Ojačan

BANDIĆ MARLJIVO SKUPLJA ZASTUPNIKE Koji je glavni cilj uzleta? Moguća su tri scenarija

Zdenko Duka

Photo: Davorin Visnjic/PIXSELL

Photo: Davorin Visnjic/PIXSELL

 Je li osnovni cilj Milana Bandića biti što moćniji prije nadolazećih sudskih procesa ili se on Plenkoviću i HDZ-u želi pokazati kao glavni mogući partner, bilo odmah, bilo u sljedećim izborima. Ili treće, zalet pred možebitnu kampanju za predsjedničke izbore?



Zašto Milan Bandić tako marljivo prikuplja saborske zastupnike, a njegova je Stranka rada i solidarnosti (BM 365) u širokoj koaliciji na parlamentarnim izborima 2016. uspjela osigurati samo dva zastupnička mjesta i pritom niti jedan zastupnik nije pripadao baš Bandićevoj stranci?


U srijedu je prelazak u njegov klub obznanila i Milanka Opačić, nekadašnja potpredsjednica u vladi Zorana Milanovića koji se s Bandićem konačno razišao 2009., kada je zagrebački gradonačelnik ušao u kampanju za predsjedničke izbore u kojima se natjecao i SDP-ov kandidat. Nije ni Milanoviću možda sada lako. Prelazak Milanke Opačić Bandiću izazvao je »veliku gorčinu«, sama je ona upotrijebila taj izraz, opisujući reakcije novinara u Saboru.


U službenoj saborskoj evidenciji sada Klub Stranke rada i solidarnosti, reformista i nezavisnih zastupnika broji deset članica i članova, neki mu pripisuju još i nezavisnog zastupnika Željka Lackovića, ali on više nije u Klubu. Bandić valjda očekuje i nova pojačanja pa daje izjave da će zastupnike u svom klubu početi brojati tek za mjesec dana.


To je naša Hrvatska




Proces je možda, dakle, tek krenuo, to je naša Hrvatska. Cirkus. Hoće li tako puzajućim saborskim udarom Milan Bandić osvojiti većinu i zauzeti premijersko mjesto?


Šalimo se malo, nema mjesta uzbuni, nije to za njega ništa čudno, on dela, Bandićev je stranački klub ponešto nabujao i nakon parlamentarnih izbora 2015. godina, samo je tada vrijeme bilo ipak malo prekratko da prikupi desetak zastupnika. Prikupljao je iz mjeseca u mjesec, bio je prikupio 4-5 zastupnika i onda skoro svakodnevno prijetio »preslagivanjem«, a to je u vremenu stalne parlamentarne krize značilo da će stati uz Tomislava Karamarka koji je rušio Tima Oreškovića i tako nadomjestiti Most koji je pak, uz pomoć oporbe, rušio Karamarka.


Na dosadašnjim parlamentarnim izborima Bandiću baš nikako nije išlo, ali zato, eto, ima i drugih načina. Na prvim parlamentarnim izborima na koje je izišao, 2011. nije osvojio ništa, a na izborima za Sabor 2015. godine njegova stranka BM 365 osvojila je dva mandata, na vlas isto kao i njegova koalicija godinu dana kasnije. A prije izbora 2016. govorio je da se bez njega neće moći sastaviti vlast, aludirajući da bi mogao biti i premijer. Nije on, naravno, nerealan, ali to, onako, dobro medijski zvuči, a i zabavno je.


Bandić dela


Za »gradonačelnika Hrvatske« kako je on zvao poziciju predsjednika Republike, Bandić se natjecao na izborima 2009 -2010. godine i u drugom krugu je poražen od Ive Josipovića, tako da je dobio 39 posto glasova. To mu je bio daleko najveći uspjeh na nekim nacionalnim izborima i tako će vjerojatno i ostati.


U utorak je na sjednici zagrebačke gradske skupštine Tomislav Tomašević, vijećnik koalicije Zagreb je naš, upitao Bandića koliko je porezne obveznike Zagreba koštalo da poveća saborski klub koji mu jamči slobodu. A Bandić mu je odgovorio: »Kako ste krenuli, najmanje pola vaših zastupnika će do kraja mandata prijeći u Klub stranke rada i solidarnosti u gradu« i dodao kako je to njegovo obećanje.



Meni se činilo da su Bandićevi izleti u nacionalnu politiku u funkciji njegove gradske politike, kako bi mogao osigurati partnerstvo na gradskoj razini. Sada je dojam da on ipak ima veće ambicije na nacionalnoj razini, on ovim povećava svoju pregovaračku moć i kao da ima ambicije da pregovara o ulasku svojih ljudi u Vladu. Ako ne u ovom mandatu, onda se on svakako preporučuje za idući saborski saziv, misli Nenad Zakošek, profesor Fakulteta političkih znanosti.


Bez obzira na slobodu članova njegovog kluba, on ipak svakog od njih može »pritisnuti« ako se pojavi kao ključni partner HDZ-a. Zakošek ističe da bi mogućnost da manjinski zastupnici mogu biti u dva saborska kluba trebalo ukinuti jer je to poziv na političku korupciju.



Kažimira Vardu Bandić je transferirao s liste Hrvatske stranke umirovljenika, Darinko Dujmović je kao Čačićev reformist u istom klubu, Ivica Mišić je bio u različitim strankama, teško je reći koja je bila zadnja. Zvonko Ronko došao je kao nezavisni zastupnik u klub BM 365 nakon što je napustio SDP. Robert Jankovics, Vladimir Bilek, Veljko Kajtazi i Ermina Lekaj Prljaskaj su manjinski zastupnici koji su u dva kluba – i u Bandićevom i u Klubu zastupnika nacionalnih manjina. Jedino je manjinskim predstavnicima dopušteno biti u dva saborska kluba.


Transfer Marije Puh iz HNS-a u Bandićev klub bio je pretposljednji a razlog prelaska, kako je objasnila Puh, bio je, naravno, »interes naših Zagoraca«, kod Bandića se za Zagorje da puno više učiniti nego u neperspektivnom HNS-u. Bandić dela. I Bandić je opisao taj fatalni susret s Marijom Puh. Nema, kaže, kemije u očima, kao što je imao dok je bio mlađi, ali »šljakeri se prepoznaju«. Što je Milanka Opačić dobila od Bandića za prelazak u njegov klub? Buket cvijeća i to joj je, kaže, dovoljno.


Bandićevo: “Ne”


No, Bandić neće zbog tih svih zastupnika koji su u njegovom klubu tražiti rekonstrukciju Vlade, a ne bi mu je niti dali. Premijer Andrej Plenković je na novinarska pitanja o mogućnosti da Bandić ili njegovi uđu u Vladu, brzo, spremno i kratko odgovorio: »Ne«.


Predsjednik Hrvatskog sabora i stranački glavni tajnik Gordan Jandroković rekao je da u parlamentarnoj većini stvari rješavaju dogovorom, to je način na koji su započeli, tako će biti i do kraja i on ne očekuje nikakve ucjene.


Jer, uzbudili su se malo HDZ-ovi koalicijski partneri. Darinko Kosor, predsjednik HSLS-a, htio je biti ultimativan pa je rekao: »Ako Milan Bandić ili njegovi ljudi uđu u Vladu, mi izlazimo iz vladajuće koalicije«.


Milan Bandić mu je ubrzo cinično odgovorio: »Možda smo i razmišljali o nekoj participaciji u Vladi, ali s obzirom na njegovu prijetnju, ozbiljno razmišljamo da ne participiramo. Zato što ne želim rušiti koaliciju, Kosor je prevažan čimbenik u koaliciji da bih se ja igrao.«


Ivan Vrdoljak, šef HNS-a, kazao je da nema ništa protiv prelazaka iz kluba u klub, sve dok su motivirani političkim razlozima, no problem je kad se to svede na osobne motive. »To je onda politička korupcija, zato to najstrože osuđujem i zato očekujem od nadležnih tijela da to istraže i najstrože sankcioniraju ako se dogode takvi slučajevi«, kazao je Vrdoljak.


Tri vječna motiva


No, na novinarski upit, Državno odvjetništvo RH odgovorilo je da ni jedno državno odvjetništvo nije ni od koga zaprimilo kaznenu prijavu o sumnji na takvu političku trgovinu. A ako zaprimi takvu kaznenu prijavu iz koje bi proizlazile sumnje na elemente kaznenog djela, onda će DORH poduzeti radnje na koje je zakonom ovlašten.


Josip Kregar, profesor zagrebačkog Pravnog fakulteta, kaže nam da promjena političkog uvjerenja i prelazak u drugu stranku ili klub nije ništa neuobičajeno, događa se i u zrelim demokracijama. Ali, kod nas se radi o nekim drugim elementima, ucjene, kupnje ili obećanja igraju važnu ulogu. To razara demokratski sistem iznutra. Predstavnička tijela ne rade ono što su obećala nego su zastupnici roba na tržištu, govori Kregar.


Pitamo Kregara za Bandićev motiv da okuplja zastupnike u svoj klub.


– U politici se tri motiva uvijek miješaju: novac, prestiž i moć. Kod Bandića su sva tri elementa vrlo važna. Može investirati u politiku više nego bilo tko drugi. Ograničenja mu nisu niti gradski proračun niti mogućnosti njegovih političkih saveznika i suboraca. I bez provjere na izborima, ima veliki politički utjecaj. I u zagrebačkoj skupštini nekolicina vijećnika je prešla na njegovu stranu u prilično mutnim okolnostima.


Slabost oporbe


On ovako popravlja mogućnost da se javnosti prikaže kao pozitivni lik, kaže Kregar. I zaključuje da ako su zastupnici roba, onda ih treba staviti na tržište jer kad bi se raspisali izbori, ti prelasci onda ne bi ništa značili. Bili bi krajnje problematična investicija. U situaciji kad su devalvirali moralni temelji demokracije, prvi je lijek raspisati nove izbore. I ti su prelasci pokazatelj slabosti oporbe koja je lišena cilja, loše vođena i nema dojma da oporba želi vlast da nešto promijeni, kaže Kregar.


Ne može se točno znati, može se samo nagađati je li osnovni cilj Milana Bandića biti što moćniji prije nadolazećih sudskih procesa ili se on Plenkoviću i HDZ-u želi pokazati kao glavni mogući partner, bilo odmah, bilo u sljedećim izborima. Ili treće, zalet pred možebitnu kampanju za predsjedničke izbore. Najvjerojatnije su u igri sva tri motiva pa će se vidjeti kakve će okolnosti biti.