ljubaj je kazao da problem euroiziranosti datira još iz 60-ih godina prošlog stoljeća i iz bivše države kada su građani štedjeli u njemačkim markama, prenio se i u hrvatski monetarni sustav, a teško ga je iskorijeniti jer su očekivanja građana konstantno dominantno deprecijacijska. Bez obzira na nizak stupanj inflacije, stabilan tečaj, činjenicu da nismo imali ni valutnu ni bankarsku krizu, ljudi jednostavno vjeruju da će domaća valuta izgubiti na vrijednosti.


– Rješenje za to je ili afirmirati domaću valutu, što je dugotrajan proces s neizvjesnim rezultatom, ili uvesti euro što trajno uklanja valutni rizik. No, oba ta puta ustvari zahtijevaju isto – zdravu ekonomsku politiku – rekao je Ljubaj.




Karlo Kotarac iz HNB-a ocijenio je da su poslovni ciklusi Hrvatske i eurozone usklađeni te gubitak domaće protucikličke monetarne politike ne bi stvorio značajne troškove.


Na to je Tanja Broz s Ekonomskog instituta replicirala da su ekonomski ciklusi usklađeni ali ne savršeno, pa bi se ipak moglo desiti da nas pogodi neki asimetrični šok.


– Ako se ne možemo osloniti na monetarnu politiku, potrebni će biti i neki drugi mehanizmi. Ostaje nam fiskalna politika – ili domaća, kao vrabac u ruci, no za to nam je potreban fiskalni prostor, ili pak zajednička fiskalna politika eurozone, koje zasad nema, pa je možemo nazvati golubom na grani. Može se desiti i da se ravnoteža mora uspostaviti kroz velike socijalne troškove, politiku plaća i cijena, uz rizik iseljavanja ljudi. Ulaskom u eurozonu predaje se dodatni dio suvereniteta, odluka o euru je politička, a ne ekonomska. Može se o tome razmišljati i na način pita li se danas netko čine li Slavonija i Istra optimalno valutno područje, odgovara li ista monetarna politika njima – Slavoniji iz koje se ljudi danas iseljavaju i Istri gdje je viša zaposlenost i BDP. Dakle, iako su ciklusi RH i eurozone usklađeni (za sada), možda su važnija druga pitanja pri donošenju odluke, poput jeste li optimist ili pesimist, podržavate li EU, vjerujete li u valutni mehanizam europodručja i druga – rekla je Broz.


Bez ciljanih mjera


Marijana Ivanov s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu kazala je da je njen dojam da HNB nikad nije poduzeo nijednu ciljanu mjeru u smislu namjere, tj. odluke, da se euroizacija smanji i da se ciljano afirmira domaća valuta. No, dodala je odmah kako središnju banku zbog toga ni ne okrivljuje jer su se stalno javljali razlozi zašto baš sad nije vrijeme za kunu, proces uvođenja eura se produljio, rokovi se stalno prolongiraju i stalno se proces afirmacije kune čini preskup i neizvjestan. U takvim uvjetima, čak i da su ekonomski ciklusi neusklađeni, čak i tada bi uvođenje eura bila bolja opcija nego da se monetarna politika provodi kao do sada, da imaš fiksni tečaj, a nemaš euro, zaključila je Ivanov.


Ljubaj je odgovorio da u HNB-u stvarno nije bilo službenog programa deeuroizacije, u smislu neke strategije, ali sve mjere koje su se poduzimale išle su u tom pravcu da se poveća trošak poslovanja u eurima u odnosu na kunsko. No, unatoč tome, javnost i dalje preferira eure, kazao je Ljubaj. Iznio je primjer Srbije koja je prije nekoliko godina uvela »program dinarizacije«, marketinški je promovirala domaću valutu i neki pomaci su se dogodili, ali vrlo sitni.