Dekan riječkog Ekonomskog fakulteta

ALEN HOST Reindustrijalizacija na principu zelene ekonomije velika je prilika za Hrvatsku

Aneli Dragojević Mijatović

Alen Host / Foto: Arhiva NL

Alen Host / Foto: Arhiva NL

Industrijska politika mora imati svoju bazu u obrazovanju, odnosno znanosti. Znanost mora biti usmjerena prema stvaranju inovacija, a poduzeća prema njihovoj komercijalizaciji i izvozu. Bez snažnije veze znanosti s poduzećima nema visokog dohotka per capita



Hrvatska u prvoj polovini ove godine predsjeda Europskom unijom, što je i dobra prilika za podvlačenje crte uspješnosti dosadašnjeg članstva, ali i razmatranje perspektiva i budućih izazova razvoja u okviru europskih integracija. O ovoj temi, te potrebi osmišljanja ekonomske politike koja bi zemlju izvela na više stope gospodarskog rasta, govori prof. dr. Alen Host, dekan Ekonomskog fakulteta u Rijeci, koji se bavi upravo temom europskih integracija, predaje istoimeni kolegij, uz još brojne kolegije poput onih koji obrađuju područje međunarodne ekonomije, makroekonomije Europske unije i drugih.


Hrvatska je članica Europske unije od 2013. godine. Ako bi se podvukla crta, koliko je do sada, i je li uopće, uspješno naše članstvo?


– Članstvo u EU prilika je za ubrzavanje gospodarskog, ali i društvenog razvoja svake države. Hoće li tu priliku iskoristiti i u kojoj mjeri ovisi o svakoj pojedinoj državi i njezinim internim odnosima. Članstvo Hrvatske u EU-u donijelo je cijeli niz koristi, ali sasvim sigurno postoji i mnogo prostora za unapređenje. Raste izvoz prema EU-u i eurozoni, a Hrvatska bilježi i pozitivne stope gospodarskog rasta. S druge je strane odljev radne snage i stanovništva u inozemstvo, što dovodi u probleme poslodavce danas, ali vrlo skoro će probleme osjetiti i mirovinski sustav.


Niske stope rasta




Koji su gospodarski benefiti ulaska u EU, jesmo li se dobro snašli na tom velikom tržištu?


– Gospodarstvo jedne države može ostvariti korist od pristupanja EU-a na dva osnovna načina. Prvi je putem veličine tržišta, odnosno ekonomije obujma. EU s 500 milijuna potrošača omogućuje svim poduzećima iz EU-a priliku prodavati svoje proizvode na ovom velikom tržištu. Uspjeh ovisi o konkurentnosti proizvođača, pri čemu najveću korist ostvaruju poduzeća i države koje najviše ulažu u istraživanje i razvoj radi stvaranja novih ili inoviranih proizvoda. Na ovaj način koristi od EU-a ostvaruju npr. Njemačka, Nizozemska ili Danska, a ta je korist daleko veća od činjenice da ova grupa država uplaćuje u proračun EU-a značajno više od iznosa koji dobivaju putem EU fondova. Hrvatska, kao i niz drugih slabije razvijenih država korist od članstva ostvaruje većim dijelom putem EU fondova. U ovom je trenutku to za Hrvatsku neizbježno, ali konačni cilj koji treba što prije ostvariti je konkurentno gospodarstvo. Bez povećanja ulaganja u obrazovanje, istraživanje i razvoj to nije moguće, pri čemu treba imati na umu da pojedine regije EU-a ulažu i do deset puta više od Hrvatske. Zato su proizvodi iz tih regija uvijek konkurentniji, radna mjesta bolje plaćena, a gospodarstvo bilježi visoke stope rasta.


Hrvatska predsjeda Vijećem Europe, u Zagrebu se dakle raspravlja o novim smjernicama EU-a, višegodišnjem financijskom okviru do 2027., reindustrijalizaciji na principu zelene ekonomije i drugim pitanjima. Okvir Unije se mijenja, što će to značiti za nas?


– Predsjedanje EU-om donosi mogućnost nametanja i nekih tema koje su od posebnog interesa za Hrvatsku. Tako je Hrvatska kao jedan o prioriteta navela i vjerodostojnu politiku proširenja na Jugoistočnu Europu, ali sveobuhvatnu i održivu migracijsku politiku. EU je svjesan svih promjena u okruženju, a posebno klimatskih promjena. Europa želi postati prvi klimatski neutralan kontinent na svijetu do 2050. godine. Zato je Europska komisija predstavila europski zeleni plan kao novu strategiju rasta. Kreće se od ambicioznog smanjenja emisija, ulaganja u vrhunsko istraživanje i inovacije zbog očuvanja prirodnog okoliša u Europi. Višegodišnji financijski okvir je zapravo dugoročni proračun EU-a koji daje odgovor kako će se iz sredstava EU-a financirati zajednički ciljevi. Reindustrijalizacija na principu zelene ekonomije velika je prilika za Hrvatsku. Međutim, za to je potrebna nova industrijska politika. Ta industrijska politika mora imati svoju bazu u obrazovanju, odnosno znanosti. Znanost mora biti usmjerena prema stvaranju inovacija, a poduzeća prema njihovoj komercijalizaciji i izvozu. Bez snažnije veze znanosti s poduzećima nema visokog dohotka per capita. Reindustrijalizaciju na principu zelene ekonomije Hrvatska mora prihvatiti kao izazov.


Alen Host / Foto: D. ŠKOMRLJ


Alen Host / Foto: D. ŠKOMRLJ



Hrvatska se jedva, tek 2015. izvukla iz recesije, sada već dulje vremena imamo rast od 2 do 3 posto. Je li to dovoljno, s obzirom na to da zemlje regije rastu brže, i što bismo trebali napraviti da se taj rast ubrza?


– Jasno je da rast od 2 ili 3 posto dugoročno nije zadovoljavajući. Uz takve stope rasta, Hrvatska će još dugo biti među siromašnijim državama EU-a. Usporedba s uspješnijim tranzicijskim državama pokazuje ključnu razliku – one su svojim politikama često financiranim i EU fondovima reindustrijalizirale svoje gospodarstvo, a u Hrvatskoj se proces deindustrijalizacije nastavio i produbio. Udio prerađivačke industrije u bruto domaćem proizvodu Hrvatske je 1990. godine bio 24 posto, dok je u 2015. taj udio prepolovljen te je iznosio svega 12 posto. Udio se visokotehnoloških proizvoda istovremeno u ukupnoj industrijskoj proizvodnji blago smanjio, dok se u svim drugim zemljama regije (uz izuzetak Litve i Latvije) povećao. Dakle, proizvodimo jednostavne proizvode s niskom dodanom vrijednosti i dok bude tako, bit ćemo na začelju EU-a prema GDP-u.


Opći je dojam da nedostaje, i strategije, i reformskog potencijala…


– Hrvatska je usvojila cijeli niz strategija. Međutim, u njihovom je sadržaju problem u nefokusiranosti, odnosno nije sasvim jasno koje sektore želimo razvijati i koji su nam ključni ciljevi. Hrvatska nije Njemačka koja može razvijati cijeli niz sektora, već se moramo specijalizirati. Uloga države je odrediti najpropulzivnije sektore za koje imamo određene preduvjete i poticati ih. EU fondovi su idealni za to, ali je kod njih problem u izuzetno zahtjevnom administriranju koje je Hrvatska nametnula sama sebi. To usporava i otežava realizaciju projekata, kako u znanosti, tako i u poduzećima, te u konačnici donosi nove, u velikoj mjeri potpuno bespotrebne troškove. Reforme se ne odnose samo na promjene koje treba napraviti država i o kojima se stalno raspravlja. Svima je jasno da smo sami sebi postavili utege na noge administrativnim barijerama, a sada kao dio EU-a moramo trčati kao i svi ostali. Što prije provedemo reforme, brže ćemo doći do većeg rasta. Međutim, nepravedno je kriviti isključivo državu za premalo želje za promjenama. Reforme se odnose i na svakog pojedinca i na njegovu sposobnost prilagodbe potrebama tržišta rada. Svakome od nas cjeloživotno učenje je nužnost, a trenutačno se u tom spektru izdvaja povećanje digitalnih kompetencija. Jesmo li se spremni promijeniti?


Euro je logično rješenje


U sklopu pristupanja EU integracijama, pripremamo se sredinom ove godine za ulazak u ERM2 sustav, kao čekaonicu za uvođenje eura, koji bismo, predviđaju u HNB-u i Vladi, najranije mogli uvesti već početkom 2023. Što će to značiti za naše gospodarstvo i građane, jesmo li spremni za taj korak – vidite li više prednosti ili nedostataka od uvođenja eura?


– Općenito, mislim da će ulazak u eurozonu donijeti više koristi. Velikim dijelom smo već i prihvatili euro – najviše trgujemo s državama eurozone, štedimo u eurima, posuđujemo uz valutnu klauzulu, najčešće u eurima, cijene nekretnina izražavamo u eurima. Dakle, ne koristimo svoju valutu unatoč tome što je iznimno stabilna. U tom slučaju, uvođenje eura se nameće kao logično rješenje. S teorijske strane, problem je u usklađenosti gospodarskih ciklusa. Pojednostavljeno rečeno, bilo bi idealno s aspekta monetarne politike kada bi sve države eurozone u istom trenutku bilježile gospodarski rast, odnosno ulazile u recesiju. S obzirom na to da je Hrvatska izašla iz recesije godinama nakon eurozone, to znači da gospodarski ciklusi u vrlo nedavnoj prošlosti nisu bili usklađeni. U tom bi razdoblju, da je Hrvatska bila članica eurozone, monetarna politika Europske centralne banke donijela dodatne štete za gospodarstvo Hrvatske. Hrvatska narodna banka nas uvjerava kako su gospodarski ciklusi eurozone i Hrvatske sada usklađeni između ostalog i zbog povećanja međusobne trgovinske razmjene.


Kod nas su nažalost gotovo uništene stare industrije, dok nove nisu osmišljene. S druge strane, brojni analitičari tvrde da, kako se stvari događaju sve brže, baš zato imamo šansu brže i nadoknaditi propušteno – ako se, dakle, usmjerimo u pravom sektoru, ili bar usmjerimo općenito. Gdje bismo dakle trebali tražiti svoju šansu, u kojim sektorima, i tko tu vuče prvi korak – privatni sektor ili Vlada?


– Reindustrijalizacija nije borba za opstanak tradicionalnih sektora. Prirodni ciklus za gospodarstvo je redefiniranje tradicionalnih sektora i usvajanje novih sektora koji do sada uopće nisu postojali, a rezultat su tehnološkog razvoja, odnosno ulaganja u istraživanje i razvoj. Rimac automobili ili Infobip nisu ni mogli nastati prije trideset godina, ali su danas iznimno vrijedan dio gospodarstva Hrvatske. Dakle, najbrži rast je trenutno u IT sektoru ili obnovljivim izvorima energije, ali je ovdje i iznimno jaka konkurencija. Zadatak Vlade je stvoriti povoljno poslovno okruženje u kojem poduzetnici mogu razviti svoju ideju. Vlade moraju na svaki način pomoći takvim sektorima i ključnim tvrtkama i baviti se prije svega njima, jer budući rast ovisi o takvim poduzećima. Međutim, moraju prepoznati i ključne izazove, a danas je to u Hrvatskoj iseljavanje, rezultat kojeg je i nedostatak radne snage. Jedan od ključnih dijelova nove razvojne strategije Hrvatske će sigurno biti i politika useljavanja. Ona će jednim dijelom biti usmjerena prema povratku građana Hrvatske iz inozemstva, ali i prema privlačenju radne snage iz točno određenih država i precizno određenih struka. To može biti iskorišteno kao zamašnjak razvoja, ali i jamstvo dugoročne gospodarske održivosti Hrvatske.


Pitanje za populiste


Unija je suočena s rastućim euroskepticizmom, ali i populizmom. Kakav je Vaš stav o tome?


– Populizam je uvijek vezan s netočnim ili iskrivljenim informacijama. Britanci su odlučivali o Brexitu na temelju potpuno netočne informacije o tome da će se izlaskom iz EU-a povećati izdaci na zdravstvo, a u Hrvatskoj je prije referenduma o članstvu u EU-u bila vrlo glasna rasprava o činjenici hoće li EU zabraniti prodaju svježeg sira i vrhnja ili o tome kako ćemo u EU izgubiti svoj nacionalni identitet. Kao što vidimo, to nije tako, svježi sir i vrhnje se i dalje prodaju, a hrvatski premijer i zastupnici u EU parlamentu sada govore hrvatskim jezikom u institucijama EU-a. Pitanje za euroskeptike i populiste je uvijek što je alternativa? GDP cijele Azije raste po stopi od najmanje 5 posto godišnje uz slične projekcije i za nekoliko godina unaprijed, cijeli niz država koje su slične Hrvatskoj ostvaruju dugoročni rast GDP-a i izvoza po visokim stopama (Češka, Slovačka, Poljska). Uspjeh njihovih gospodarstava je u velikoj mjeri potaknut liberalizacijom trgovine, bilo na razini EU-a ili svijeta.


Je li budućnost Unije u snažnijoj integraciji, fiskalnoj i svakoj drugoj, ili je postojeći model zadovoljavajući?


– EU se svakako treba razvijati, a u gospodarskom smislu i snažnije povezivati vodeći pritom računa o posebnosti svake države. S obzirom na postojanje zajedničke valute, sigurno će jedan od prioriteta biti jačanje fiskalne integracije. Ako to povežemo s jednim od prioriteta hrvatskog predsjedanja EU-om »Europa koja je utjecajna« jasno je da se to može ostvariti samo ako EU nastupa kao cjelina prema ostatku svijeta, a ne svaka država za sebe.


EU fondove koristiti za rast, a ne – pod svaku cijenu


Kakva je sveukupno iskoristivost fondova EU-a?


– Prema posljednjim podacima zaključno s 31. prosinca 2019. godine, ugovoreno je 83 posto dodijeljenih sredstava, isplaćeno 31 posto, a ovjereno 28 posto dodijeljenih sredstava. S ovim brojkama možemo biti relativno zadovoljni, ali prostora za poboljšanje ima i više nego dovoljno. Posebno se to odnosi na usmjeravanje financiranja onih gospodarskih aktivnosti s brzim i visokim povratom. Industrijska politika koja je sve češće sinonim za razvojnu politiku mora definirati koji su to sektori s brzim rastom u kojima Hrvatska ima priliku za razvojni iskorak. Ulaganje u infrastrukturu je nužno u određenoj mjeri, ali neće donijeti značajniji rast. Dakle, cilj treba biti iskoristiti sve EU fondove na način koji jamči najveći rast, a napustiti sadašnji cilj – iskoristiti EU fondove pod svaku cijenu. Uostalom, novac koji nam dolazi iz EU fondova velikim je dijelom u proračun EU-a uplatila upravo Hrvatska.


Alen Host / Foto: D. ŠKOMRLJ


Alen Host / Foto: D. ŠKOMRLJ



Efekt Brexita


Brexit se bliži: kakav će biti njegov utjecaj na EU i Hrvatsku?


– Zagovornici Brexita su kao ključan razlog izlaska Velike Britanije iz EU-a navodili uštedu za proračun, odnosno mogućnost preusmjeravanja sredstava iz Bruxellesa u britanski zdravstveni sustav. Međutim, problem Brexita je nešto kompleksniji. Neto uplata Velike Britanije u proračun EU-a je 2018. godine iznosila 158 eura po stanovniku. Međutim, korist koju je Velika Britanija ostvarila odnosi se na mogućnost pristupa tržištu od 500 milijuna potrošača, što je posebno značajno za njezinu financijsku industriju. Do sada se iz Londona pokrivalo tržište cijelog EU-a jer to omogućava europsko pravilo tzv. passportinga. Već samom najavom izlaska iz EU-a, a posebno nakon provedenog referenduma o Brexitu, financijska industrija se počinje seliti u države koje ostaju u EU-u, prvenstveno u Frankfurt i Pariz. Dakle, sektor koji čini gotovo 7 posto britanskoga gospodarstva značajno je ugrožen izlaskom iz EU-a. Pored toga, brojni proizvođači koji su imali svoje pogone u Velikoj Britaniji i na taj način pokrivali tržište EU-a u svojim planovima više ne navode Veliku Britaniju kao lokaciju proizvodnje.


Posebno se to odnosi na auto- industriju (Honda, PSA…). S druge strane Velika Britanija će i dalje ostati povezana s EU sporazumima koje tek treba dogovoriti. Pristup tržištu EU-a koje će sada imati 440 milijuna potrošača sasvim sigurno neće biti besplatan. Samo za usporedbu, Norveška koje nije članica EU-a po podacima za 2018. godinu uplaćuje u proračun EU-a neto 157 eura po stanovniku. Dakle, pristup tržištu ima svoju cijenu i ovisi o razini slobode pristupa tom istom tržištu. Zanimljivo je pritom što predviđaju analitičari. U velikoj su mjeri suglasni da će Brexit donijeti pad GDP-a do 2030. godine pri čemu prognoze variraju od -4,0 do -0,1 posto (Oxford Economics) ili britansko ministarstvo financija koje predviđa pad od -7,5 do -3,8 posto GDP-a. Hrvatska i Velika Britanija relativno malo trguju, ukupna robna razmjena iznosi 500 milijuna eura, a Velika Britanija je tek 18. vanjskotrgovinski partner Hrvatske, te Brexit ne bi trebao imati veći utjecaj na robnu razmjenu Hrvatske. Kod usluga je situacija drugačija, jer će predviđeno smanjenje GDP-a sigurno imati utjecaj na smanjenje broja britanskih turista.