Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 16° 4
Sutra: 16° 16° 4
19. studenoga 2019.
Edo Dešković

Bivši šef Udruge pomorskih kapetana o havariji Bourbon Rhodea: 'Potrebna je neovisna istraga'

Bivši šef Udruge pomorskih kapetana o havariji Bourbon Rhodea: 'Potrebna je neovisna istraga'
Bivši šef Udruge pomorskih kapetana o havariji Bourbon Rhodea: 'Potrebna je neovisna istraga'
Autor:
Objavljeno: 14. listopad 2019. u 9:04 2019-10-14T09:04:17+02:00

Potrebno je sve temeljito ispitati, posebno preživjele članove posade i utvrditi točno što se događalo i kakvi su bili postupci posade. Bojim se, nažalost, da će i tu biti problema s obzirom da je riječ o francuskoj kompaniji, a istragu vode francuske vlasti, s tim da niti jedan od poginulih ili nestalih nije francuski državljanin, kaže Dešković koji je i sam preživio brodolom

Potraga za sedmoricom nestalih pomoraca s potonulog broda Bourbon Rhode u subotu je službeno prekinuta. Nakon više od dva tjedna napora da se pronađu članovi posade među kojima je i zapovjednik broda Dino Miškić iz Šibenika, francuske vlasti na Martiniqueu objavile su kako su šanse da je itko od posade preživio minimalne, ali i da će još nekoliko dana biti nastavljeno aktivno promatranje područja na kojemu je brod potonuo putem satelita.

Tužan je to epilog havarije broda koja je ostavila niz neriješenih pitanja o uzrocima nesreće, kao i o tome je li mogla biti spriječena, ili barem ublažene posljedice - četvero mrtvih i sedam nestalih članova posade.

Potonuće broda Bourbon Rhode izazvalo je i niz polemika u stručnoj pomorskoj javnosti u Hrvatskoj, koja ima veliki broj vrhunskih stručnjaka u pomorstvu, a koji svi odreda postavljaju pitanja koja su za sad bez odgovora - zašto je brod bio na svega nekoliko desetaka milja od središta uragana, u kakvom je tehničkom stanju bio, kao i u kakvom su stanju bila sredstva za spašavanje, uključujući splavi, ali i radiokomunikacijsku opremu, satelitsku komunikacijsku opremu, te uređaje za pozicioniranje brodolomaca poput EPIRB-a (uređaja za radijsko pozicioniranje) i SART-a (radarskog transpondera za pozicioniranje), od kojih niti jedan, osim splavi s trojicom preživjelih članova posade, nije pronađen tijekom potrage.

Puno pitanja

O svim ovim pitanjima razgovarali smo s Edom Deškovićem, pomoskim kapetanom, s 40-godišnjim iskustvom zapovjednika, nekadašnjim predsjednikom Udruge pomorskih kapetana Hrvatske, autorom nekoliko knjiga na temu pomorstva i cijenjenim pomorskim stručnjakom, koji je i sam preživio opasan brodolom.

Kao i svi njegovi kolege zapovjednici brodova, Dešković postavlja pitanje zbog čega se brod u prvom redu našao na putanji razornog uragana, gdje nije smio biti.

- Ne želim prejudicirati i dok god postoji i najmanja nada da će nestali biti pronađeni i spašeni, nadam se da će se to i dogoditi. No u ovom slučaju puno je diskutabilnih okolnosti, za koje vjerujem i nadam se da će biti rasvijetljene tijekom istrage, kaže Dešković.

Prvo je pitanje zbog čega je brod isplovio prema uraganu na Atlantiku, gdje se, koliko god to mučno i nepopularno bilo, prema Deškoviću, postavlja pitanje odgovornosti ne samo kompanije, nego i zapovjednika.

- Po ISM codeu (međunarodni pomorski propisi o sigurnosti na moru), zapovjednik ima takozvani Overriding Rule, pravo da odluči suprotno uputama kompanije te promijeni kurs broda ili odbije isplovljavanje u uvjetima koji mogu ugroziti posadu i brod. Sve radnje za spas broda i posade su opravdane i nitko mu ne može narediti da isplovi u oluju ili u neko opasno područje, ako on odluči drugačije, kaže Dešković.

Zanimalo nas je postoji li mogućnost da je kompanija, francuski Bourbon, pritiskala zapovjednika i posadu da, unatoč uraganu, isplove i čim prije stignu na odredište.

- To je apsolutno moguće, ali u ovakvim situacijama, ako zapovjednik procijeni da su uvjeti previše opasni ili da brod nije u potpunosti spreman za plovidbu, on donosi odluku o tome hoće li isploviti ili ne, kaže iskusni kapetan.

Edo Dešković, Foto: V. KARUZA

Štednja na održavanju

Fotografije broda, kao i iskazi pomoraca koji su na njemu plovili, ukazuju da se uvelike štedjelo na održavanju, iako je brod neposredno prije isplovljavanja bio u doku u Las Palmasu.

Dešković kaže kako se u dvadesetak dana doka moglo puno toga popraviti, no treba točno utvrdii što je na brodu tijekom remonta popavljano i u kakvom je zaista stanju bio kada je napustio dok.

- U kakvom je stanju krenuo iz doka, trebali su utvrditi inspektori, ali i posada, na čelu sa zapovjednikom. Ja ne vjerujem da bi BV pustio brod da isplovi s neispravnim radiouređajima i radioopremom za nuždu (GMDSS, SART, EPIRB). Tijekom karijere imao sam slične situacije, primjerice na brodu Roseanne, kada smo u Gotteborgu krcali velike strojeve, a jedna od vodonepropusnih vrata s palube u »štive« nisu bila ispravna.

Pozvao sam Bureau Veritas koji je ustanovio da se vrata moraju popraviti, na što su u kompaniji »poludjeli« zbog troškova i kašnjenja, ali na putu za Bilbao uhvatilo nas je veliko nevrijeme, toliko da su isčupali opremu kojom je teret pričvršćen za palubu gdje su bili strojevi vezani s lancima i svi su otišli na jednu stranu, tako da smo u Bilbao uplovili nagnuti 15 stupnjeva na bok.

Kakvo je to strašno nevrijeme bilo u Sjevernom moru i valovi po palubi, da su vrata ostala nepopravljena, sada ne bih razgovarao s vama. Pitanje je u kakvom je stanju bio Bourbon Rhode, kakve su mu bile vodonepropusne pregrade, je li posada toga bila svjesna i što su oni učinili. Jesu li vrata bila propisno zatvorena. Ne želim ništa implicirati, samo ukazati da sve okolnosti havarije moraju biti temeljito istražene, kaže Dešković.

Komunikacijski kaos

Smatra i da treba temeljito ispitati u kakvom je stanju bila komunikacijska oprema, kao i oprema za spašavanje.

- To je posebno važno pitanje. Tijekom potrage nije detektiran signal EPIRB-a, niti SART-a koji se uzima sa sobom na splav za spašavanje. Nisu pronađene ni ostale tri splavi za spašavanje, osim one u kojoj su bila trojica preživjelih, a nađena je, primjerice, brza spasilačka brodica. Posebno brine komunikacija tijekom havarije.

Nije upućen automatski poziv upomoć putem INMARSAT C sustava, što je moralo biti učinjeno, ako je uređaj bio ispravan. Nije bilo ni poziva upomoć putem radija niti satelitskih komunikacijskih sustava, što je također propisana i standardna praksa, već je jedini poziv bio upućen kompaniji preko SSAS sustava koji uopće ne služi u tu svrhu, nego je riječ o alarmu u slučaju napada pirata ili terorista na brod.

Kompanija je odgovorila tek nakon više od sat vremena. Komunikacija je nastavljena još neko vrijeme, a onda je prekinuta, vjerojatno u trenutku kada se brod prevrnuo i potonuo. Od početka zastupam teoriju: posada je bila spremna napustiti brod, uzeli su svu radio opremu i čekali spremni da se ukrcaju u splav.

To se vidi iz komunikacije s kompanijom. Tri člana posade su u međuvremenu bacila splav u more, uspjeli su se ukrcati, a brod se prevrnuo. To je razlog što uopće nema ni EPIRB-a ni SART-a da šalje signal, a niti ostalih splavi koje su bile vezane, kaže Dešković.

Edo Dešković iskusni je kapetan

Kontradiktorni iskazi

Niz je, dodaje nejasnih okolnosti i postupanja kompanije, kao i zapovjednika u ovom slučaju.

- Puno je lakše sada razgovarati, nego naći se u takvoj situaciji. Što je trebalo učiniti, teško je govoriti, ali ja kao zapovjednik kao prvo ne bih ni isplovio dok se vrijeme ne smiri. Kada su se našli u situaciji gdje je brod ostao bez pogona, u nevremenu s valovima većim od deset metara i propuštanja mora u trup, nema se što čekati.

Šalje se poziv upomoć putem INMARSAT C sustava, »mayday« putem radija, svim mogućim drugim kanalima i izdaje zapovijed za napuštanje broda. Kako je sve izgledalo na Bourbon Rhodeu možemo samo nagađati. Jesu li trojica spašenih na svoju ruku aktivirali splav i napustili brod, jesu li se i ostali pokušali ukrcati u splavi, bojim se da ćemo teško sa sigurnošću saznati.

Njihovi iskazi i svjedočenja za sad su vrlo kontradiktorni, od toga da su vidjeli kako se ostali ukrcavaju u splavi, do toga da ne znaju jesu li se ukrcali. Pričaju i da su splavi bile vezane za brod i da su ih oni pripremili i oslobodili. Te splavi ne treba odvezivati, jedino ako nisu bile vezane i osigurane, a u to sam se više puta uvjerio i vidio kad sam bio Auditor.

Splav nije vezana konopima, nego ima sustav s kliznom kukom na hidrostatskoj kuki koja ju automatski oslobađa pri potonuću broda, čak i ako ju posada nije ručno aktivirala. S druge strane, je li napuštanje broda u takvim uvjetima lako izvedivo. Nije. Bez pogona vjetar okreće brod bočno prema valovima i smjeru vjetra, brod gubi stabilitet zbog prodora mora, kaže Dešković.

Nevjerojatna sreća

Pomoski kapetan i sam je preživio opasan brodolom

- Bio sam u brodolomu 1972. godine, na brodu »Bat Snapir«, na kojemu sam bio prvi časnik palube. Zapovjednik je bio tek unaprijeđen i rekao je da moramo stići u Tarragonu čim prije. Nije me htio slušati da su ogromni valovi i da ne prolazimo prolaz Bonifaccio u Lion. Drugu noć je brod zbog ogromnih valova pukao na pola. Poslali smo sve moguće pozive ali nam niko nije mogao pomoći. More nam je najprije razbilo čamce za spasavanje.

Aktivirali smo i splavi za spašavanje koje su vjetar i valovi odnijeli nevjerojatnom brzinom, kao dječje balone, tako da se ni u njih nismo mogli ukrcati. Srećom, krmeni dio broda i nadgrađe ostali su plutati na moru nekoliko dana, sve dok nas nije spasila posada američkog nosača aviona. Poslali su helikopter koji nas je pokupio s broda i prebacio na nosač aviona. Imali smo nevjerojatnu sreću, s obzirom na sve okolnosti.

Cijelu dramu puknutog broda koji tone na televiziji je tada vidjela i moja supruga, koja je bila trudna, ali nije znala jesmo li se spasili ili ne, sve dok joj se nisam javio telefonom. Tako da samo mogu zamisliti strahote kroz koje u ovim trenucima prolaze obitelji nestalih pomoraca, kaže Dešković.

Kako bi slične tragedije bile izbjegnute u budućnosti, Dešković ističe potrebu za opsežnom i neovisnom istragom okolnosti havarije.

- Potrebno je sve temeljito ispitati, posebno preživjele članove posade i utvrditi točno što se događalo i kakvi su bili postupci posade. Bojim se, nažalost, da će i tu biti problema s obzirom da je riječ o francuskoj kompaniji, a istragu vode francuske vlasti, s tim da niti jedan od poginulih ili nestalih nije francuski državljanin, zaključuje Dešković.

Krivična odgovornost

Iskusni kapetan nezadovoljan je još jednom činjenicom.

- U ovom slučaju mi se ne sviđa prikupljanje novaca, osnivanje fonda »Bourbon Rhode«, čak se animiraju i djeca u školi. Pa za to su zaduženi MRCC Martinique.

Njihov sistem COSPAS – SARSAT prima signale s EPIRB-a ili SART-a, dekodira podatke i daje poziciju broda. U ovom slučaju nije ništa aktivirano. Zašto? Čak postoji ideja da se prikupljenim novcem iznajmi avion, po meni je to nemoguća misija, velika je to udaljenost, cijeli svijet je stalno promatran satelitima, zato tu nema nekih posebnih zasluga ni sindikata, predsjednika, ministara ni vlada.

MRCC neće prekinuti potragu ako imaju neki argument. Ja mislim da su u ovom slučaju ona trojica koji su se spasili sigurno vlastima dali sve podatke. Ako se nađe splav sa zapovjednikom i ostatkom posade, zapovjednika u Francuskoj čeka optužnica za smrt četiri čovjeka i sud. To je krivična odgovornost zapovjednika, što je normalno poslije svih pomorskih nesreća sa žrtvama, kaže kapetan.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.