Isusovačko udruženje MAGIS

Država ih sponzorira, a Ike Mandurić reklamira: Ne dopustite da vam žena kaže kakvi trebate biti…

P. N.

foto: MAGIS

foto: MAGIS

"U današnje vrijeme previše smo izloženi tezama kako on mora brinuti tek o obitelji i kako je to njegovo jedino poslanje: biti sa svojom ženicom i dječicom, kupovati namirnice, usisavati tepih, prati rublje te tu i tamo popraviti pokoji kvar..."



Kontroverzni isusovac Ivan Ike Mandurić, kojeg kolega Darko Pavičić “titulira” kao popularnog duhovnika mladih i studenata, pozvao je sve muškarce, prave i one “njonjave”, da se prijave i dođu na kamp Kupreška vrata – kamp za prave muškarce – koji u srpnju ove godine organizira udruženje MAGIS. Svoju adresu (Palmotićeva 31.) udruženje MAGIS inače dijeli sa Župom presvijetlog srca Isusova u Zagrebu. U pitanju je isusovačko udruženje za pastoral mladih koje djeluje međunarodno, a hrvatsku ispostavu, između ostalih, financira Nacionalna zaklada za razvoj civilnoga društva.


Udruženje MAGIS svoj kamp za trening “pravih muškaraca” reklamira ovako: “Podno planine Stožera, mladići imaju priliku upoznati svoju srž i svrhu kroz primjere muževnosti biblijskih junaka i života svetaca od antike do modernog doba. Program omogućuje iskušavanje u tradicionalnim vještinama kupreških junaka poput korištenja ručne kose na visoravni Kupreškog polja. Ovime se otvaraju Kupreška vrata izvorima muževnosti kako bi sudionik na putu zrelosti bio spreman krenuti za odgovorom na izazove koje pružaju suvremene prilike.”


U kakvog bi se muškarca polaznici kampa trebali razviti objašnjava sam Ivan Ike Mandurić, u podužem Facebook postu pod naslovom: “Gdje su nestali muževi?”




Između ostalog, kontroverzni Isusovac objašnjava da “muškarac stisnut u četiri zida vlastitoga doma nikada neće spoznati što u sebi nosi” te da je on u takvom prostoru “inferioran ženama i jedino što može postići jest da je svednevice razočarava”.


– U današnje vrijeme previše smo izloženi tezama kako on mora brinuti tek o obitelji i kako je to njegovo jedino poslanje: biti sa svojom ženicom i dječicom, kupovati namirnice, usisavati tepih, prati rublje te tu i tamo popraviti pokoji kvar… Sa svojom obitelji odlaziti na idilične izlete, piknike, u dvorištu se igrati sa sinčićem… Gajiti dobre odnose sa punicom i njenom rodbinom… Ta, i sveti Josip je bio baš takav? Ja u to ne vjerujem. Meni je ta slika okljaštrena. To nije cjeloviti muškarac, piše Mandurić.



Odmah zatim dodaje: “Gdje je tu briga za Domovinu, zavičaj, selo, grad, državu, svijet? Jedan muškarac, da bi sebe osjetio i otkrio, mora izići daleko od doma i vidjeti kako tamo stvari stoje. On je taj koji ima zov uspeti se na najviše planine koje ga okružuju i na najudaljenije pučine i tamo svijet staviti pod kontrolu. Jer, kad opasnosti dođu do praga obiteljskog doma, onda ni njonjavi muškarac koji u njemu prebiva, i koji je do tada uredno slušao svoju ženu, neće moći zaštititi ni svoju ženu, ni dječicu, ni svoj parkić, ni kućicu, ni tepih, ni šoping, ni svoja idilična popodneva, ni igrice sa sinčićem…”


Pater još poručuje: “Ako muškarac dopusti da mu žena kaže kakav treba biti, on samo može postati loša žena. Jer njoj nije dano razumjeti što on nosi u srcu. On se i pred materom i pred svim ženama mora izboriti za svoj poziv da bude muškarac: ratnik, lovac, fajter, političar, aktivist, lider, vođa, vladar i čuvar svega svijeta – da ne bi iz njega krenula neka aždaja prema onima koje treba i mora štititi.”


– On ima potrebu i u srcu dužnost da brani i ureduje sav svijet, kroz sve dopustive i moguće oblike borbe. I to toliko da on smije, i ima poziv, ako treba, i ostaviti svoju ženu i djecu te za domovinu i čovječanstvo umrijeti. To je, kladim se i tvrdim, i sveti Josip bio spreman, i sav svoj život nosio u srcu. Nezamislivo mi je da bi Bog nekom Josipu, koji nije osjećao zov Domovine, povjerio svoga sina, navodi “popularni duhovnik mladih i studenata”


Na koncu, “one koji žele hitno i više” pater Ike poziva na kampovanje u organizaciji udruge MAGIS, koja će im pomoći “brutalno obrisati sve te floskule o muškarcu koji čuči doma”.