Reakcije na odgovor Pupovcu

Đikić: Nećemo nikad odustati od novinarstva, Alaburić: Predsjednica unijela zbrku u slobodu izražavanja

Boris Pavelić

Snimio Vedran KARUZA / NL arhiva

Snimio Vedran KARUZA / NL arhiva

Govor mržnje ne smije se poistovjetiti s političkim debatama i polemikama političkih suparnika jer, kaže  Alaburić, »one, ma kako oštre bile, samo iznimno podliježu ograničenjima«. Urednik Novosti Ivica Đikić poručuje  da nikad neće odustati od novinarstva,  kakve god posljedice to izazivalo

 ZAGREB  Nećemo nikad odustati od novinarstva, kakve god posljedice to izazivalo, poručio je jučer glavni urednik tjednika Novosti Ivica Đikić u komentaru na pismo predsjednice Republike Miloradu Pupovcu, u kojemu je Kolinda Grabar-Kitarović Novosti optužila za »evidentno vrijeđanje osjećaja hrvatskog naroda«. Istodobno, u izjavi za naš list, medijska stručnjakinja Vesna Alaburić ocijenila je kako predsjedničino pismo »donosi zbrku u vezi sa slobodom izražavanja i granicama te slobode«.




Predsjedničin odgovor Pupovcu implicite napada i umjetnika Sinišu Labrovića, jer tvrdi da se »uvrede hrvatskom narodu ne mogu nazivati ‘performansima’«. Labrović pita »što bi uopće značilo ‘uvreda većinskog naroda’? Tko će biti mjerna jedinica uvrede? Ja sam Hrvat i vjernik, a puno toga što vrijeđa predsjednicu mene uopće ne vrijeđa, nego me zabavlja, raduje, rastužuje i tjera na razmišljanje. Mene vrijeđa kada se naši vodeći političari druže s kriminalcima, a počasni su im gosti na inauguracijama, između ostalih, fašisti, dileri kokaina i korisnici usluga prostitutki. A opet, nek se druži s kim tko hoće. To da netko priseže na pravo da je baš on glas većine, znači ukidanje individualnih sloboda i poziv na (auto)cenzuru. Kako živimo u demokraciji, mislim da ovo utjerivanje straha neće proći. Barem koliko je do mene i dok sam pri ludoj pameti!«, kaže za naš list performer Siniša Labrović.



»Perfidna provokacija«


Ivica Đikić u komentaru je napisao da se »predsjedničin polemički odgovor može svesti na mračnu afirmaciju totalitarizma: da, možda ima primjera mržnje i netolerancije prema Srbima, i žao mi je zbog toga, ali za to su krivi sami Srbi, jer perfidno i neprestano provociraju i vrijeđaju većinski narod i njegove svetinje, negiraju stvarnost hrvatske državnosti i općenito zanemaruju opravdano većinsko očekivanje da budu – kuš; ako dižu glavu, onda se moraju suočiti s uličnim hordama nahuškanim iz vladajućih krugova«. Đikić pita otkud predsjednici »uopće smjelosti da određuje granicu između slobode izražavanja i ‘evidentnog vrijeđanja osjećaja hrvatskog naroda’, između satire i izrugivanja s čuvstvima većine, otkud joj odvažnosti da tako strastveno i javno prezire najviše odredbe Ustava, te najavljuje vladavinu terora?« Podsjeća da DORH još uvijek nije odlučilo hoće li prihvatiti kaznenu prijavu protiv njega i Nikole Bajte, autora parodije hrvatske himne, koju predsjednica Republike izrijekom osuđuje u pismu.




»Kad se stvari pojednostave, radi se samo o očekivanju da novine srpske nacionalne manjine, sufinancirane javnim novcem, trebaju znati dokle smiju ići u kritičkom novinarstvu, u satiri, u izboru tema kojima će se baviti. Kolinda Grabar-Kitarović, poput svog prethodnika, misli da bi list SNV-a  trebao biti poslušan i neprimjetan ili ga ne bi trebalo biti. Nevolja je, međutim, u tome što mi nikad nećemo odustati od novinarstva, kakve god posljedice to izazivalo: bez ikakvog kompleksa i straha, objavit ćemo svaku provjerenu i relevantnu vijest, neovisno na koga se odnosi, kome se ne sviđa i koga provocira na ispade bijesa«, piše, između ostalog, Đikić.



Hrvatsko novinarsko društvo, čije je vodstvo nedavno napadnuto prijetnjama u anonimnom pismu ubacivanom u zagrebačke poštanske sandučiće, zatražilo je jučer od predsjednice Republike da pojasni svoj odgovor Pupovcu u odnosu na HND, te izrazilo nadu da će predsjednica »javno osuditi širenje netolerancije, prijetnje i huškanje koje proizvodi notorni štovatelj NDH, navodni novinar Velimir Bujanec«, koji je bio počasni gost na predsjedničinoj inauguraciji. »HND moli predsjednicu da objasni što je to točno učinila naša udruga, koja okuplja gotovo 2.500 profesionalnih novinara, da je zaslužila biti napadana fašističkim metodama, jer anonimno denunciranje lecima prepunim laži jest fašističko huškanje. Da li svojim javnim djelovanjem HND provocira? Iritira? Vrijeđa? Neistinito prikazuje i čak izruguje Domovinski rat? Niječe stvarnost, a implicitno i samu ideju hrvatske države, stvarajući tako ozračje napetosti, isključivosti i netolerancije?« HND također traži da predsjednica odgovori na pismo Međunarodne federacije novinara, koja ju je nedavno upozorila na gušenje slobode izražavanja u Hrvatskoj.


Različita komunikacija


Predsjedničino je pismo za naš list komentirala Vesna Alaburić, ocjenjujući kako »na istu razinu pravne zaštite i važnosti za demokratsko društvo svodi bitno različite vrste javnog komuniciranja, koje u svakom pravnom sustavu i sudskoj praksi, uključujući Europski sud za ljudska prava, uživaju bitno različitu zaštitu«.


Alaburić objašnjava kako se svaki govor motiviran mržnjom ne može nazivati »govorom mržnje«. Govor mržnje je, dodaje, »napadački govor kojim se šire i opravdavaju mržnja, nesnošljivost i predrasude, te poziva i potiče na nasilje ili diskriminaciju protiv određenih ‘ranjivih’ društvenih grupa, koje se mogu identificirati po rasi, nacionalnom ili etničkom podrijetlu, boji kože, vjeroispovijesti, spolu, seksualnoj orijentaciji, imigrantskom statusu ili porijeklu…«


Takvu vrstu govora, naglašava Alaburić, »nikako ne smijemo poistovjetiti s političkim debatama i polemikama političkih suparnika«, jer one, »ma kako oštre bile, samo iznimno podliježu ograničenjima«. Štoviše, »čak i kad obiluje mržnjom, takva komunikacija nije ‘govor mržnje’, jer se ne odnosi na manjinske društvene skupine, već suparnike u ‘političkoj areni’, objasnila je Alaburić.