Osmi mart: jedan dan u godini kad žene postaju sugovornice u emisijama u udarnom terminu, kad se premjeste iz »žutih« rubrika u političke. Jedan dan kad se stakleni strop čini kao slabašna opna koju je moguće probiti. Jedan dan kad, nakićene ružama i karanfilima, žene uživaju u prividu jednakih mogućnosti za sve.

Ovaj razgovor, iako prigodan, nije posut laticama i ne miriše na ruže. Ovaj intervju ne govori o osmom martu, nego o svim onim preostalim, »običnim« danima u godini, o 364 dana koja premoćna većina žena u Hrvatskoj provodi u egzistencijalnoj tjeskobi, ekonomskoj nesigurnosti. Razgovaramo s Enom Knežević, pravnicom Centra za edukaciju, savjetovanje i informiranje (CESI), aktivistkinjom za prava žena, sudionicom glasnih kampanja protiv predloženog novog Zakona o radu, koji kao da je smišljen da udvostruči ionako alarmantnu diskriminaciju žena na tržištu rada. Novi zakon predlaže smanjenje zaštite uvjeta rada i povratka na ista radna mjesta trudnicama i osobama koje koriste rodiljna i roditeljska prava. Ena Knežević opisuje ZOR sintagmom »feminizacija siromaštva«.

Velika tema ovih tjedana je prijedlog novog Zakona o radu. Sudjelujete u kampanji kojom se želi ukazati na činjenicu da novi ZOR radikalno ugrožava položaj žena na tržištu rada. Koje su najslabije točke ZOR-a?

– Protiv smo donošenja novog Zakona o radu, i smatramo kako će, ukoliko se donese u ovom obliku u kojem je prošao prvo čitanje, potresti temelje socijalne države, unazaditi opći smjer društvenog razvoja i na iznimno loš način djelovati na živote svih građanki i građana Hrvatske. Smatramo, naime, kako je nedopustivo da je navedeni prijedlog upućen u Hrvatski sabor bez postizanja dogovora socijalnih partnera, bez analitičkih podloga (posebice o dugoročnim učincima na fondove socijalne sigurnosti, zdravlje, pomirenje poslovnog i privatnog života, demografske promjene…), bez provođenja stvarne (a prema zakonu obvezujuće) procedure procjene učinaka propisa, te ponajprije, bez ikakvih rodnih promišljanja i analiza. Ovim se zakonom uvodi daljnja fleksibilizacija radnih odnosa u korist poslodavca i smanjuju radnička prava. Ako se izglasa, Zakon će imati snažne negativne posljedice na već osiromašene i obespravljene radnike i radnice, u smislu snižavanja cijene rada, nesigurnosti, kršenja radničkih i ljudskih prava, slabljenja institucionalne zaštite i uvođenja modernog ropstva. Ovakav Zakon o radu nije ništa drugo nego li legaliziranje propusta slabe države da regulira i kažnjava nezakonitosti te ispravlja postojeće nepravilnosti. Ono što nas najviše zabrinjava  jest činjenica da predložene reforme najviše pogađaju žensko radništvo, koje je ionako ranjiva skupina na tržištu rada. Daljnjom fleksibilizacijom i promoviranjem nesigurnih i privremenih oblika rada dodatno će se pogoršati njihov položaj te produbiti diskriminacija. Žene će se mahom naći u poziciji ekonomske ovisnosti, što pogoduje širenju ekonomskog nasilja nad ženama, koje je već i sada veliki problem društva. 

Trudnicama najteže

Zamislimo mladu ženu koja je upravo završila fakultet i traži posao. Kako će izgledati njezin profesionalni put ako ZOR bude prihvaćen u predloženom obliku?

–  Mlade žene se teže zapošljavaju, slabije su plaćene i rade u nesigurnijim oblicima radnih odnosa. Novi Zakon o radu će, ukoliko se izglasa u obliku u kojem se to predlaže, umjesto uključivanja nužnih, rodno osviještenih odredbi, dosadašnjim nepravdama samo dati legalnu formu. Mlada žena će se, uz ovakvu regulativu, najvjerojatnije nakon završetka fakulteta naći u poziciji gdje će joj biti iznimno teško uopće naći posao, ukoliko ga nađe, morat će pristati na nesigurne radne uvjete, nisku plaću i činjenicu da će svako nekoliko mjeseci morati strahovati od toga hoće li joj ugovor uopće biti produžen. Zbog takve neizvjesne situacije neće se biti u mogućnosti financijski osamostaliti, uslijed čega je vjerojatnije da će biti ekonomski ovisna, ili o roditeljima ili o partneru. Zbog ucjenjivosti od strane poslodavca neće moći planirati niti privatni i obiteljski život, uslijed čega će biti prisiljena birati između karijere i majčinstva. 

Kakvu je sudbinu ZOR namijenio trudnicama?

– Predložene reforme, osim što inače najteže pogađaju žensko radništvo, obrušavaju se na najslabije skupine, trudnice i osobe koje koriste rodiljna i roditeljska prava. Već iz dosadašnjih podataka proizlazi kako  je 40 posto žena koje  su bile trudne u određenom trenutku svoje zaposlenosti ili traženja posla bilo izloženo nepovoljnom postupanju od strane poslodavca zbog svoje trudnoće odnosno korištenja rodiljnih i roditeljskih prava. Iz istraživanja koje je provedeno proizlazi kako 41,2 posto žena, koje su na tržištu rada sudjelovale dok su istovremeno morale brinuti za djecu stariju od 1 godine, smatra da je poslodavac prema njima postupao nepovoljno zbog njihovih obveza prema djeci. Statistički podaci pokazuju kako je čak oko 50 posto žena doživjelo diskriminaciju u smislu uskraćivanja više od jednog prava zajamčenog radnim zakonodavstvom odnosno ugovorom o radu zbog trudnoće ili brige za djecu. Također, danas oko 90 posto novozaposlenih žena radi na određeno vrijeme, pri čemu je najteži položaj trudnice zaposlene na određeno vrijeme. 

Mnogi poslodavci u radnicama vide nepouzdanu i nestalnu radnu snagu koja će povremeno izbivati s posla radi trudnoće i majčinstva. Zbog toga su žene nerijetko diskriminirane na različite načine.

– Da; prilikom razgovora za posao postavljaju im se pitanja osobne prirode, pitanja o tome kako će organizirati čuvanje djeteta i tko će ostajati kod kuće u slučaju bolesti djeteta.  Neke žene su radi trudnoće na poslu izložene uvredama, podsmijehu i pogrdnim riječima, a neki poslodavci tijekom radnog vremena ne dopuštaju trudnicama odlaske na redovite liječničke kontrole tijekom trudnoće. U nekim slučajevima čak zatraže da potpišu obvezu kako za tri ili čak pet godina neće ostati u drugom stanju. Takvi su ugovori, naravno, protuzakoniti, no žene ih potpisuju zbog straha. Nadalje, poslodavac trudnicu nije dužan zadržati nakon što je istekao rok na koji je ugovor sklopljen, dok je radnici koja je zaposlena na neodređeno vrijeme zabranjeno otkazati ugovor o radu za vrijeme trudnoće i korištenja rodiljnih i roditeljskih prava. Od svih žena koje su na tržištu rada doživjele neki oblik spolne diskriminacije, čak 34,1 posto suočilo se s neprodužavanjem ugovora o radu, a 64 posto smatra da im je poslodavac uskratio produženje ugovora o radu jer su zatrudnjele ili koristile rodiljna/roditeljska prava.  Ukoliko žene imaju sreće pa rade na neodređeno, kada se vrate na radno mjesto, često ih dočeka ono slabije plaćeno i manje odgovorno, zatim sporije napreduju u karijeri te uslijed svega ovoga imaju manje mirovine. 

Kazna za roditeljstvo

Netko bi rekao da se žene kažnjava za roditeljstvo. Vrijede li za muškarce druga pravila?

– U našem društvu, muškarci su hranitelji, percipiraju se kao ozbiljniji i odgovorniji. Novi ZOR snaženjem ovih nesigurnih oblika rada koji otvaraju mogućnost manipulacije dodatno otežava položaj trudnica. Nadalje, ovim se zakonom predlaže smanjenje zaštite uvjeta rada, te povratka na rad trudnicama i majkama, odnosno očevima koji koriste roditeljski dopust, , te se čak otvara mogućnost otkazivanja osobama koje koriste rodiljna i roditeljska prava nakon povratka s dopusta, na način da se predloženim poslodavac oslobađa obveze ponude sklapanja ugovora o radu za obavljanje drugih odgovarajućih poslova, čiji uvjeti rada ne smiju biti nepovoljniji od uvjeta rada poslova koje je obavljao radnik prije korištenja tog prava, te se prepušta poslodavcu da subjektivno ocjeni je li u mogućnosti ili nije ponuditi sklapanje ugovora o radu za obavljanje drugih odgovarajućih poslova, a više nema niti obvezu voditi računa o tome jesu li su uvjeti rada na novo ponuđenim poslovima isti ili ne, dakle može ponuditi i poslove čiji uvjeti rada mogu biti nepovoljniji. Također, zabrana otkaza ranjivim kategorijama radnika (trudnice, rodiljni i roditeljski dopusti, njege djeteta sa poteškoćama) više se ne bi odnosila na slučaj smrti poslodavca fizičke osobe, prestanka obrta po sili zakona ili danom završetka likvidacije. Naime, iz novije sudske prakse vidljivo je kako svjedočimo zlouporabama ove mogućnosti, na način da  poslodavci trudnice i druge osobe iz 1. st. koje koriste neka od navedenih prava ostavljaju poput zatočenika na tvrtkama koji likvidiraju radi dugova i sl. ili se radi o tvrtkama koje su u predstečajnim nagodbama, a svi ostali radnici prelaze na novu zdravu tvrtku.  Vrlo je opasan i prijedlog prema kojemu radnik/ca koji koristi neka od prava sa osnova roditeljstva, te trudnica mogu izvanredno otkazati ugovor o radu. Odredba je nepotrebna jer otvara prostor pritiscima i zloupotrebama te kategorije radnika. 

Kako je dosad tekla kampanja PoZOR, koje je rezultate polučila?

– Široka ženska fronta za radna i socijalna prava brojnih nevladinih udruga okupila se u rujnu 2013. godine na poziv ženskih sindikalnih grupa (SSSH, NHS, HURS), kako bi zajedno razmotrile stanje radnih i socijalnih prava žena u odnosu na čitavu paletu novih socijalnih i radnih zakona koji su već tada pisani u žurnim procedurama upravo iz razloga kako bi se izbjegla ozbiljnija javna rasprava. U listopadu 2013. smo s prvom izjavom označile najvažnije probleme na tržištu rada, poput rada na određeno vrijeme, radnog vremena, prijenosa ugovora o radu, agencijskog rada, problema nedovoljne zaštite od diskriminacije, te neprihvatljivost povećanja dobi za umirovljenje na 67 godina… Video kampanjom  »Pozor – ZOR!« nastavljamo upozoravati javnost o negativnim tendencijama novog prijedloga Zakona o radu.   Do sada je izašlo svih dvanaest videa koje možete vidjeti na našoj Facebook stranici, a koristim priliku pozvati sve zainteresirane udruge, te građane da snime i pošalju nam putem maila na [email protected] svoj vlastiti jednominutni video na temu kršenja radničkih prava, odnosno izraze svoje »NE« srljanju u novi Zakon o radu kojim se ruše radnička prava, a građane gura u opće siromaštvo.

Ulične akcije

Članica ste inicijative Za rad spremne. Možete li ukratko iznijeti kronologiju te kampanje?

– Inicijativa Za rad spremne nastala je 2013. godine u okviru regionalnog projekta Mlade žene mijenjaju svijet, kojeg u Hrvatskog provodi CESI – Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje. Nastala je u trenutku najveće nezaposlenosti mladih osoba u RH u zadnja dva desetljeća. Društvena situacija kojoj svjedočimo, a koja je iznimno nepovoljna za mlade, potaknula nas je na reakciju i djelovanje. U okviru našeg djelovanja, kao ogroman problem detektirale smo diskriminaciju na temelju spola, kako prilikom ulaska na tržište rada, tako i na radnom mjestu. Stoga su upravo mlade žene na tržištu rada u fokusu našeg djelovanja. Naši su ciljevi, dakle, educirati, informirati i osvještavati javnost, upozoravati na ove ogromne probleme i zagovarati javne politike koje će biti rodno promišljene. Od početka našeg djelovanja bile smo aktivne i progresivno smo radile na koji god način smo mogle. Krenule smo od ulice i društvenih mreža, pa do umrežavanja s drugim organizacijama i zagovaranja rodno osjetljivih politika u institucijama. Radile smo i radimo na informiranju širokih masa, te smo imale uličnu akciju koja je bila dobro prihvaćena i medijski popraćena. Imale smo i javnu tribinu o mladim ženama na tržištu rada, u formi dijaloga. Tako se pročula naša priča i očito su naše aktivnosti imale odjeka, jer smo postale viđene i primijećene, što je rezultiralo pozivom u dva tijela MRMS-a, Savjet za izradu plana implementacije Garancije za mlade i Savjet za rad, aktivno starenje i zapošljavanje. U savjetu za izradu plana implementacije Garancije za mlade pri kreiranju mjera zapošljavanja mladih zagovaramo donošenje mjera koje će pridonijeti suzbijanju diskriminacije, a i u SRAZ-u neprestano upozoravamo na položaj žena na tržištu rada. Isto tako, pozvane smo i da se priključimo Ženskoj fronti za radna i socijalna prava, osnovanoj na poziv ženskih sindikalnih grupa ženskim organizacijama i udrugama za zaštitu ljudskih prava, kako bi se razmotrilo stanje radnih i socijalnih prava žena u kontekstu nedavnih i predstojećih promjena radnog i mirovinskog socijalnog zakonodavstva. 

Unatoč svim problemima što ste ih pobrojali, opada broj mladih žena koje su voljne prihvatiti identitet feministkinja; feminizam kao da postaje sve zloglasniji. Zašto je to tako?

– Riječ feminizam se nažalost često krivo interpretira te se često nađe na meti stigme i pogrda onih koji ga pogrešno shvaćaju. Kad pričamo o negativnoj percepciji, onda vjerojatno pričamo o onoj slici feministkinje kao dlakave i agresivne osobe koja pila ljude okolo s patrijarhatom i lošim položajem žena, ne shvaćajući da su se vremena promijenila. Nekoliko je razloga negativne percepcije feminizma u društvu. Prvi je nepoznavanje feminizma kao sistemske teorije i rezultira time da se feminizam trpa u razne mentalne koševe oblikovane mainstream medijima. Drugi je neprisutnost feminizma u obrazovnom sustavu. Treći je uvjerenje da je feminizam isključivo ‘ženska stvar’ te da žene žele zavladati svijetom koji će u toj režiji biti bolji i pravedniji, što opet dolazi od ideje da su identiteti binarni i fiksni. 

Feministička praksa

Kako biste vi definirali feminizam?

– Feminizam nije ništa drugo nego politički pojam koji označava ravnopravnost žena u svim područjima života. Feministički principi su principi ravnopravnosti, uvažavanja i solidarnosti, na kojima želimo graditi socijalno pravedno društvo jednakih prava i mogućnosti za sve. Ravnopravnost žena i muškaraca nije odvojeno pitanje žena, već je uvjet društvene pravde i jedini put izgradnje samoodrživog, pravednog i razvijenog društva te ostvarivanja ljudskih prava unutar njega. Diskriminacija žena i svi oblici nasilja nad ženama čine napad na osnovna ljudska prava te povredu njihova ljudskog dostojanstva , onemogućavajući istodobno puno učešće žena u društvenom i ekonomskom razvitku. Mi vjerujemo da se puno toga mora promijeniti i odlučile smo djelovati u skladu s vrijednostima nenasilja kao procesa i konačnog cilja. Naše vrijednosti želimo učiniti vidljivima kroz feminističku praksu. 

Ovaj je intervju tempiran za objavu na osmi mart, dan žena. Živcira li vas to što se mediji otvore za temu problema žena samo o ovakvim prigodama? Jesu li mediji u Hrvatskoj u dovoljnoj mjeri partneri borbe za ljudska i radnička prava?

– Danas imamo hiperprodukciju medijskog sadržaja, te u skladu s inflacijom vrijednosti, ovako bitne teme često dobiju vrlo oskudan medijski prostor, najčešće povodom određenih datuma ili prigoda vezanih uz ove teme, kao što je osmi mart. Često se bitne teme guraju pod tepih a rezigniranom narodu serviraju se trivijalnosti. Mediji su oni koji imaju moć oblikovanja javnog mnijenja i poticanja na reakcije i promjene. Stoga bi u fokusu njihova interesa trebale biti teme od egzistencijalnog značenja, osobito u vremenu kad dolazi do ovako bitnih promjena u jednom od najbitnijih aspekata života, što je tržište rada, što će korjenito utjecati na živote svih radnika i radnica u Hrvatskoj. Mediji bi trebali biti angažirani partneri borbe za radnička i ljudska prava i oni koji će ukazivati na nepravilnosti i nepravde u društvu, uslijed čega bi trebali češće djelovati u smislu osvješćivanja javnosti o deregulaciji tržišta rada kao o nečemu apsolutno neprihvatljivom i nedopustivom.