Gordana Deranja o ekonomskoj situaciji

Čelnica Hrvatske udruge poslodavaca upozorava: ‘Pripremamo se za novu krizu’

Aneli Dragojević Mijatović

Ne uvažavaju se mišljenja struke - Gordana Deranja / Foto  DAVORIN VISNJIC/PIXSELL

Ne uvažavaju se mišljenja struke - Gordana Deranja / Foto DAVORIN VISNJIC/PIXSELL

Mi smo se morali restrukturirati još u onoj velikoj krizi, najviše radnih mjesta je izgubljeno u privatnom sektoru, uvijek smo na oprezu. Žao nam je da nije došlo do ozbiljnog rasterećenja gospodarstva jer pratimo što se događa, i ne kažemo da će sutra doći kriza, ali je činjenica da i Njemačka i Italija usporavaju



Na trećem, zadnjem danu Savjetovanja ekonomista u Opatiji, predsjednica Hrvatske udruge poslodavaca Gordana Deranja govorila je u okviru panela koji je bio orijentiran prema mladima i obrazovanima, o tome što im poslodavci imaju za poručiti i kakve kadrove traže. Iskoristili smo priliku da predsjednici HUP postavimo nekoliko »blic-pitanja«.


Očekuju li poslodavci novu krizu i kako se na nju pripremaju, u kontekstu činjenice da je na Savjetovanju izrečeno kako ni fiskalna ni monetarna politika nemaju prostora napraviti bilo kakav »zračni jastuk« koji bi udar eventualne nove krize ublažio?


– Slažem se s izrečenim na skupu, bilo bi dobro za naše društvo i gospodarstvo kada bi se ljudi koji se u problematiku razumiju više uvažavali i kada bi se njih kontaktiralo kako bi se donosile bolje politike za našu državu u cjelini. Mi smo se morali restrukturirati još u onoj velikoj krizi, najviše radnih mjesta je izgubljeno u privatnom sektoru, uvijek smo na oprezu i još se uvijek nismo opustili iako smo iz krize izašli. Žao nam je da nije došlo do ozbiljnog rasterećenja gospodarstva jer pratimo što se događa, i ne kažemo da će sutra doći kriza, ali je činjenica da i Njemačka i Italija usporavaju. Smiješno mi je kad netko kaže, pa rastemo 2,5 posto, to je super, jer ovi drugi nemaju toliku stopu rasta. Da, ali mi nismo na istom stupnju razvoja. Znači, ne možemo se uspoređivati s primjerice Danskom, i reći, mi smo super, a Danska raste samo 1,5 posto. To je čista demagogija. Znači, privatni sektor mora biti u pripravnosti, u oprezu, i žao nam je da gospodarstvo nije rasterećeno. Gospodarstvo je glavni faktor i njega treba poticati jer kad ono raste stvara se nadogradnja, i za kulturu i za socijalu i za prosperitet društva. Dok se to ne prepozna, dok je gospodarstvo na razini vode ili ispod vode, do onda ćemo imati i slabi rast i veću opasnost, za sve građane i za nas u privatnom sektoru, pogotovo ako opet dođe neka kriza. A prateći cikluse kroz povijest, normalno je da kriza kad-tad opet dođe.


Predizborna vremena


Bojite li se dakle nove krize?


– Ne bojim: treba se okrenuti drugim tržištima, naći nišu za svoju tvrtku, razmišljati o tome… Ako gledam s funkcije predsjednice HUP-a, onda mi je žao da se ne uvažavaju mišljenja struke. Jer nije da se ne zna što treba raditi, nego nema političke volje da se određene stvari odrade.


Poslodavci su dosta kritizirali proračun, da je prevelik, da je prevelika javna potrošnja, i to je već gotovo konstanta, no čini se da se sada išlo i korak dalje?




– Svemu tome su se pridodala i predizborna vremena. Znači, prvo predsjednički izbori, pa onda »ne talasaj« jer predsjedamo Europskom unijom, pa onda »ne talasaj« jer idu parlamentarni izbori… Dok god smo u takvoj situaciji, dok god se tako razmišlja, normalno da ne možemo očekivati neke velike poteze, jer onda dolazi do ugroze njihovih birača. Do onda dok ne budemo imali vladu koja neće razmišljati hoće li nakon četiri godine ponovno osvojiti mandat, nego će razmišljati kako da uredi ovo društvo, do tada mislim da ćemo plivati ovoliko koliko možemo.


Proračun uravnilovka


Čest je prigovor Vlade poslodavcima da kada i dobiju neko rasterećenje od porezne presije, da to prebace u svoju dobit, a ne u zaposlenost i investicije.


– Zato što se daju netočni, nepotpuni podaci. Vama će ministar financija reći koliko je rasteretio gospodarstvo, ali neće vam reći koliko je paralelno i ubrao od tog gospodarstva. Kada smo išli u onu prijašnju poreznu reformu, uz rasterećenja digao nam se doprinos za zdravstveno osiguranje, a koliko je ubrano po toj osnovi – nemamo podatak. Sada idemo u smiješna rasterećenja, koja će nam, kao, nešto otpustiti, a s druge strane, koliko će se ubrati od nameta koji idu industrijama u proizvodnji šećera? Znači, daju se polovične informacije. Činjenica da rastu prihodi države govori da se ona i nije toliko rasteretila jer joj u kontinuitetu prihodi rastu. Dakle, ona nešto s jedne strane da, a s druge strane uzme. Ako ne država, onda lokalna samouprava: sjetimo se samo nameta vezano za odvoz smeća, koliko su narasli i koliko su problematični.


Za proračun ste komentirali da ima socijalističkog mentaliteta. Što bi to značilo?


– Pa zato što je uravnilovka. To je ono što smo cijelo vrijeme ukazivali. Mi nemamo ništa protiv da javni sektor dobije veće plaće jer zaslužuje. Nijedna država ne može funkcionirati bez zdravstva, obrazovanja, policije, i oni trebaju za svoj radi biti adekvatno nagrađeni, ali dok su u takvoj masi, polako postaju kao umirovljenici – kolika je masa, toliko se onda i dijeli, i onda je to malo. Znači, nema motivacije, čista uravnilovka, svima jednako – radiš li ili ne radiš. To je ono poražavajuće, jer oni koji su motivirani i koji stvarno i kvaliteno rade, koja im je poruka i koja im je motivacija?